Visoki dužnosnici u njemačkoj vladajućoj koaliciji predvođeni kancelarkom Angelom Merkel jedno su se vrijeme bavili mišlju uvođenja zakonskih mjera za suzbijanje 'govora mržnje' i lažnih vijesti na Facebooku i drugim društvenim mrežama, uključujući i stroge kazne ako takve poruke ne budu brzo uklonjene. Širenje rasizma i fašizma internetskih nasilnika navodno je potakla njemačka politika „otvorenih vrata“ izbjeglicama, ali više to izgleda kao alibi za ispoljavanje niskih strasti koje su očigledno dugo tinjale, a sada uhvatile maha.
Trebala bi njemačka kancelarka vidjeti što je govor mržnje na Facebooku u Hrvatskoj i drugim društvenim mrežama kod nas. I to ne sada, već duže vrijeme. Nema objave na portalima i društvenim mrežama, da ne povuče za sobom kišu otrovnih „hejterskih“ komentara, čije se pojedine autore već dobro poznaje po mrziteljskom stilu. Evo, kladio bih se da će i ispod ovoga teksta osvanuti par takvih.
Ne postoji tema koja neće potaknuti mržnju. Ma da napišete „dobar vam dan“ našao bi se odmah neki mrzitelj koji bi „značajno“ nadometnuo: „samo Hrvatima ili i Srbima?“ I onda lavina krene… Srbi su na prvom mrziteljskom mjestu „pravovjernih“ hrvatskih internetskih muževa, odmah iza su zastupljeni ustaše, četnici i ostali domaći izdajnici, a onda – novinari koji su pak redom: glupani, nepismeni, neobrazovani, retardirani, zli, pokvareni, plaćenici, prodane duše, zločinci… Spominje im se bliža i daljnja rodbina, naziva ih se najpogrdnijim imenima koje se može zamisliti, sve to iz udobnosti anonimne hejterske fotelje, negdje iz polumračne sobe, s upaljenim monitorom i prstom na obaraču, pardon… na mišu.
Samotno postaje to virtualno područje i pomalo zlokobno, svakim danom tamo je sve manje humora, sve manje zdravog duha, prijateljstva, tolerancije, vica, zabave, a sve više mržnje, vrijeđanja, prijetnji… Potežu se virtualne puške i pištolji, puca se riječima, ubija bez metka i vješa bez konopca. Bole te riječi, ali još više žaloste. Kud je otišao ljudski rod u tako mračnu stranputicu.
Zabrana? Kad su takve zabrane ikad nešto riješile, osim poticanja cenzure i skretanja u drugu, još goru, krajnost. Internet mora biti slobodan, inače je besmislen, ali velika je odgovornost na onima koji potiču govor mržnje svojim položajem, svojim potezima i svojim – (ne)djelovanjem. A to su u prvom redu političari koji su često u stanju zbog vlastite koristi potaknuti najniže strasti kod internetskog puka, pa se kasnije, kad upale požare, elegantno izmaknuti.
Ali ne samo oni.
Hey Joe, where you goin' with that gun of your hand…
