Kad te golub počasti smrdljivim projektilom i nekako, ali kad te netko s prozora ‘okupa‘ urinom, i to u po bijela dana, na to nitko nije spreman. Upravo to dogodilo se dubrovačkom vodiču Ivanu Vukoviću dok je grupi Amerikanaca u Pilama nadomak povijesnoj jezgri objašnjavao o bogatoj povijesti i kulturi našeg kraja.
- To je bila baš kanta, znači nije netko pišao, nego je skupljao u bokarić i zalio nas. Gosti su se na kraju zezali da ima baš ‘intense smell‘ kao da je stajalo pet dana. Zaliveni smo kao da smo upali u more. Troje ih je bilo mokro od glave do pete, ja sam bio preko leđa i glave, a ostali po rukama, kako se rebatilo – prepričava Vuka pa dodaje kako ih je vlasnik jednog lokala u Pilama dopustio da se ‘operu‘ u zahodu. Zanimalo nas je kako su reagirali turisti? Neki su se zezali s time sve do kraja ture (pretpostavljamo oni koji su lišo prošli), a nekima, dodaje dubrovački vodič, nije bilo svejedno.
- Imam 20 godina iskustva u turizmu pa sam okrenuo priču na to kako sam slične situacije već doživljavao 80-ih godina u Gradu, kad bi urlali po ulicama pa bi nas babe zalijevale pišinom. Na Svetoj Mariji je to bio standard.
Zalijevalo se i pijane turiste koji bi u ranim jutarnjim satima ometali san starosjedioca. Ali da netko ‘zalijeva‘ u devet sati ujutro, kada je mirno i tiho, teško. Vuka nam kaže kako ovo nije usamljen slučaj, već je jednom vidio kako su na tom mjestu ‘fasovali‘ neki turisti.
A ‘zapišavanje‘ se dogodilo baš na početku ture.
- To je bilo ono za ‘dobro došli‘ pa sam okrenuo na zezanciju i rekao ‘dobro došli u našu renesansu‘. Svi su bili OK, ali stariji američki Kinezi iz San Francisca su bili cijeli zaliveni, to ne možeš oprat.
Lokacija nepoznate osobe koja je ispraznila svoj bokarić je kuća preko puta Love Stories muzeja u Pilama, a ulaz u kuću je gdje je bio atelijer pokojnog Obradovića, locirao nam je Vuković.
- Kad sam se penjao na Lovrjenac vidio sam da kuća ima devet prozora, devet smeđih škura i na vrhu su dva belvedera koja su uvučena da se ne vide s puta. Kad sam se popeo tri minute iza prema Lovrjencu, oni su bili otvoreni. Ne znam je li muško ili žensko... Ne znam tko stoji tu niti me zanima, možda netko ‘random‘ izbaci kroz prozor, sigurno ima neku kunetu gore i samo šibne – kaže sugovornik a na pitanje je li mu se dok je bio u điru s gostima nešto slično već dogodilo, odgovara kroz smijeh:
- Ne, ni blizu ovako čudnovato!
Ne zna ni je li netko od njegovih kolega vodiča doživio slično ‘zalijevanje‘.
- Bude spoticanja i upadanja gosta u more zbog selfija, ali ovakvih bizarnosti nema. Držim se toga da se ne metiljam kroz gužvu i da ne smetam. Bilo je starih gradskih zeza, poput ‘pomozi mi odnijet spenzu na Svetu Mariju‘, znam da bi me špijali doma pa ponesem. To je gostima simpatično, ostavim ih same, ponesem spenzu na Kazermu pa se vratim po goste. To je simpatična stvar gradskog života. Pa čak i kad te zaliju pišinom jer praviš kazine po ulici, ali kad si s gostima i samo prolaziš, sve je mirno i tiho, to je malo čudno.
Hoćeš li izbjegavati taj dio ulice?
- Par dana sigurno, pogotovo u te ure – odgovara uz osmijeh na licu. Predlažemo mu ombrelu za prolaz ispod spomenutih prozora, na što će on kroz šalu:
- Zezali su me ovih dana jer su me vidjeli s ombrelom pa je bilo ‘vidi ga uzeo je ombrelu za hodat okolo‘.
Vuković je doživljeno podijelio i na društvenim mrežama:
- Smrdim po pišini. Već drugi put u sedam dana jer neka budala, da ga ne imenujem, u Pilama abrumava ljude... I eto tako jutros deset Amera popišanih i ja šetamo Gradom. Golden shower na dubrovački način.
Pa iako cijeli događaj izaziva smijeh, žalosno je da tome itko svjedoči. A kamoli osjeti na svojoj koži. Bilo slučajno (ako je to uopće moguće) ili namjerno, žalosti da nekome takvo nešto može pasti na pamet. Krajnje neprimjereno i nezrelo, a o narušavanju dojma dobre dubrovačke gostoljubivosti dalo bi se raspravljati.
