Azijski stršljen je invazivna strana vrsta koja je u Europu došla 2004. godine. Prema dosadašnjim saznanjima ova vrsta još nije prisutna u Hrvatskoj, ali je uspostavila populacije ili je zabilježena u nekim europskim zemljama - Francuskoj, Portugalu, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Mađarskoj i u Velikoj Britaniji, objavili su iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP).
Azijski stršljen u Europi dolazi na području kojeg prirodno nastanjuje europski stršljen, pa se ove dvije vrste često mijenjaju kod određivanja. Glavne razlike između navedenih vrsta su u veličini, obojenosti, morfološkim detaljima, kao i u detaljima životnog ciklusa, piše Jutarnji list.
Stršljen (Vespa crabro) je široko rasprostranjen u Hrvatskoj i nešto je veći od azijskog stršljena. Noge su mu jednolično smeđe obojene, a zadak (zadnji dio tijela) žut s jasnim kontrastima žutih i crnih pruga.
Azijskog stršljena (Vespa velutina nigrithorax) karakterizira dominantno crno-smeđa boja tijela s dvobojnim nogama (crno-žuto) te širim narančastim pojasom na stražnjem dijelu tijela.
Azijski stršljen (Vespa velutina nigritorax) je invazivna vrsta koja je u Europu prvi put unesena u jugozapadnu Francusku. Potiče iz Azije gdje prirodno nastanjuje područja od sjevernog Pakistana i sjeverozapadne Indije preko Nepala do jugoistočne Kine i Tajvana, kao i Indokinu i Indoneziju.
Brzo širenje azijskog stršljena u Europi, koje donosi ekološke i ekonomske štete te je opasnost za zdravlje ljudi, potaknulo je Europsku uniju da ga stavi na Unijin popis. Ovim propisom, EU od svojih članica traži efikasno upravljanje i razvijanje strategija za rano otkrivanje, kontrolu i sprečavanje širenja invazivnih stranih vrsta.
Hrvatskoj najbliže uspostavljene populacije azijskog stršljena za sad su zabilježene na sjeveru Italije, a pojedinačne jedinke za koje se ne zna jesu li uspostavile populaciju zabilježene su i na sjeveru Mađarske i Sloveniji.
Azijski stršljen invazivna je strana vrsta unesena u Francusku putem pasivnog i slučajnog transporta matica posredovanog ljudima. Zahvaljujući svojoj sposobnosti širenja, vrsta je brzo kolonizirala nekoliko europskih zemalja šireći se oko 18 kilometara godišnje.
- Putevi unosa u Hrvatsku su: prirodna distribucija vrste, transport drvne mase, uvoz i transport svježeg voća, povrća i rezanog cvijeća, trgovina hortikulturnim materijalom uključujući i zemlju, kretanje kamiona i ostalih vozila i prijenos košnica s medonosnim pčelama - objavili su iz HAOP-a.
Iako europska medonosna pčela (Apis mellifera) ima obrambene mehanizme protiv zavičajnih predatora, nije razvila efikasnu obranu protiv azijskog stršljena. Ovaj predator napada i ubija pčele blizu košnica, što rezultira direktnim smanjenjem broja radilica. Međutim, on ima i indirektan, ne tako očigledan, utjecaj na pčelinju zajednicu. Naime, prisustvo nekoliko jedinki azijskog stršljena u pčelinjaku može rezultirati pojavom stresa u toj mjeri da radilice uopće ne izlaze iz svojih košnica. Ovaj efekt se naziva “prekid sakupljanja hrane” i direktno utječe na smanjenu aktivnost zajednice i proizvodnju pčelinjih proizvoda.
Azijski stršljen nije agresivan van neposredne blizine gnijezda, ali veličina njihove zajednice i potencijalna blizina naseljima predstavlja opravdani razlog za zabrinutost. Čak i uobičajene aktivnosti čovjeka u blizini gnijezda mogu uznemiriti stršljene, navodeći ih na napad.
Početkom proljeća ih se najviše viđa, pa treba posebno obratiti pažnju na zaklonjena i natkrivena mjesta, često unutar građevina, gdje se mogu pojaviti manja primarna gnijezda. Tijekom ljetnih mjeseci i u ranu jesen, azijski stršljeni često se mogu vidjeti u blizini pčelinjaka, posebno ako se veći broj košnica nalazi na nekom prostoru. Također, mogu se skupiti i oko drugih izvora hrane, kao što su skladišta voća ili pogoni za preradu ribe.
Kasnije u jesen, sa opadanjem lišća, rade velika sekundarna gnijezda. To su ona gnijezda koja gradi radilica visoko u krošnjama za cijelu koloniju stršljena i ona su vidljiva na drveću.
