StoryEditorOCM
Dalmacijaod sporta do politike

Dalmatinski poduzetnik koji je u svoj grad doveo Ligu prvaka: Najveći problem su mali ljudi iz HDZ-a i SDP-a, a nogometni savez je toliko korumpiran da mi nije jasno kako im nije neugodno!

Piše Dijana Turić/Makarska kronika
20. lipnja 2018. - 15:18

Nešto više od tjedan dana je prošlo otkako se Novo vrijeme Apfel okitilo zasluženom titulom futsal prvaka Hrvatske, a koju Makarani i dalje slave jer povijesni je to događaj za Makarsku što se moglo vidjeti i po emotivnom slavlju odmah po završetku utakmice.

Ti se trenuci i dalje prepričavaju, grad je još pod euforičkim velom povijesne titule pa čestitari pristižu sa svih strana u što smo se i sami uvjerili za vrijeme razgovora s Mijom Pašalićem, predsjednikom makarskog prvoligaša, vlasnikom tvrtke Apfel, generalnim sponzorom Novog vremena u zadnjih šest godina.

Međutim, Pašalića titula prvaka nije “uninala’’ niti je vinuo “nos do neba’’ u sanjarenju o slavi, već je ostao još pribraniji i staloženiji nego što je bio prije finala, mada kaže da je 2012. godine bio vizionar jer je znao da će Novo vrijeme Apfel jednog dana biti prvak.

Kaže, raditi se mora, sad još ozbiljnije, pa nema ni vremena ni mjesta za snatrenje kao ni evociranje uspomena od prije devet dana. Novo vrijeme Apfel se sprema za Ligu prvaka koja bi se trebala igrati u Makarskoj u listopadu, a u koju najvjerojatnije dolaze četiri europska prvoligaša. Titula malonogomentnim prvacima Hrvatske neće “oduzeti’’ nijednog od sadašnjih igrača, a klub planira dovesti još tri nova od kojih će jedan biti zamjena ozlijeđenom Brazilcu Eduardu Fariasu de Souzi.

Hoće li Makarska možda dobiti Apfel Arenu, meku europskih futsal prvaka, tko su, uz igrače, najveći i najvrijedniji ‘’mravi’’ Novog vremena Apfel, ide li makarski sport uzlaznom ili silaznom putanjom, što sve našem gradu nedostaje za titulu “normalnog’’ grada s prijeko potrebnim sadržajima i kako je mali Apfel s dva radnika kroz 23 godine narastao na veliku tvrtku s 200 zaposlenika?

Odgovore na sva ova pitanja, ali i druga, među kojima je nezaobilazno i ono o statusu Hajduka i Hrvatskom nogometnom savezu, dao nam je samozatajni Pašalić kojeg čak nema ni na zajedničkoj slavljeničkoj fotografiji jer je u to vrijeme bio s navijačima na tribini.

Jesu li se emocije slegle, kakav je osjećaj biti na čelu kluba koji se okrunio titulom malonogometnog prvaka Hrvatske?
- Osjećaj je odličan, a iskreno sam čak mislio da će sve to biti nekako manje lijepo, ali mi je sada baš “lipo” jer su u pobjedničku priču, uz naše dečke, uključeni karakterni igrači koji nisu iz Makarske i koje nismo “skupljali” slučajno, a za klub igraju u prosjeku četiri godine. To su Duje Bajrušović, Igor Osredkar i Marin Musinov. Ostao sam oduševljen onakvim izljevom iskrenih emocija navijača koji su na tribinama i terenu dvorane pokazali koliko su srčani i kako kao jedno dišu za Novo vrijeme Apfel.

Kuda dalje ide Novo vrijeme? Planirate li “dovesti’’ neke nove igrače, hoće li svi “stari’’ ostati na svojim mjestima?
- Ostajemo ozbiljni kao i do sada, nećemo “ludovati” niti dovoditi skupa pojačanja, već će u sadašnjoj ekipi doći do izmjene na način da nam dolaze dva nova, mlada igrača s Rivijere i jedan kao zamjena za ozlijeđenog Dudua.

Što je s Ligom prvaka, dolaze li europski prvaci uskoro u Makarsku?
- Ako u kolovozu budemo morali igrati eliminacijsku rundu, onda ćemo trebati negdje gostovati, ždrijeb je u sjedištu UEFA-e u Nyonu 5. srpnja i tada ćemo točno znati gdje igramo. Ako budemo imali sreće i ‘’prođemo’’, onda početkom listopada Novo vrijeme Apfel ulazi u ozbiljnu grupu i planiramo se kandidirati za domaćinstvo skupine u Makarskoj što bi trebala biti izvrsna priča.

 


Tvrtka Apfel je 2012. godine postala generalni sponzor Novog vremena s godinom dana pauze. Zašto je uopće došlo do pauze?
- Novo vrijeme sada je 39-godišnjak, a nekoć je igralo u Županijskoj i drugim ligama, a u lipnju 2012. godine postaje prvoligaš i od tada je Novo vrijeme Apfel, s pauzom iz 2015. godine, s time da je i prije imalo generalnih sponzora, od Mis plastika do Ere Commerca. Danas Novo vrijeme ima oko 50 sponzora mada još nismo podvukli crtu, a lani je imalo 55 sponzora i donatora, od ugostitelja do velikih tvrtki i zato sam i sretan jer nismo sami.

Od većih sponzora tu su Croatia osiguranje, Zagrebačka banka, Zagrebačka pivovara, Coca cola i Jamnica, a od domaćih su tu hotel Maritimo, Georad s hotelom Park, Kingtrade i ostali. Pauzu smo napravili jer me nisu slušali. Kod mene je sve ozbiljno, ne volim raditi ništa površno niti bilo kakav posao sa zezancijom pa tako ni u sportu. Istina, riječ je o klubu, malom nogometu, ali treba se raditi ozbiljno jer se u protivnome izgubi vrijeme i novac, a ništa se ne napravi, a to ne volim niti dozvoljavam jer imamo sjajnu Upravu.

Tu su Joze Gudelj kao dopredsjednik, nejverojatni Boćo Vuković kao sve, od sportskog direktora do čovjeka koji 20 sati dnevno daje Novom vremenu, pri čemu je on bio i glavni razlog zbog kojeg sam i ''ušao'' u klub. Onda, tu su i moj prijatelj Tonči Kurilj Jabuka, Kristijan Dugandžić kao sjajan mladi poslovni čovjek, odvjetnik Bojan Filipović, moj sin Matko Pašalić i, naravno, Nenad Tintor kao super važan, također mladi čovjek u našoj priči koji nije član Uprave, ali je desna Boćina ruka i najbolji savjetnik bez kojeg puno toga ne bismo uspjeli napraviti.

Što ste prvo pomislili kada ste se prije šest godina odlučili uključiti u makarsku malonogometnu priču koja sada nosi naziv Apfela?
- Čim je Apfel postao generalni sponzor, odmah sam prvog dana znao da ćemo biti prvaci Hrvatske mada smo ovom titulom trebali biti okrunjeni još prije četiri godine kada smo izgubili u finalu i kada je puno lakše bilo biti prvak nego ove godine jer je sadašnja ekipa Split Tommija puno jača nego prijašnja Alumnus iz Zagreba. Jednostavno su se morale posložiti sve kockice pa smo trebali sastaviti ''jaku'' Upravu i biti ozbiljni kako bismo se uvijek borili za veću titulu.

Kako je zapravo Novo vrijeme uspjelo opstati gotovo četiri desetljeća? Jeste li Vi ikada igrali za klub?
- Novo vrijeme je sa prijateljima iz srednje škole 1979. godine osnovao Borislav Vuković Boćo i tu je dolazilo do promjene pa su se ljudi mijenjali, od Darija Dade Antunovića do drugih, ali je uvijek ostao jedan genijalni Boćo koji je klub uspio održati do danas.

Za Novo vrijeme nisam nikada igrao jer sam u godinama njegovog osnutka živio u Tučepima i igrao za HNK Jadran Tučepi i tadašnji također tučepski malonogometni klub Zabiokovac s kojim nismo sudjelovali na službenim natjecanjima, ali smo igrali po lokalnim turnirima i tako smo trajali dok nismo ostarjeli. Tada je Boćino Novo vrijeme bilo i bez lige i u 3. ligi i nisam ni razmišljao o uključenju u cijelu priču. Međutim, prije 10 godina sam se uključio u Novo vrijeme jer su se tada dogodile dvije stvari od kojih je prva moja ljubav prema sportu, a time i želja za pomoći lokalnim klubovima i zajednici. Druga je stvar da sam preseljenjem u Makarsku postao Boćin prvi susjed pa smo u svakodnevnim razgovorima pričali, naravno, samo o sportu i tako je sve počelo.

U priči s Novim vremenom, okupili ste veliki broj makarskih poduzetnika. Kako Vam je to uspjelo i što Vam je bio povod?
- Mada ne volim to spominjati, ipak moram kazati da je Apfel u hrvatskim okvirima kao tvrtka u distribuciji hrane, pića i ugostiteljske opreme prema restoranima i kafićima druga u Hrvatskoj, iako ljudi kažu da smo prva po kvaliteti rada. Ali ništa ne mogu sam jer bismo u tom slučaju bili zadnji pa sam zato i okupio oko sebe domaće poduzetnike s kojim planiram napraviti jednu sjajnu priču kao krunu naše karijere, ali koja nije vezana za sport, već za gušt.

Ni u jednom klubu nema na okupu jako puno poduzetnika kao u Novom vremenu Apfel i nije mi bitno hoće li netko donirati 1000 ili 5000 kuna, već samo da budemo zajedno i to je moja nit vodilja. U turističkim mjestima kao što je Makarska, nema sporta. Ljudi su se otuđili jedan od drugoga, vrhunskog sporta nema ni u Opatiji ni u Rovinju, u Dubrovniku je samo VK Jug. I to je užas jer koliko je god turizam napravio dobroga, toliko je učinio i loše jer smo postali sami sebi dovoljni.

Makarska ima izvrsne sportaše, od malonogometaša i također prvoligaša ragbijaša do atletičarke Klare Andrijašević, Galebaša, veslača, rukometašica. Mislite li da Makarska sve više napreduje u sportskom pogledu?
- Ne bih se složio da napredujemo jer je to daleko od super napretka. Mi imamo idealne uvjete, od dvorane do bazena do Gradskog sportskog centra, a HRNK Zmaj nam je 4. liga. Tako da se ne može niti pomisliti da je to dobro. Makarska bi trebala biti bogat grad, a stalno glumimo da smo siromašni jer se premalo izdvaja i za sport i kulturu. Zmaj ima dovoljno novca i slažem se da ga se treba financirati puno više jer je ipak riječ o najznačajnijem-velikom nogometu, ali nema kontinuitet upravljanja niti iskusnih sportskih djelatnika.

Svi se izvlače na novce kada im nešto ne ide, ali je glavni problem u sportu i Hrvatske i Makarske rivijere što danas nema ljudi koji su spremni pokloniti pola sata za opće dobro, mada kod nas ima dobrih primjera poput HNK Uranije, ŽRK Hotela Makarska. Da sam ja političar, meni bi sport bio glavni promotor cijele Rivijere i uveo bih puno strože kriterije za izdvajanje novca, ali bi zato oni koji su dobri, dobili puno više.

Ni kultura u Makarskoj ne može proći bez Apfela. Što je Miji Pašaliću draže, nogomet ili kazališne predstave?
- Podržavamo sve što je dobro i lijepo na Makarskoj rivijeri, a izvan nje samo Hajduka. Dok je postojalo gradsko kino, Apfel je kroz četiri godine organizirao 19 kazališnih predstava u zimskim mjesecima. Kazališne predstave su mi čak draži projekt od nogometa i tada se 300 ulaznica nije uspjelo ni prodati jer su doslovno bile razgrabljene u sekundi. A onda su ''gospoda'' ukinula kino i više nemamo nijedan prostor za organizaciju sličnih projekata i nikako mi nije jasno zašto je Crkva prostor mogla iznajmiti pekari,a ne Gradu za kino. Ja bih Vedranu Mlikoti za organizaciju manifestacije ''Glumci u Zagvozdu'', podigao spomenik isto kao i u Makarskoj Alenu Bokšiću koji je genijalac i takvu veličinu je trebalo puno bolje iskoristiti u našem gradu u promotivne svrhe.

 

 


Dobivamo li Apfel Arenu, koliko ste zadovoljni gradskom sportskom dvoranom i općenito sadržajima u gradu?
- Priča o Apfel Areni je smiješna i tu nemam komentara. Meni jedan genijalni i sada nažalost pokojni gradonačelnik Ante Novak ''padne'' na pamet svako drugi dan jer je imao pozitivnu radnu energiju, inicirao izgradnju dvorane s bazenom kao i proširenje i uređenje Gradskog groblja Sv. Križa. U dvorani imamo vrhunske uvjete, od Novog vremena do VK Galeb koji sada ima bazen, ali pojedincima ni to ne odgovara pa je očito da problem nije ni u dvorani ni bazenu, već u ljudima.

S druge strane, jako mi je žao što su nam kriteriji niski u svemu pa tako i u projektima jer su nam veliki problem velike stranke SDP i HDZ, a koje su same sebi dovoljne. Obje su se ''uspavale'' u svojoj umjetnoj veličini i svi mi koji nismo članovi nijedne stranke, nismo ni važni. Apfel je po svim gospodarskim pokazateljima na vrhu cijele Rivijere, ali se iskreno u ove 23 godine ne mogu sjetiti da me je itko iz gradske vlasti ikada išta pitao po bilo kojem pitanju. Osim o nogometu. Žao mi je što nemamo kulturni centar, rendgenologa u Domu zdravlja, a još žalosniji mi je izgled Dječjeg vrtića Ciciban koji je meni dno dna, a stalno ga gledam dolazeći po unuke. Skidam kapu svim tetama iz vrtića koje rade u nemogućim uvjetima, a još je gore što u bogatoj Makarskoj treba imati debelu vezu da bi se dijete uopće upisalo u vrtić.

Znači, nemate vjere u političare?
- Jedinu vjeru u politiku mi daje naš Makaranin Ivo Raffanelli koji je na funkciju zapovjednika HRM-a došao bez ikakve stranke, a od mladih ljudi je tu saborska zastupnica Dragica Roščić koja nikada nije zaboravila da je došla s Rivijere za razliku od naših bivših zastupnika koji su zaboravili odakle su došli čim su kročili nogom u Zagreb.

I za kraj, zanima nas priča o tvrtki Apfel koja je napunila 23 godine. Koliko je tvrtka imala radnika na samom početku i kako je uopće izgledao taj početak?
- Prvog dana 15. veljače 1996. godine Apfel je imao troje radnika i to bez mene jer sam tada još radio u Hotelima Tučepima. U početku smo pomalo pićem i sitnim inventarom opskrbljivali kafiće u Makarskoj i nekako se ''probijali'', a počeli smo raditi u iznajmljenoj garaži na Zelenki. Prva roba koju sam kupio bile su vreće za smeće, a prva prodana bila su tri kartona Heinekena. Drugog dana smo ''spali'' na dva radnika, a kupili smo njemački kombi sa mehaničkim volanom, a za koji sam posudio novac od jednog prijatelja sa kamatom od 24%. Onda smo 1999. godine prešli u prostor na Voliciji sa prizemljem i katom i tako je krenulo, a prije devet godina smo prešli u sadašnji prostor i danas Apfel ima 30 službenih kombija i manjih kamiona za distribuciju hrane, pića i inventara te 105 stalno zaposlenih djelatnika, a ljeti do 200 sa sezoncima.

 

 

Ništa od Apfelovog Zmaja
Da je Mijo Pašalić predsjednik Zmaja, bi li Zmaj bio prvoligaš?
- Ne želim odgovoriti na ovo pitanje jer se to nikada neće dogoditi. Dobio sam ja takvu ponudu sto puta, ali riječ je o užasno teškom poslu. Bio sam sedam i pol godina predsjednik HNK Jadran i to mi je bilo teže nego voditi tvrtku Apfel mada mi to nitko ne vjeruje. U nogometu stalno trebaš moliti i pokazivati primjerom, a u firmi zadaš svakome svoje zadatke i to onda lako funkcionira.

Velika bi mi obveza bila da sam kojim slučajem na čelu Zmaja jer se u životu inače vodim onom uzrečicom da čovjek može ozbiljno raditi samo jedan posao. Veliki nogomet je jako zahtjevan, a ja sam u Novom vremenu samo zato što jedan genijalni Boćo cijeli dan radi i vodi brigu o milijun detalja pa zadnja tri dana dok se svi mi odmaramo, jedino on mora raditi.
 

Luta se u sportskoj politici, za Hajduk smo sami krivi''
A što s Hajdukom? Koliko je HNS kriv za status ''bilih''?
- Puno toga što se događa u Hajduku, krivi smo mi sami,a ne kvarni HNS jer ''lutamo'' u sportskoj politici bez kontinuiteta upravljanja. Da Boćo nije 39 godina u Novom vremenu, ne bi bilo ni kluba jer se jednostavno ne mogu predsjednici mijenjati svako tri do četiri godine jer to nije normalno niti se može mijenjati sportskog direktora svako dvije godine.

Primjerice, sa smjenom Marina Brbića napravljena je velika greška i pitanje je jesu li toga uopće svjesni ljudi koji ga nisu podržali. Ma izbor NO Hajduka je loše napravljen i onda jedan kvaran čovjek odlučuje tko će biti predsjednik Hajduka. Apfel je nakon Splitske banke, najdugovječniji sponzor Hajduka i do sada se promijenilo devet predsjednika tako da ova činjenica dovoljno govori o kontinuitetu upravljanja.

Gospoda iz vrha HNS-a su korumpirana
Kakav je stav Novog vremena prema Hrvatskom nogometnom savezu, a kakav odnos HNS-a prema našem klubu?
- Inače ne generaliziram stvari, ali je činjenica da HNS ni na blizu ne skrbi niti vodi računa o futsalu za razliku od BiH i Slovenije u kojima se dio troškova iz njihovih Saveza, izdvaja za futsal klubove, a kod nas ni lipe. I to je zapravo osnovni problem jer se HNS prema malom nogometu ponaša kao maćeha, a s druge strane bez njih ne možemo jer smo službeno pod njihovim okriljem, mada ne znam zašto nam zapravo trebaju.

Da HNS ''nanjuši'' novac u futsalu, e onda bi bilo problema, ali za sada ih nema jer nema ni novca. U velikom nogometu se ''okreću'' veliki novci, a gospoda iz vrha HNS-a su toliko korumpirana i sama sebi dovoljna i nije mi jasno kako im nije neugodno što Savez postoji samo zbog njih. Meni to jednostavno nije jasno.
 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2024 06:20