Gledate li svijet kroz ružičaste naočale, lako se možete saplesti i pasti! Provjerili smo kako zadržati zdravu dozu optimizma, bez potiskivanja emocija

U posljednjih nekoliko godina jako je popularizirana praksa vođenja dnevnika zahvalnosti. Uz nekoliko varijacija na temu, svodi se na svakodnevno bilježenje stvari na kojima smo zahvalni. Kad je dan tako loš da je u slijedu događaja kojima smo manje ili više izravno svjedočili nemoguće pronaći išta vrijedno zahvalnosti, poučavaju nas self-help gurui, tada treba izraziti zahvalnost za činjenicu što smo živi, imamo svoje bližnje i krov nad glavom.

Zahvalnost liječi, u to nema sumnje. Istinska, iskrena zahvalnost moćna je sila i ostavlja dubok pečat. Znanstvenici su otkrili da utječe ne samo na raspoloženje, nego čak i na molekularnu strukturu mozga. Studija provedena na Sveučilištu u Kaliforniji otkrila je da su ljudi koji su vodili dnevnik zahvalnosti u pogledu mentalnog zdravlja bili u puno boljem stanju od onih koji to nisu učinili.

Dođe li vam nakon što ste ovo pročitali da počnete zahvaljivati svima redom, pričekajte, jer stvari baš i nisu tako jednostavne. Lako je, primjerice, previdjeti činjenicu da su ispitanici koji su vodili dnevnik zahvalnosti također pohađali psihološko savjetovanje. To ne znači da bi trebalo prekrižiti zahvalnost kao duhovnu praksu, zapravo, njezino prakticiranje može vam donijeti puno toga dobroga - od povećanog osjećaja sreće i zadovoljstva, boljeg sna i više kreativnosti, može vas čak učiniti altruističnijima - međutim, pogrešno postavljena zahvalnost može biti štetna, pogotovo ako je koristimo za potiskivanje nezadovoljstva, ljutnje i bijesa. Jer itekako je poznato da ljutnja koja nije izražena na odgovarajući način može poremetiti odnose, utjecati na razmišljanje i obrasce ponašanja i stvoriti brojne fizičke probleme.

European Journal of Pain izvijestio je o istraživanju koje uspoređuje žene oboljele od fibromialgije koje su izrazile bijes i one koje su ga potisnule. Što je veća inhibicija bijesa, to je veće iskustvo boli žena s fibromialgijom. One koje su se naljutile i tu svoju ljutnju izrazile, iskusile su manje boli. Potiskivanje emocija jednostavno - nije zdravo. Ne vjerujte nama na riječ, ali vjerujte stručnjacima. Jedna od njih je psihologinja i psihoterapeutkinja Tina Brzić, koja nam je potvrdila kako ova popularna tehnika, baš kao i gotovo svako površno, "ekspresno" rješenje ne donosi značajne produktivne rezultate, premda nije ideja za odbaciti.

- Pisanje dnevnika zahvalnosti može nam pomoći u osvještavanju dobrih strana svakodnevnice i u radu na samopouzdanju, međutim može biti bijeg od stvarnoga života i negiranje onoga što proživljavamo. Psihološki rast i emocionalna zrelost puno su više od pukog navođenja dobrih situacija bez zdrave kritičnosti. Put ka stabilnosti uključuje nošenje s realitetom i osvještavanje što se u istome događa. Naime, kao što depresivna osoba vidi samo loše, pretjerano "zahvalna“ osoba vidi samo dobro, a krajnosti nikad nisu produktivne i česti su pokazatelj stupnja emocionalne zrelosti. Nužno je raditi na osvještavanju sebe i situacija u realitetu te nakon toga na vještinama nošenja s istima.

Kada je dobro i kada smo nešto postigli, bitno je isto osvijestiti i asimilirati u vlastiti arsenal vještina, odnosno "alata“ za život, ali ne zaboravimo da čak i kada se nosimo s teškim ili nelagodnim situacijama također razvijamo iste te alate. Realizirana osoba je ona koja živi u kontaktu sa sobom u sadašnjem trenutku. Imamo jedan život, budimo zahvalni na njemu, no ne negirajmo teške situacije koje su mjesta primjene i snage. Negiranje procesa nošenja s teškim situacijama dovodi do tzv. nedovršenih poslova koji u budućnosti opterećuju i koče osobu u daljnjem životu i doživljaju. Mir, odnosno stabilnost se postiže kada sve situacije, emocije i odnose posložimo u skladu sa sobom i realitetom na njihova prava "mjesta“ - objasnila nam je psihologinja i pozvala nas da živimo aktualne trenutke bez uljepšavanja, ali i bez otežavanja. 

Dakle, ako je vaš obrazac potisnuti emocije samozavaravanjem, hranom ili osjećajem duboke ogorčenosti, samo vođenje dnevnika zahvalnosti neće vam pomoći, a čak bi vam moglo i odmoći. Traženje pozitivne strane čak i u najgorim aspektima života može vas navesti da previdite znakove upozorenja u odnosima, ali i da se ponašate na način na koji inače ne biste, na svoju štetu ili štetu svojih bližnjih. 

Međutim, to ne znači da korištenje različitih tehnika koje uključuju bilježenje osjećaja ne može biti od pomoći. Jedna od njih je slobodno pisanje i podrazumijeva bilježenje vlastitog toka svijesti. Pišite misli onako kako vam naviru, bez puno razmišljanja i uljepšavanja. Ako pri tome osjetite potrebu izraziti zahvalnost za nešto, nemojte se ustručavati, no neka bude spontano. Takva, iskrena zahvalnost uistinu ima moć promijeniti štošta.