Kada turistički dolazite u Zadar, postoji nekoliko mjesta koje ćete sigurno otići vidjeti: Donat, "Zlato i srebro", Morske orgulje, Pozdrav Suncu. No, je li vam ikada palo na pamet u Zadru posjetiti Gradsko groblje?
Ako nije, od jučer i to možete. Organizirano, turistički i uz pratnju stručnog vodiča, u sat vremena šetnje po gradskom groblju upoznat ćete povijest Zadra na jedan drukčiji način, zanimljiv i autentičan, kakav baš i nećete naći u uobičajenim gradskim turama.
Po razmetljivosti grobnica odmah će vam biti jasno koje su plemenitaške obitelji bile glavne u gradu, kako su se natjecale u raskoši svojih posljednjih počivališta, koja je teško nazvati samo grobnicama jer su neke od njih prava umjetnička djela.
Vidjet ćete gdje počivaju veliki ljudi iz zadarske povijesti i usput o njima doznati puno više nego što piše u turističkim vodičima. Za neke, primjerice, nikad niste ni čuli iako bez njih u gradu ne bi bilo struje, tiskare ili autobusa. Uostalom, stara izreka kaže: ako želiš upoznati povijest jednog grada, otiđi na njegovo groblje.
– Ljudi uz ovo mjesto obično vežu negativna i turobna osjećanja, ali mi ne želimo da tako bude. Pogledajte ove aleje, ove stoljetne čemprese, ovu oazu mira koji poremeti samo cvrkut ptica. Groblja nisu samo mjesta odavanja pijeteta našim pokojnicima, nego i prave, pravcate galerije na otvorenom. Treba ih posjetiti i vidjeti ove vrijednosti koje su kroz stoljeća građene – kaže nam Lenko Ugrinić, direktor "Nasada", gradske tvrtke koja skrbi o grobljima, dok nas zajedno s voditeljicom Teodorom Mašinom vodi na prvu počasnu turističku turu.
A na zadarskom groblju zaista imate što vidjeti. Od 1821. godine, kada je napravljeno, tada izvan grada kako bi se spriječila opasnost od širenja bolesti, tamo se počela pisati povijest grada.
Nije prošlo ni deset godina od tih prvih ukopa, koji su bili u običnu zemlju, da su imućnije obitelji dobile dozvole i počele sebi graditi prve grobnice sa spomenicima, i to tik uz samu ogradu, gdje su mjesta bila rezervirana jedino za imućne plemiće. Zašto baš uza zid? Vrlo jednostavno: da ne bi mogli po njima gaziti.
– Grobnice su inače podijeljene u četiri kategorije. U prvoj su one najljepše i najznačajnije, one moraju ostati u svom izvornom obliku i uopće se ne smiju dirati. Imamo ovdje puno takvih, a problem je što puno tih obitelji u Zadru više nema nasljednika. A zakon je takav da se grobnica može prodati tek ako deset godina nitko o njoj ne brine i trideset godina od zadnjeg ukopa. Od Drugog svjetskog rata do danas, prema upisima u knjige koje se vode još od početka dvadesetog stoljeća, na groblju je bilo gotovo petnaest tisuća ukopa – govori nam Teodora Mašina dok nas vodi u staro talijansko groblje, koje je još od 1974. godine pod zaštitom Ministarstva kulture, danas i u registru kulturnih dobara.
Tamo gotovo svaka grobnica predstavlja nekog velikana i obitelji koje su pisale važne momente gradske povijesti: Luxardo, Vlahov ili Drioli, bez kojih je nezamisliva zadarska industrija likera, obitelj Battara, koja je tiskala prve novine ikad na hrvatskom jeziku, poznata obitelj arhivista Botner, arhitekti Mazoni, plemićka obitelj Borell iz Sv. Filipa i Jakova čiju je grobnicu radio Ivan Rendić, poznati hrvatski kipar.
Tamo počiva i Eugenio Goding, industrijalac koji je u Zadar doveo električnu rasvjetu 1894. godine, samo dvanaest godina nakon New Yorka i čak trinaest godina prije Zagreba.
Za grob Vinka Ergovca, prvog kirurga ikada u zadarskoj bolnici, koji je umro 1887. godine, donedavno se brinuo Hrvatski liječnički zbor, dok se za groblje talijanskih vojnika stradalih u Prvom svjetskom ratu i danas brine talijanski konzulat. Svake godine donesu cvijeće na ovaj spomenik.
Ono što vam u ovoj aleji raskoši upadne u oko dvije su sasvim obične grobnice, čiste ploče u zemlji. Obojica su bili autrijski namjesnici: Francesko Tomasich i Vjenceslav Lilienberg, barun, maršal i general topništva koji je stipendirao damatinske studente na austrijskim sveučilištima. Kako to da njihove grobnice nisu raskošne, a bili su tako važni, pitamo Mašinu.
– Mora da su bili skromni ljudi – odgovara nam.
Bilo je, dakle, skromnih, raskošnih, ali i kreativnih. Ljudi su na grobnice znali stavljati svašta. Neki svoje pse, avijatičari su stavljali avione i anđele koji drže elise, a pokojnom direktoru prijevoznog poduzeća u zahvalu za sve što je učinio za Zadar tih sedamdesetih godina na grobnici su isklesali – kameni autobus.
Dođite svi
Ideja o obilasku zadarskog groblja kao važne spomeničke i arhitekturne atrakcije, pojavila se nakon što se tvrtka Nasadi priključila Udruzi znamenitih groblja Europe. Danas to udruženje broji 179 groblja iz 22 europske države, a zadarsko je uz Zagreb, Rijeku, Varaždin, Dubrovnik i Karlovac jedno od njih.
- Iako je ovo pomalo neobičan europski, ali i svjetski trend, pozivamo sve zainteresirane Zadrane i turiste da nam se pridruže do petka na organiziranim obilascima zadarskog groblja s početkom u 11 sati kod glavnog ulaza u groblje kako bi iz prve ruke upoznali njegove kulturne i hortikulturne vrijednosti, pozivaju iz zadarskih Nasada.
I čempresi su zaštićeni
Na zadarskom groblju nisu zaštićeni samo nadgrobni spomenici, zaštićeni su i predivni čempresi, neki stari i preko stotinu godinu, podšišani geometrijski kao na ravnalu. Nema rezanja ni pilanja, nedavno su izvadili jednog, ali tek nakon što je u njega udario grom pa se osušio. Ni s korovom, koji nakon kiše raste kao lud, ne možete kako vas volja.
- Špricanje korova je zabranjeno, jedino što je možete je uzeti motičicu u ruke pa udri po travi. A mi ovdje imamo preko deset tisuća metra kvadratnih staza, nije baš jednostavan posao sve to održavati, kaže nam voditeljica Mašina.
Zaboravljeno židovsko groblje
Nekad staro židovsko groblje danas je poprilično pusto. Ni u Nasadima se ne sjećaju kada su tamo imali zadnji pokop, ali zato imaju sve više zahtjeva za ukope po muslimanskim običajima. Zbog specifičnosti toga obreda, koji uključuje i polaganje pokojnika u plahti, bez lijesa, i to što je ranije moguće nakon smrti, nije mu moguće udovoljiti, ali zato na svaki ukup dolazi hodža iz Splita.