„Slušala je orgulje, kušala je mrkvu, pomirisala ribu, a i mirise s divljih deponija na Žmirićima. Družila se s konobarima u Gumi, na šanku i šire, s građanima se fotografirala, sa Željkom Markić se posvađala, a umalo je smijenila Marija Paleku, uletivši mu na važan sastanak. Vidjela je crne i svjetle točke grada...”
Ako slučajno ne pratite dnevne novine, ovako je nekidan počeo novinski izvještaj o obilasku Rite Ore „gorućih lokacija u gradu” pod naslovom „Rita Ora kupuje zgradu Maraske?!”. Nakon što je posjetila sva gradska gradilišta – Tuđmanova ulica, Providurova, Muraj, Centar za mlade... – Rita Ora je obilazak završila riječima razumijevanja za „Mr Dukića”, jer u Zadru ima još puno toga za napraviti.
Rita Ora je popularna britanska pjevačica kosovskih korijena, a Rita Ora iz gornjeg pasusa je karnevalska gradonačelnica Zadra 2020. godine. Karnevalsku Oru glumi jedan stariji muškarac obučen u čupavu žarko žutu jaknu i uske roza hlače, s dugom plavom perikom i pink naočalama ala Elton John. Karnevalska Rita Ora je sve ono što prava Rita Ora nije. Nije žena, nije mlada, nije zgodna, nije atraktivna, ne pjeva, ne pleše, na ulici je nitko ne prepoznaje. Ona je nakaza koja treba uveseljavati narod, ona je krnjo umjesto krnje, ona je glavni sprd, lakrdija, simbol svega lošeg i negativnog što se u bogatoj tradiciji karnalnih proslava imputira krnji, tom glavnom i odgovornom krivcu za sve ono što narodu, malim ljudima, građanima, nije po volji i guštu, što ih svakodnevno muči i tišti, s čim kubure i što ih smeta, a nikako da s tim izađu na kraj. Kad karnevalska euforija krene, sve te potisnute frustracije izlaze na vidjelo, društvena podsvijest proključa, zatomljeno ludilo postaje pogonsko gorivo maškaranih povorki i neobuzdanih zabava, a simboli nedaće, vreće za udaranje, krivci za sve loše i ono što želimo ostaviti iza sebe, u vrhuncu proslave nestaju u plamenu lomače.
U tom ritualu zamjena identiteta, zadarsku karnevalsku Ritu Oru samo jedna stvar vezuje s pravom Ritom Orom. Ta poveznica se zove Branko Dukić i Mario Paleka. Gradonačelnik Dukić i direktor turističke zajednice Paleka prošlog su ljeta doveli Ritu Oru u Zadar. Za 45-minutni koncert na playback platili su više od 2,7 milijuna kuna javnog novca, a rezultat je bio poluprazno gledalište, minus u blagajni veći od 800 tisuća kuna i dominantni osjećaj prevare, ruganja s građanima, kojima je taj produkcijski i financijski debakl predstavljen kao „ulaganje u promociju grada”.
Šest mjeseci kasnije, ti isti Dukić i Paleka, sada organiziraju Zadarski karneval, a za karnevalskog gradonačelnika, kao „odgovornu osobu”, imenuju - Ritu Oru.
Za one koji sporije čitaju, ponovimo: Rita Ora, čiji smo drugorazredni nastup voljom Dukića i Paleke platili milijunskim kreditom komunalne tvrtke, sada nam se, voljom tih istih Dukića i Paleke, opet o našem trošku, ruga kao karnevalska gradonačelnica. Nakon što su nam se narugali koncertom prošlog ljeta, praveći od građana magarce, sada nam se iznova rugaju skrivajući se iza identiteta Ore kao karnevalske gradonačelnice. Jer ona je, kao, kriva za sve, a ne Dukić i Paleka, iako su oni u stvari „Rita Ora” koja - naravno - njih ne ismijava. Zgodno, zar ne?
Građani Zadra tako dva puta plaćaju da im se Dukić i Paleka - jednom kao Rita Ora i drugi put kao „Rita Ora” - izruguju. Nema što, urnebesno je to smiješno, smiješno gotovo kao Dukićev i Palekin dosadašnji mandat.
Kako su došli na tu genijalnu ideju, nije poznato, ali se mora priznati da je uistinu beskrajno bezobrazna. Kad bi takvu drsku hrabrost kakvu pokazuju za ruganje s vlastitim građanima Dukić i Paleka pokazivali u onome što zaista trebaju raditi – primjerice, uvesti komunalni red u povijesnu jezgru ili šest mjeseci prije sezone najaviti što će se događati u gradu – možda bi bili simpatični. Ovako, nakon što su nam već jednom podvalili muda pod bubrege, sada nam ta ista muda serviraju kao probavljiva pod karnevalskom krinkom, smijući se karikaturom Rite Ore vlastitim građanima an face. Takva bešćutnost stvarno graniči s moralnim idiotizmom.
Ali opet, zašto se čuditi? Zadar zapravo sve - od gradonačelnika i direktora TZ-a, do karnevala i karnevalskog gradonačelnika – nosi skrojeno po vlastitoj mjeri. To je ono što ova vlast može, to je najbolje od njih, to je njihov maksimum. Nažalost, sve to odavno znamo, ali nas uvijek iznenadi koliko duboko iznova mogu pasti, kao i otkriće da ispod dna postoji provalija.
Zadarski karneval pod paskom Grada i TZ-a nikad nije imao hrabrosti biti karneval u svom pravom duhu i smislu. Oduvijek je to bila pokladna šminka za politički establišment. Izuzev Enija Meštrovića, službene karnevalske fešte i maske uvijek su bile prilika za prikrivanje i face-lifting, a ne razotkrivanje pravih društvenih problema i licemjerja vlasti. Umjesto „stvarnog lica” grada, nudio je simulakrum, svjesnu laž o sebi, kako bi se zadovoljilo, a ne ozlovoljilo moćnike na vlasti.
Takav uškopljeni karneval postao je uhodan lukrativan biznis nekolicine slizanih s vlastima, a njima, kao ni onima koji ih plaćaju našim novcem, ne odgovara da ih se na bilo koji način zbog toga propituje. Jer zamislite tu gradonačelnicu Ritu Oru da dođe, primjerice, Paleki, i pred svima ga pita: „A di su ti one postole od 500 eura šta si ih posebno kupio za moj doček?”. Ili da komentira figuru gradonačelnika „kako mu se vlast očito omilila, jer mu je trbušina bila puno manja dok je radio u bolnici”.
E to bi možda bio karnevalski, a ne truli konformistički duh u kojem se Zadar već desetljećima guši.