Na dodjeli ovogodišnjih Zlatnih globusa voditeljice Tina Fey i Amy Poehler napravile su jasnu distinkciju između filma i serija. “Serije su ono što gledamo pet sati u komadu, a filmovi ono što preskačemo jer traje dva." Ako vam je dosadilo provoditi čitavo poslijepodne gledajući seriju bez kraja i konca, a naprosto ste se ulijenili i zato prepuštate Netflixu da bira umjesto vas, potragu za dobrim filmovima obavili smo mi. Točnije, zamolili smo redatelja Jakova Nolu da izdvoji tri naslova koja bi preporučio svima onima koji ih još nisu pogledali.
Festen
Jedan od najznačajnijih filmova ove godine koji je mnoge oduševio je film Drunk, danskog redatelja Thomasa Vinterberga o muškarcima srednje dobi koji odluče svaki dan u sebe unijeti određenu količinu alkohola, dok je njegov prethodni film Jagten (Lov) sa Mads Mikkelsenom u glavnoj ulozi čovjeka nepravedno optuženog za pedofiliju od strane kritike i publike doživio još značajniji uspjeh. Bez obzira na to što je riječ o dva kvalitetna filma, smatram da je daleko najbolji Vinterbergov film, već pomalo zaboravljeno remek djelo iz 90-ih godina, film Festen (Proslava). Film koji prati okupljanje imućne danske obitelji i njihovih prijatelja na 60.-om rođendanu oca, ujedno vlasnika hotela crnohumorna je, živopisna, duboka drama snimana u Dogma 95 stilu, dakle poštujući vremensko prostorno jedinstvo, bez umjetnog svijetla, vizualnih efekata itd. Stilski inovativna, autentična i iskrena priča koja u neku ruku podsjeća na kazališnu obiteljsku dramu prije svega je intrigantna i uzbudljiva, a glumačka izvedba širokog ansambla danski glumaca besprijekorna.
Uncut Gems
Uncut Gems najnoviji je film na popisu. Nastao u Netflixovoj produkciji režiran od strane dvoje mladih autora, njujorškog redateljskog para, braće Safdie, brza je, adrenalinska humorna drama koja prati nedaće Howarda, Adama Sandlera, vlasnika draguljarnice u gradskoj dijamantnoj četvrti s teškom sklonošću kocki, riziku i brzim rješenjima. Osim što Sandlera, inače glumca lakših holivudskih komedija imamo priliku gledati u vjerojatno najboljoj životnoj roli, film nudi i lepezu drugih dobrih uloga, kao primjerice njegovom ljubavnicom Julijom Fox i košarkašem Kevinom Garnettom koji glumi sebe. Redateljski duo koristi se konstantnom pozadinskom bukom i kamerom iz ruke kako bi nas potpuno uveo u nervozni, nezaustavljivi, ludi i opasni život antijunaka za kojeg navijamo, a stalno se brinemo radi njegovih ishitrenih odluka. Jedan od najzanimljivijih i do sad neviđenih ostvarenja američkog filma posljednjih godina. Vrijedi ga pogledati iako se publika po mom dojmu dijelu na one koji film ili mrze ili obožavaju.
Drvo divlje kruške
Drvo divlje kruške najbolji je hrvatski roman u povijesti, iako nije niti hrvatski već turski, a ni roman već film Zlatnom palmom nagrađivanog redatelja Nuri Bilgea Ceylana. Podsjetio me na hrvatske romane jer prati sudbinu mladog intelektualca u provinciji, omiljenu temu naših domaćih pisaca u dvadesetom stoljeću. Pisac koji je nesretan u provincijskom gradiću za razliku od takvih učestalo ispričanih priča nema očinsku patrijarhalnu figuru koja ulijeva strah već seosku propalicu, kockara i sanjara koji ga stalno uvaljuje u nove probleme kao da svojih dovoljno već i nema, te je film suštinski zapravo o njihovom odnosu. Topla, slojevita i kompleksna priča u trajanju od čak tri i pol sata praćena visokom estetikom, dugim i lijepim kadrovima daje meditativnu atmosferu i dublji uvid u životne sudbine likova.