Svjetski je dan slobode medija. Tema je to koja je danas važnija nego ikad, osobito u granicama ove ‘slobode‘ koja se sve češće prelazi, ali i novinara koji se svakodnevno izlažu riziku slobode izražavanja. Mediji su korektiv društva i alat za postizanje boljeg i pravednijeg društva te boljeg života svih građana, a njihovi djelatnici nerijetko su potpuno nezaštićeni od tužbi, prijetnji, financijskog iscrpljivanja, prisluškivanja te nezaštićenosti kod izvještavanja o ratnim sukobima.
Vladajuća je većina u Hrvatskom saboru, na sam dan raspuštanja, izglasala takozvani Lex AP, izmjene Kaznenog zakona kojima se uvodi novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Njime se novinari onemogućuju u radu i objektivnom izvješćivanju, u nemogućnosti su zaštititi izvore, a njime se ujedno ugrožavaju takozvani zviždači, obični građani koji ukazuju na korupciju.
EU je objavila izjavu povodom Svjetskog dana slobode medija, u kojoj odaje priznanje radu i hrabrosti novinara i medijskih djelatnika.
„Neovisno novinarstvo koje se temelji na činjenicama pomaže u zaštiti naših demokratskih društava tako što otkriva nepravdu, poziva čelnike na odgovornost i omogućuje građanima da donose informirane odluke. Budući da se 2024. izbori održavaju u više od 60 zemalja u cijelom svijetu, rad novinara važniji je nego ikad prije. Na Svjetski dan slobode medija odajemo priznanje njihovu radu i hrabrosti. Kao naše oči i uši na terenu, novinari moraju biti zaštićeni uvijek i svugdje. EU oštro osuđuje sve oblike nasilja nad novinarima zbog njihova rada, uključujući prijetnje, bez obzira na to primjenjuju li ga državni organi, organizirane skupine ili pojedinci. Takva kaznena djela ne smiju proći nekažnjena, bez obzira na to gdje su počinjena.”
Posebno osjetljivi su novinari ali i svi medijski djelatnici dok izvještavaju o oružanim sukobima, dramatično se povećao broj novinara koji su ubijeni i ozlijeđeni tijekom izvještavanja o razornim posljedicama rata u Gazi i Ukrajini, Mjanmaru i Sudanu. Neovisnim medijima i njihovim djelatnicima nerijetko je zabranjen pristup zonama sukoba čime se manipulira informacijskim prostorom i time i pristup javnosti objektivnom izvješćivanju.
„Danas, više nego ikad, moramo poduzeti odlučne mjere kako bismo osigurali da mediji mogu djelovati u održivim političkim, gospodarskim i pravnim uvjetima. EU je u tu svrhu unutar svojih granica poduzeo važan korak donošenjem Europskog akta o slobodi medija. Ciljevi su tog iznimno važnog akta povećati uredničku slobodu, zaštititi novinarske izvore i povećati transparentnost vlasništva nad medijima u EU-u. EU je i dalje nepokolebljiv zagovornik zaštite slobode i pluralizma medija u cijelom svijetu. Kad branimo slobodu medija, ne štitimo samo svoje pravo na znanje, nego i mogućnost oblikovanja budućnosti koja se temelji na istini i odgovornosti”, navodi se u izjavi.
No u Hrvatskoj sve ovo ne drži vodu, a povratak u ‘mračne godine‘ donose i nove izmjene Kaznenog zakona.
-Na ovogodišnji Dan slobode medija očekujemo da Zakon kolokvijalno poznat kao A.P. protiv kojeg se Hrvatsko novinarsko društvo i svaki slobodno misleći novinar bori, ne stupi na snagu. Ako se počne provoditi, sloboda medija je ugrožena. Njegove postavke onemogućuju normalan rad novinara ali zaustavljaju sve ljude, takozvane zviždače, koji pomažu u prokazivanju korupcije. To je kao da trčite sprint na 100 metara, ali s po 20 kilograma olova na svakoj nozi.” - govori novinar Luko Brailo, dugogodišnji član HND-a.
-Mene kao dugogodišnjeg člana HND-a ljudi teza koja se provlači da 23 zemlje Europske unije imaju sličan ili čak i oštrija rješenja u zakonu, a kad i kao HND i kao pojedinci zahtijevamo popis da vidimo koje su to zemlje onda iz dosadašnje vladajuće većine ne dobijamo odgovore.”
Mnoge su stavke obeshrabrujuće za novinare bilo na početku karijere bilo tijekom rada, dodaje Brailo.
-Kao dugogodišnji novinar koji je na svu sreću dočekao mirovinu nevjerojatno je što u 30 godina slobodne i neovisne hrvatske države mi još uvijek nemamo kolektivni ugovor u medijskoj industriji. Ne znamo koje su nam početne postavke, ne znamo koje su startne plaće, što obeshrabruje mnoge mlade, sposobne i talentirane ljude da uopće krenu u novinarstvo.”
Kad smo kod pluralizma kojeg EU stalno spominje, nema ga nigdje kao u Dubrovniku. Mi smo jedini grad u Hrvatskoj, ako ne i šire, s ovolikim brojem medija na jednom malom prostoru. Imamo čak 16 tvrtki i obrta iz kojih djeluje čak 27 medijskih platformi, televizije, dopisništva, web portali, tiskani mediji, digitalne televizije i radio postaje. No u međuvremenu ugasila se jedna medijska tvrtka koja je nosila televizijski, radijski program te web publikaciju, ali u najavi je i pokretanje jednog digitalnog radija.
Dubrovnik je meka za medije prvenstveno zbog kolanja velike količine novca, turizma i međunarodnih događaja, pa iako je ovoliko medija moguće otvoriti bilo gdje u Hrvatskoj, većina ih, zbog nedostatka prve stavke, ne bi preživjela. Istovremeno, financiranje medija javnim novcem nije dovoljno transparentno, kao uostalom i gore navedene startne pozicije samih djelatnika u medijima kojima sad još iznad glava visi i sjekira zvana izmjene Kaznenog zakona.