Da nikada u životu ne znaš gdje čuči prilika i kamo će te ona odvesti, živi su dokaz Mario Cvitković i Ante Knežević. Iako je im je tek po 28, godinama je ovaj dvojac dio splitske pivarske underground scene, u kojoj se ekipa okuplja po stanovima i garažama i za svoj gušt kuha biru.
– U mom slučaju – kaže Cvitković – sve je počelo kada sam s tadašnjim gazdom, koji je držao pivski lokal orijentiran na češke lagere, završio u skladištu austrijskog distributera u Lienzu. U jednom sam kutu zapazio dvije kutije na kojima je pisalo "beer for punks". Kako cijeli život slušam punk i ideologija mi je života pankerska, bilo mi je to zanimljivo.
Skupio sam te pive i donio u Split. Otvorio sam, probao i na etiketi onda pročitao – "postmodern classic indian pale ale". I tako je to krenulo. A kada sam preuzeo lokal, umjesto komercijalnog piva, ponudio sam isključivo proizvodnju malih pivovara. Bila su to uglavnom strana piva jer je jedina domaća bila "Zmajska".
Usporedo je Mario odlučio sam napraviti svoje prvo pivo.
Otkrivanje recepture
Kakvo je bilo, pitamo ga.
– Loše! (smijeh) Ma ne tako loše, za mene ludilo, ali je imalo nekoliko početničkih grešaka. Osjetio se tzv. mokri karton, znači da je pivo bilo oksidiralo, nešto slično kao vino – prisjeća se Mario.
U potrazi za odgovorima i receptima, pod Marjanom su se počela okupljati braća po pivu. Tu Mario upoznaje Antu, inače inženjera fizike, koji je kruh zarađivao dajući repeticije i predajući kao zamjena po školama.
– U početku smo u Splitu bili nas četvorica. Ja sam radio u stanu i kako nisam poznavao teoriju, sve se svodilo na to da skineš nešto s interneta, skuhaš, nije bitno šta je, ali ispast će pivo – veli Knežević.
– Nekako smo se međusobno uzdizali, a naše znanje je svakim novim uratkom išlo za stepenicu gore. Ubrzo sam uzeo opremu od 115 litara, preselio se u garažu, gdje sam mogao kuhati veće količine. Sve za sebe i prijatelje – dodaje Mario.
Strast za pivom povezala ih je sa Sinišom Anđelićem, koji je na jedno od njihovih druženja doveo svoga barbu Leona. Pokazat će se da je taj susret otprije nekih godinu i nešto bio odlučan da cijela priča ode na jednu puno veću razinu, sve do prave proizvodne linije i svojevrsnog pivarskog startupa.
– Siniša je jednog dana došao i rekao: "Ajmo ća otvoriti pivovaru, mom tetku se čini zanimljivo!" Ja sam mu iz šale natuknuo da bih tu volio biti zadužen za kuhanje piva, i eto skoro se iz neke zafrkancije dogodio posao – kaže Cvitković.
U Prološcu su kupili proizvodni pogon od posustalog "Imota pilsa" i montirali ga u nekadašnjim skladištima "Pomgrada" na Stinicama. Prvu testnu turu piva, koji će poslije nazvati "Barba", odnijeli su u Zagreb, u tamošnju, inače dosta živahnu, pivarsku zajednicu i dali na kušanje.
Po stilu to je bio pale ale, specifičan po tome što se koriste tri različite vrste ječmenog slada i isto toliko hmelja, podrijetlom američki, što bacaju na tropsko voće, citruse.
– Dobro smo prošli, ali smo zaključili da prije izlaska na tržište moramo poraditi na još nekoliko sitnih detalja – kažu.
Mario je danas u tvrtki glavni pivar, a Ante nosi ulogu pomoćnog pivara. Spremaju se lansirati i svoje drugo pivo, koje će biti drukčijeg, otočkog stila – tzv. english special bitter. Kao i kod prvoga, svakomu će rado otkriti recepturu, jer njihova ideologija potječe iz kućnog pivarstva, gdje se sve formule rado dijele.
– Mario vam živi pivo, pravi entuzijast. Radoholik je i morate ga ponekad štopavati. Zna se često dogoditi da ga trebate tjerati doma jer bi on stalno nešto kuhao, miksao... A Ante, ne samo što je među iskusnijim na toj našoj craft sceni, on i puno zna, pa je uvijek "Ante, pomagaj!" – kaže Siniša Anđelić, koji je službeno na čelu pogona koji ima četiri čovjeka.
Nema natrag
Trenutačno godišnje proizvedu 10 tisuća litara piva i sve plasiraju u kafiće i restorane, dok za velike trgovačke lance još nemaju dovoljne količine.
– Craft pivarstvo zauzima tek jedan posto tržišta u Hrvatskoj, tu ima dosta prostora. Ideologija je svih craft pivovara na svijetu da se ukaže ljudima što je zapravo kvalitetno pivo, da nikakva financijska sredstva ne utječu na kvalitetu – ističe Cvitković.
Ni on, ni Ante ne bi se više vratili svojim bivšim poslovima.
– Ovo s pivom je dosta fizički teže od nastavničkog posla, ali strast je u pitanju pa čovjek sve izdrži. U školi te izmore na psihičkoj bazi. Ovdje toga nema – reći će pivar Knežević dok kontrolira dokle je stigla fermentacija u jednoj od bačava.