StoryEditor
Hajduklegendarna desetka

Godina dana već nije tu: veličanstveni Jurica Jerković bio je u rangu Pelea i Maradone

Piše Slaven Alfirević
3. lipnja 2020. - 08:19
Tom Dubravec/HANZA MEDIA

Godina prođe učas, sve neke obljetnice nas sustižu, a ova je jedna od najtužnijih, lanjskog 3. lipnja preminuo je Jurica Jerković, nadasve omiljeni i jedan od najvećih nogometaša Hajduka.

Riječi su većinom potrošene, njegov golem opus i kao reprezentativca, legende od „desetke” i kapetana na Starom placu, te kasnije umješnog funkcionera u Poljudu, višekratno je opisan, baš kao što je i posljednje godine proveo na margini zbivanja, kao umirovljenik, čime je mit o njemu postajao sve veći...

Otišao je prerano, sa 69 godina, podsjetit ćemo se šturih brojki kako je rođen u Splitu 25. veljače 1950. godine gdje je i preminuo lanjske 2019., brojka od 529 utakmica i 219 golova u dresu Hajduka skriva činjenicu da je s Hajdukom osvojio titule 1971., 1974. i 1975. i nanizao svih pet kupova od 1972. do 1977. U dresu reprezentacije bio je na dva Svjetska prvenstva 1974. i 1982., kao i na završnici Europskog 1976. godine...

Da se sjetimo načas kako ga je opisao Miljenko Smoje pod pseudonimom Mali marinko. U redovitom osvrtu na Hajduk subotom, na stranicama Pometa, priloga Slobodne Dalmacije:

- Da je maloga Juru bilo opiturat u crno, parija bi Pele...

A to je bilo a propos izvedbe kojom je 20-godišnji Jerković očarao Maksimir u pobjedi Hajduka 1:0 protiv Dinama rujna 1970. godine kad se tek kovala šampionska titula koju će „bijeli” vratiti u Split prvi put poslije 1955...

Kao da je znao Mali marinko, predosjetio da će baš Jerković u srpnju 1971. zabiti Brazilu čudesan gol sa 25 metara u 2:2 utakmici u Rio de Janeiru; na Maracani pred 200.000 ljudi na oproštaju Pelea od reprezentativnog dresa. U goste su prigodno zvali baš Jugoslaviju jer su držali da je to „europski Brazil” i onda im se usred ovacija Peleu ukazao i naš Jure, Jurica Jerković...

Kasnije, kad je već bio profesionalac u Švicarskoj, u Zuerichu i Luganu, na zalazu karijere pozvan je da u Avellinu svojim umijećem uveliča nastup u „selekciji svijeta”, bio je tu i Maradona, pa je jedan od onih koji se za igračke karijere doslovce približio dvojici najvećih.

Da napišemo da im je bio ravan, rekli biste da pretjerujemo. Kako hoćete. Stariji, koji su ga gledali uživo sezonama, imaju o tome istančano mšljenje. I nimalo ne dvoje: bio je velemajstor.

Rekao bi Brane Oblak, i sam očaran suigračem, „malo je bježao od duela”. Ali, šta ima veze, kao da je to ružno zapisati, kao da to umanjuje veličinu?! Nitko nije savršen. A Jurin balun bio je praznik za oči!     

Da vas podsjetimo na dva navijačka citata:

- Radunica kala mala, Juru velikana dala!

Ili ona poskočica koja nikome nije smetala, makar se ime Maršala, druga Tita nije baš tako lako ni olako spominjalo u polu-ozbiljnom tonu:

- Ide Tito priko Perkovića i pozdravlja Juru Jerkovića...

Je, takva su to bila vremena sedamdesetih, o Jerkoviću se pjevalo, pa i vaš autor dok piše ove retke naprosto se naježi, prođu trnci uspomena na veličanstveno doba Hajduka na Starom placu u kojem je Jerković Jure bio korifej. Perjanica.

Kako je Hajduk napisao „vođa zlatne generacije u povijesti Kluba zauzima rezervirano mjesto samo za odabrane”!

Podsjetimo da se od Hajduka oprostio u 4:0 pobjedi protiv Aston Ville u kolovozu 1978., iznesen na ramenima suigrača; u Poljud je je 1980. doveo Zuerich na Trofej Marjana, a bio je i sportski direktor „bijelih” od 1988. do 1990., te unio i inozemni kapital u klub. Imati sponzora izvan granica zemlje (firma se zvala JEBAG, Jezler und Baumann iz Švicarske) bio je pionirski pothvat.

Pogađate, i tada se Hajduk mučio s financijama, a Jerković je izveo potez – čarobnjaka. Baš kako je i igrao, te dijelio balune sa centra, kad bi se Hajdukov, ivićevski kontra-napad „razvio u strijelce”. Baršunastom kopačkom, preciznije nego rukom...

Vilson Džoni:

Ne mogu virovat da je već godina prošla, ja sve mislin još uvik, evo ga, doći će sad svaki čas na svome motoru do naše „limenke”, na piće, na ćakulu. Uvatim se u pogledu kako ga čekam iza kantuna, a on ne dolazi. Jure je moja ljubav najdraža... I ne postoji nijedan kakav je on bija... Jure je najveća legenda i najveći nogometaš šta ga je Hajduk ikad da i ima.

Ivica Šurjak:

Svi smo bili ovisni o njegovim balunima, a posebno ja. Zna bi kad je balun na centru kod njega, da ja moram počet šprintat po livoj strani, a balun će doć i doša bi ka da ga je pinelom nacrta i posla... Sve nas je učija balunu i svi smo s njim postali još jači.

Dražen Mužinić:

Svi znaju da je bija veliki igrač, a ja ću podvuć da je bija i veliki čovik. U njemu nije bilo nimalo zloće.

#JURICA JERKOVIĆ#HAJDUK

Izdvojeno

08. srpanj 2020 12:24