Nećete vjerovati svojim ni njezinim očima: nevjerojatni kraj postigao je efekt, stvorio ‘hype‘ i ljudi gledaju seriju da vide kako će točno završiti

Hrvatski prijevod nove Netlixove serije "Behind Her Eyes" mogao je biti i doslovan – "Iza njezinih očiju". Međutim, na kraju je odabran slobodni prijevod "Ne vjeruj svojim očima", isti onaj koji krasi naslov bestselera spisateljice Sarah Pinborough iz 2017. godine. Tko god je prevodio "Behind Her Eyes" dobro je znao da čitateljima, tj. gledateljima treba dati upozorenje da ne vjeruju svojim ni njezinim očima.

Prijateljevanje i ljubovanje

Naime, ovo je serija u kojoj, kako se to običava reći, ništa (i nitko) nije kako se čini na prvi pogled. No, prevoditelj je s naslovom zasigurno tipovao i na "šokantni" završetak knjige/serije iz kategorije "nećete vjerovati svojim očima".

Nevjerojatni kraj serije zaziva neočekivane, nepredvidljive "twistove" filmova "Privedite osumnjičene", "Šesto čulo", "Klub boraca", "Uljezi", "Slagalica strave" itd. Od njih ima manje "smisla" jednom kad se dogodi jer događa se manje "prirodno", ali postigao je traženi efekt.

Serija kreatora Stevea Lightfoota (radio svašta, od serijskog "Transportera" do "Hannibala", "Narcosa" i "Punishera") na dobrom je putu da postane novi Netflixov veliki hit nakon "Damina gambita" i "Bridgertona", o njoj se govori i stvara "hype" na društvenim mrežama, toliko da je ljudi gledaju samo da vide kako će to točno završiti.

Srećom, "Ne vjeruj svojim očima" ne zaslužuje nužno biti samo viđen(a) zbog kraja, premda se čini da serija postoji isključivo zbog njega i da je on njezin najveći "raison d' etre". "Behind Her Eyes" pripada tipu trilera "za odrasle" zainteresiranih za tajne i laži dobro situiranih bračnih drugova, izvanbračni seks i nevjere, kao i npr. serije "Big Little Lies" i "The Undoing".

Korijeni ovih serija sežu u filmske osamdesete i devedesete kad su u kinima carevali psihoseksualni erotski ili erotizirani trileri koje moderna televizija s promjenjivim uspjehom pokušava trendovski evocirati – "Kobna privlačnost", "Raspad", "U posljednjoj fazi", "Prevarena", "Ruka koja njiše kolijevku", "Riskantna igra", "Boja noći"... i, naravno, "Sirove strasti".

U ovoj seriji pratimo aferu razvedene žene i samohrane majke Louise (Simona Brown) s oženjenim psihijatrom Davidom (Tom Bateman, viđen u "Hladnoj osveti" s Liamom Neesonom; izgleda kao da bi mogao biti brat Theu Jamesu) koji se doselio u londonsku četvrt sa suprugom Adele (Eve Hewson, kćerka Bona Voxa zapažena u filmovima "Robin Hood" i "Tesla").

Afera započinje tako što je Louise jedne večeri naletjela na Davida u kafiću. Konekcija je ostvarena i večer zapečaćena poljupcem, prije nego što se David ispriča i povuče. Nitko od njih tada nije znao da će se idućeg jutra iznenaditi kad shvate da rade zajedno ("Kakve su šanse!"). Za nju, tajnicu novog psihijatra, šok je dvostruko veći jer istovremeno doznaje i da je njezin šef oženjen.

Zaplet se zapliće kad Louise jednog jutra naleti i na Adele, a ova je pozove na kavu. Louise se sprijateljuje s usamljenom Adele, dok istovremeno (i licemjerno) počinje/nastavlja ljubovati s Davidom. Uhvaćena između bračnog para bez njihova saznanja i u nemogućnosti da odbije pojedinačno druženje s njim/njom, Louise kao svojevrsni supstitut za gledatelja otkriva kako je nešto čudno u odnosu Davida i Adele.

Mjesečarenje i košmari

Primjerice, na Adelino "volim te", David nikad ne odgovara istim riječima, prepisao joj je tablete i telefonski je provjerava dvaput dnevno, a ona ga dočekuje kao "Stepfordska supruga". "Dijelimo stvari kakve nikad ne bi mogli otkriti, ne možeš me ostaviti", misteriozna je Adele koja je, doznajemo, provela neko vrijeme u mentalnoj ustanovi i tamo se sprijateljila s ovisnikom Robom (Robert Armayo).

Ondje je, uz Robovu pomoć, naučila kako se mentalno centrirati u formi nekakvog "izvantjelesnog iskustva" kad joj bude teško i pokucati na plutajuća vrata usred šume koju je nacrtala na jednom zidu kuće, a gdje kamera često zaviruje u mračni bunar, kao simbol ljudskog uma, sugerirajući da je nešto ili netko na njegovu dnu.

"Možeš u snu poći bilo kamo", Adele govori Louise koja mjesečari i peru je košmari iz nadnaravnih horora (prolazak kroz mračne uske hodnike u potjeri za sinom, flešbekovi na mrtvu majku). Je li Adele "clinical nutter", kako je, čini se, predstavlja David "crtajući sliku o njoj" prema "van"? Je li David možda žrtva Adele? Ili je Louise žrtva oboje?

I kakve veze sa svime ima Rob koji je "sve predvidio"? To su pitanja kakva zanimaju Louise razapetu između bračnog para, ali i gledatelja nadraženog dijalogom na relaciji Adele-David "Nitko ne zna, nitko neće saznati, nikad... Možda bi trebao".

Izjava "nikad ne možeš sve znati o nekome" postaje lajtmotiv serije koja s tako posijanim tragovima radi žanrovsku tranziciju iz realističnog psihološko-erotskog trilera u nadrealni taman kad se čini da bi se preljubničke peripetije mogle postati malo naporne, a puno repetitivne, unatoč optimalnoj "bingerskoj" dužini serije (šest epizoda po 45-50 minuta).

Tranzicija je dobrodošla u smislu da "Ne vjeruj svojim očima" prema bizarnom kraju postaje nešto sasvim drukčije u odnosu na to kako je serija počela sugerirajući tipičniji triler, a izvedena je uz priličnu "suspenziju nevjerice" za gledatelja kojeg će režiser namagarčiti i povući mu tapet pod nogama u "total mindfuck" preokretu.

Kraj je toliko sulud da neće svima biti po volji i zasigurno će podijeliti publiku u dva tabora (jednima će serija nakon toga pasti, drugima narasti u očima), ali barem nije u konačnici trilerski konvencionalan i predvidljiv kao svršetak "Sloma".