Savršene fotografije s odmora nešto su o čemu većina nas može samo sanjati, bez obzira na to jesu li nam kulise dobro poznate vizure zavičaja ili pak godišnji provodimo na sasvim novom mjestu. Za snimanje stvarno dobre fotografije eksterijera, osobito kad nam ljetni zvizdan i odsjaj morske površine kompliciraju posao, potrebni su strpljenje i znanje, a dobro će doći i poneka tajna zanata. U potrazi za savjetima obratili smo se fotografu s velikim iskustvom i uspjehom u snimanju pejzaža, dobitniku brojnih prestižnih svjetskih nagrada za turističku fotografiju i autoru 35 fotomonografija, od kojih su neke, poput one Dubrovnika, proglašene najljepšim knjigama svijeta, a mnogi su nam njegovi radovi poznati i kao motivi cijelog niza razglednica. Vjerojatno ste pogodili kako je riječ o Ivi Pervanu. Slavnoga fotografa najprije smo zamolili da nas uputi u to što je presudno za dobru fotografiju eksterijera, a odgovor koji nam je dao baš je onako u stilu pravih meštara zanata. "Sve je u primjećivanju onoga što već postoji oko nas", uputio nas je Pervan te pojasnio:
– Presudno je pažljivo pregledati teren i pronaći najoptimalniji trenutak za realizaciju. Treba, s obzirom na kut sunčeva svjetla, odrediti koje je to doba, koji dan toga godišnjeg doba, koje doba tog dana, koji sat, i kad sve to izračunate, praktički dođete uzeti taj motiv. Sve navedeno ovisi i svodi se na samo jednu riječ – inteligencija!
Postoji li neka posebna tehnika, filter ili trik koji se koriste pri snimanju morskih pejzaža?
– Upotreba mnoštva filtera koji se nude na tržištu predstavlja jednu vrstu laži, isto kao i photoshop. U prirodi nalazite sve uredno i pošteno pa zašto bih onda u to savršenstvo uvodio kategoriju nepoštenja. Jedino što koristim jest polarizacijski filter, koji iskontrastira kadar.
Poznato je koliku ulogu u kvaliteti fotografije ima kompozicija. Koji biste nam savjet mogli uputiti u vezi s njom?
– U ozbiljnoj fotografiji iznimno je mali broj fotografija nastao slučajno. Sve se osmišljava i planira. Da biste napravili što bolju fotografiju, trebate prići temi ili objektu sa svih strana. Naime, ako imate temu iz kulturne baštine, trebate što bolje naći i proučiti što više podataka; ako snimate neki objekt, spomenik, onda ga trebate obići, pogledati iz svih 360°, koji ga okružuju, a pitanje je autorskog pristupa koji će od njih biti odabran. Uvijek je dobro poštovati pravilo "zlatnog reza" ili "pravilo trećine". Kao i u svemu u životu, potrebno je stjecati što više znanja, obrazovati se. Nakon toga puno misliti i raditi i sve će doći na pravo mjesto.
Možete li nam ukazati na najčešće početničke pogreške i kako ih izbjeći?
– Pogreške i spoznaje su istog značenja u razvoju i ne treba se opterećivati ako pogriješite. Onog trenutka kad shvatite da ste pogriješili, već ste krenuli naprijed!
Potiču li društvene mreže i nove tehnologije mlade na bavljenje fotografijom ili je to tek površna razbibriga?
– U današnje doba sve se želi preskočiti i čim prije doći do rezultata, kojima se žele ostvariti prihodi ili postati "poznat", biti u centru pažnje. Međutim, to je hod na kratku stazu. Varanje je baza za privid, koji se vrlo brzo uočava i obavezno vraća takve ljude na nulto polazište, s tim što navuku na sebe biljeg nepoštenja i neznanja. Ne, kod nas se ne posvećuje pažnja mladim ljudima, tj. djeci u smislu njihova obrazovanja u bavljenju fotografijom, kao najmoćnijim sredstvom komuniciranja novog doba.
Kad biste mogli odabrati samo jedno mjesto u Hrvatskoj koje biste fotografirali zauvijek, koje bi to mjesto bilo i zašto?
– Često se spominje fotogeničnost ljudi, međutim isto tako postoje iznimno fotogenični prostori. Međutim, nakon što snimite nekoliko dobrih motiva, praktički više nemate što snimati. To su mi vrlo neugodne situacije jer oči su vam pune ljepote, ali nakon par slika ta ljepota se ponavlja. Onda treba otići i vratiti se u nekom drugom razdoblju vremena. Po svojoj ljepoti i raznolikosti izdvojio bih Trogir, Rovinj, Šibenik.
Koji je, po vašemu mišljenju, pravi skriveni dragulj Hrvatske – još uvijek nepoznat, neistražen, skriven ili nedovoljno prepoznat?
– Nažalost, ima puno takvih destinacija, koje nisu obrađene i prezentirane, kao kapital Hrvatske, domaćim, ali i stranim ljudima. Zbog te činjenice prije nekoliko godina sam počeo snimati upravo takve teme i destinacije. Iako nisam još snimio manji dio Zagreba, Rijeku i Slavoniju, već imam više od 20.000 slika, prirodne i većinom kulturne baštine, ali i naših ljudi. Projekt sam nazvao radnim naslovom "Paralelna Hrvatska". Nedavno sam u HRT-ovoj emisiji "Hrvatska za pet" istaknuo da mi je već odavno neshvatljivo kako se hrvatske tvrtke ne koriste tko zna koliko puta dokazanom činjenicom da imamo iznimno lijepu zemlju i pri reklamiranju svojih proizvoda ne vezuju ih u promidžbi za tu ljepotu. E, upravo je to napravila Nutella svojom kampanjom, u kojoj sudjelujem već drugu godinu zaredom u suradnji s marketinškom agencijom Omega komunikacije te kreativnom direktoricom Ines Majetić, i jako sam sretan što postoje ljudi koji tako razmišljaju i nadam se da će ova kampanja potaknuti druge brendove da promoviranje svojih proizvoda vežu uz ljepote naše predivne domovine.
Je li Hrvatska dovoljno vizualno prepoznatljiva u svijetu?
– Po mojim spoznajama i materijalima iz projekta "Paralelna Hrvatska", smatram da koristimo otprilike tek 40 posto svojih vrijednosti u promidžbene svrhe. Međutim, vrijednost tih materijala nije samo u količini, još je veća vrijednost u tome što se ti materijali nikad nisu prikazivali pod imenom Hrvatske. Što to može značiti danas, kad je u svijetu manje-više sve viđeno, a Hrvatska se odjednom pojavi s jednom kompletno "novom" Hrvatskom, možete zamisliti!
Koje su dalmatinske lokacije, po vašemu mišljenju, osobito fotogenične i imate li među njima svoga favorita koji vam je osobito prirastao srcu?
– Cijela Dalmacija je jedan čarobno lijep dio naše domovine Hrvatske, ali i svijeta. Ta ljepota ogledava se kroz različite tematske cjeline. Očaravajuća svjetla, sfumata, jesenje i proljetne magle i izmaglice, izvorna pučka arhitektura, naselja i gradovi, rijeke i jezera, naslijeđena kulturna baština, koju su nam naši prethodnici ostavili na čuvanje i brigu, brda, planine, rijeke, vodopadi i slapovi, vegetacija... i na kraju – naš čovjek. Vidite koliko toga ima, ali da biste bilo što od toga primijetili, treba postojati jedna kategorija koja glasi – "trebate sve to volit". Ako sve to volite, što biste izdvojili? – pitam ja vas.
Nakon desetljeća profesionalnog rada i više od pola milijuna fotografija u vašoj zbirci, koja i dalje raste, recite nam gdje pronalazite neiscrpnu inspiraciju?
– Naš poznati akademik Cvito Fisković jednom mi je prigodom rekao: "Ako ti je Bog dao neku sposobnost, tvoja je dužnost da je daješ i dijeliš s drugim ljudima." Eto, to je osnova onoga što me vodi i tjera naprijed. Davno sam shvatio da je najveća ljudska vrlina – davanje, a ne uzimanje. Čovjek se treba nauči davati, to jest dijeliti. U ime svega darovanog mi od Boga, zahvalan sam mu i možda je to moj najveći doseg i uspjeh.
Trideset fotomonografija i tridesetak svjetskih prvih nagrada je iza vas. Držite li neki događaj u vašoj karijeri kao svojevrsnu prekretnicu?
– Sve što ste naveli logičan je slijed moga višegodišnjeg, vrlo intenzivnog rada, uz koji idu obrazovanje i promišljanje. Ni u jednom ozbiljnom i kvalitetnom poslu ne postoji bljesak ili slučajnost. Samo i isključivo intenzivan rad i rad u kontinuitetu mogu donijeti kvalitetu. Sve drugo je trenutačno i obavezno se gasi.
Pratite Stil i na Instagramu te Facebooku!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....