StoryEditorOCM
DalmacijaMALO MISTO U VELIKOM RATU

Dio Pučišćana: Više ni u crkvu ne možemo zbog terora sindikalista

Piše PSD.
8. svibnja 2012. - 22:52
"Jadrankamenova” agonija, radikalni sindikat, policijska akcija, neimaština, ovonedjeljni referendum na inicijativu “Žena kamenih” na kojemu je narod odlučivao, ali i iskazao povjerenje načelniku Marinu Kaštelanu, doveli su Pučišća na rub eksplozije.

Narod se podijelio na dvije strane, “za” i “protiv” sindikata. Od 2043 birača na referendum je izišlo njih 645 ili 23 posto, od kojih je 573 dalo glas za smjenu Kaštelana i zamjenika mu Alena Parunova. Ostali su bojkotirali referendum, neki i zbog načelnikova naputka o neizlasku.

Dan nakon referenduma načelnik nije skrivao oduševljenje rezultatom, smatrajući da je narod pasivnim neizlaskom glasao protiv sindikata. Paradoks leži u tome što Tonči Drpić, čelnik sindikata, drži da je referendum pokazao pravu volju naroda, želju da načelnika smijeni s vrha.

Za to vrijeme mjesto ključa i zapravo je pitanje trenutka kad će presuditi zakon ulice. Upozorilo nas je na to tridesetak Pučišćana, onih koji su jučer, kažu, nakon pet mjeseci terora nad svojim mjestom odlučili, ohrabreni rezultatima referenduma, prvi put iskazati svoje mišljenje. Do sada su umirali od straha da im, kažu, oni koji misle drukčije svojim agresivnim metodama ne bi napravili neko zlo. Boje se, vele, verbalnih i fizičkih napada, no sada su odlučili javno istupiti.

‘Ovo je bačva baruta’

− Dosta nam je više svega. Želimo mir u mjestu, želimo da ovaj teror prestane, da možemo mirno šetati, ić u crkvu, bez zaustavljanja, vriđanja, napada, krike, skrike. Strah nas je terora sindikalista, punih pet mjeseci to trpimo. Sad je dosta! – uzviknuli su okupljeni Pučišćani, bijesni, u grču, neki u suzama, uglavnom jako prestrašeni. Ispočetka su se nećkali, nisu željeli otkriti identitet, ali kad su počeli govoriti, nije bilo kraja priči. Gorko optužuju medije za lošu atmosferu, kažu da su oni izmislili Tončija Drpića.

− Mjesto je pred eksplozijom, u kolapsu, u ratnom stanju. Ono je bure baruta, neka netko upali fitilj i sve ode. Mediji su tu najveće zlo. Mi sada trpimo nekoliko divljaka koji diktiraju mjestom − burno će Ante Martinić. Na njega se nadovezuje i Boris Bauk, jedan od onih koji je probio led u razgovoru s novinarima. Tvrdi kako je mjestom zavladala crna legija, a dok je ona tu, mira nema. Potom su se u razgovor uključile brojne žene, odjednom je svaka htjela izreći sve što je muči. Strah su slomili, ne žele više da im itko onemogućava izlazak u crkvu, kaže Renata Eterović.

Šaputanja, ogovaranja...

− Pa ima li igdi toga na svitu da ne možeš pošteno u crkvu uć, a da te neko od štrajkaša, tih iz sindikata, ne zgazi. Referendum je pokaza šta narod misli, i da nije za Drpića − navela je Renata uz bučno odobravanje. Nizale su se priče. Mirandi Mandić najteže je što se u mjestu stvorila atmosfera u kojoj se svatko tko želi dijalog i miran način rješavanja problema proglašava protivnikom mjesta, a Jelica Radić otkriva da su brojni Pučišćani ovih pet mjeseci bili pasivni ponajviše zbog straha.

− Rezultati referenduma su tu i treba ih uvažiti. Iza nas je pet mjeseci groznih međuljudskih odnosa, verbalne i fizičke agresije, agonije. Dvaput su me fizički i verbalno napali, da ti, koji misle drugačije. Trebamo se držati zakona, poštovati volju suda, normalizirati situaciju, svakome dati pravo na iskazivanje mišljenja, dopustiti stečajnom upravitelju neka radi svoj posao – kaže Jelica Radić. Suze nije skrivala Vera Mimica otvoreno govoreći kako su ti isti Pučišćani jednom kao jedan bili iza nje kad je tragično izgubila sina.

Danas, veli, mjestom vladaju krivi pogledi, šaputanja, ogovaranja, samo zato što neki ljudi imaju drukčije mišljenje. Suze nije prestala liti Jagoda Šošić, kojoj je muž dobio otkaz u “Jadrankamenu”. − Egzistencija mi je ugrožena, hrani me Rade Orlandini, vlasnik trgovine, već punih šest mjeseci. Ma tko su ti koji kroje ovu našu mučnu sudbinu, zašto, zbog čega, za koga se moram žrtvovat? A svi smo mi za radnike, za spas “Jadrankamena” – kaže Šošić.

                                                                                         Tanja ŠIMUNDIĆ BENDIĆ / Duje Klarić /CROPIX


‘Bućanu treba dopustiti rad’

Toni Eterović, poslovođa u “Jadrankamenu”, drži kako se u tvrtki dogodio sindikalni totalitarizam, u kojem se svako suprotno mišljenje drži za petokolonaško. Smatra da Bućanu treba dopustiti rad. Početak normalnog poslovanja s nestrpljenjem očekuje i voditelj održavanja Mate Glavinić, koji kaže da je iznenada maknut sa svojih dužnosti. Korak dalje ide Emil Martinić, voditelj pilane, koji drži da radne knjižice treba vratiti radnicima i potom pričekati da se objavi stečaj, imenuje novi vlasnik koji će ljude pozvati natrag, i da se konačno počne raditi.

Drpić: Kaštelan mora odstupiti

Sindikalni čelnik Tonči Drpić odbija sve pritužbe o agresivnosti, prijetnjama, fizičkim ili verbalnim sukobima. Drži da je referendum pokazao želju naroda, očekujući da Kaštelan odstupi sa svoje pozicije. Svoju je nelojalnost, kaže Drpić, pokazao time što je narod pozvao na bojkot izbora, zauzvrat dobivši poruku kako mu je vrijeme da odstupi s funkcije. Drpić za 19. svibnja u Pučišćima najavljuje skup potpore za “Jadrankamen” na kojem očekuje na tisuće sindikalaca i obespravljenih radnika iz cijele Hrvatske.

Kaštelan: Volja tihe većine

“Istina je, pozvao sam ljude na bojkot referenduma. To je, na kraju krajeva, moje pravo. Rezultat je pokazao volju naroda, ljudi su se odazvali mojem naputku, a tiha većina rekla je svoje”, dan nakon izglasavanja povjerenja rekao nam je načelnik Marino Kaštelan, odbijajući teze da je vlasnik stana u Splitu koji je kupio na kredit s “Jadrankamenom” kao jamcem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. lipanj 2024 23:14