Vinara i uljara u Dalmaciji otprilike je jednako koliko i stanovnika. Vino, barem ono kućno, zna napraviti svatko, jednako kao maslinovo ulje. Što onda bi jednoj mladoj Dalmatinki da spakira kufere i o proizvodnji vina odluči učiti, u pazite sad, Južnoafričkoj republici! Ni bliže ni dalje nego na drugom kraju svijeta. Njezin izbor, baš kao i cijeli profesionalni put otkako je diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, posebna je priča. Baš kao i ona sama. Nina Štulić 29-godišnja je enologinja i sommelierka iz Nina, a danas, baš na njezin rođendan, otvara se prvi festival Toč koji je pokrenula u svom rodnom gradu. Ukratko rečeno, Toč je štorija o jednostavnosti življenja, spoj svih osjetilnih doživljaja i prirodnih vibracijama koje Nin čine tako posebnim, a u dva dana trajanja festival će objediniti nesvakidašnje eno-gastro iskustvo i edukativno - zabavne doživljaje za sve posjetitelje i domaće stanovnike. No, vratimo se njegovoj idejnoj začetnici, djevojci koju je želja za istraživanjem i organskom prizvodnjom vina odvela na drugu hemisferu.
- Znate što me najviše motiviralo da sama odem u Južnoafričku republiku? Prije svega, luda želja da saznam sve ono što su nas na faksu nisu učili, a onda i žudnja za još jednom berbom, jer tko bi tako znatiželjan čekao cijelu godinu do iduće berbe na našoj sferi - smije se Nina.
- Je, velika većina mi je govorila odustanem, ali ja sam ipak završila u jednoj vinariji u Stellenboschu, njihovoj najpoznatijoj vinskoj regiji, ali i jednom od najstarijih gradića koji je poznat po vrhunskom i visokopozicioniranom vinskom sveučilištu. Kad nekome spomenete Afriku i vino, većina ne vidi zajedničku poveznicu, a regija Stellenbosch sama broji nešto manje površina pod vinovom lozom kao cijela Hrvatska. Mogao bi se usporediti sa kalifornijskom Napa Valley, što tada nisam znala. No unatoč njegovoj popularnosti i vrlo snažnog vala moderne, konvencionalne enologije, ja sam tamo prvi put sudjelovala u proizvodnji vina na divljim kvascima, spontanim fermentacijama. Tek tada, sudjelujući u prirodnom procesu fermentacije vidiš i shvatiš koliki je taj divan nevidljivi svijet bakterija i kvasaca te koliko može biti uzbudljiv! Sa time naravno dolazi i rizik - ali, uz bogatu kulturu različitih sojeva kvasca koji su dio teroara, zdravo i zrelo grožđe, dobar pH i kvalitetnu preradu, vina koja nastaju su jedinstveni primjerak mjesta s kojeg dolaze, ona su multidimenzionalna, neukalupljiva sa puno izraženijom pitkošću. U svakom slučaju, za proizvodnju ovakvih vina "bez recepta" potrebno je malo ludosti, puno majstorije u vinogradu i podrumu, a najviše od svega - zdravog grožđa - priča nam Nina koja je u Stellenboschu provela četiri mjeseca 2019. godine.
U vinogradu je svakodnevno boravila, kušavala zrna u svim fazama, upoznala biodinamičko vinarstvo, sve ono opipljivo što se ne može naučiti samo iz stručne literature. Bio je to drugačiji pristup vinogradu i podrumu koji se temelji na važnosti interakcije i suživota životinja, biljaka i čovjeka, ali i strpljenju toliko ključnom pri proizvodnji vrhunskog vina.
Kad se vratila u Hrvatsku, s nešto više znanja i puno više ljubavi za prirodnu proizvodnju vina, takva filozofija još uvijek nije bila pronašla put do domaćih vinarija koje su je mogle zaposliti. Zato je još jednom spakirala kufere i otputovala, ovaj put nešto bliže. U Austriju, točnije Štajersku.
- Falio mi je onaj zimski, tvrdi dio priče i rezidbe na minusima.Radila sam svaki dan sa slovenskim radnicima u jednom organskom vinogradu blizu Graza. Dizala se u pet ujutro, dolazila u sedam navečer nazad s vlakom. I tako svaki dan dok nismo završili posao- prisjeća se Nina.
I onda je stigla korona, ubrzo za njom i lock down koji ju je vratio kući u Nin. I taman kad je počela kovati planove za preseljenje u Švicarsku, iz Zagreba je stigla ponuda velikog entuzijasta Borisa Sarjanovića čija je vinoteka "Nesputana vina" specijalizirana upravo za organska, biodinamička i prirodna vina. Bolju ponudu nije mogla poželjeti, kao ni bolje radno okruženje gdje je provela zadnje dvije godine. U rujnu definitivno seli u švicarski Zurich, ali prije toga, upravo ovog vikenda odlučila je rodnom gradu ostavili najljepše oproštajno ljubavno pismo u vidu Toč festivala koji organizira zajedno s prijateljem iz djetinjstva i rođakom, chefom Ivanom Tartarom. Taj mladi kuhar rođen je i odrastao u New Yorku gdje je i počeo karijeru, danas je glavni chef u zadarskom hotelu A`mare, a za Toč je pripremio jela inspirirana lokalnim namirnicama i "babinom kužinom".
- Nin je poseban, toliko karakterističan da se nikada nije uklopio u sliku tipičnih dalmatinskih gradića. Njegova vizura nije kamena i tirkizna već pastelna i zemljana, ima moć smiriti čovjeka. Upoznala sam puno ljudi u tom vinskom svijetu, voljela bih da dođu ovdje i dožive ga mojim očima. Isto tako, važni su mi i moji ljudi koji ovdje žive. Oni će kroz autentične događaje goste upoznati s našim gradom i njegovim posebnostima i zabaviti se onako kako to i sami Ninjani čine, od vožnje kaićima, marendanja uz vatru na otvorenom, posjet solani i laguni, guštanja uz zalaske sunca...Naravno, imamo i brojne radionice za profesionalce i entuzijaste koje vode stručnjaci u svojim područjima, od vina, ulja, rakija, likera. Sve u svemu bit će to jedna nova i lijepa eno gastro priča, iskrica koja će, nadam se, zapaliti vatru- poručuje Nina iz Nina.