Ekipa Hajduk Digitala na čelu s Matejem Sunarom iskoristila je pripreme Hajduka u Sloveniji i otišla u goste legendi Hajduka Brani Oblaku (77) u Koper. Oblak je dres Hajduka nosio od 1973. do 1975. godine, bio je ključan igrač zlatne generacije „bijelih”. Kasnije je nosio i dres Schalkea, Bayerna... Oblak se prisjetio dana provedenih u gradu pod Marjanom.
- Kad god me netko pita, pa i u Bayernu gdje sam također bio, gdje mi je bilo najljepše, uvijek kažem da mi je u Splitu bilo najbolje i najljepše. Razumio sam tu ljude više nego Nijemce. Tamo je u Njemačkoj bio aplauz i to je sve, a u Splitu vidiš kada te netko voli ili te mrzi. I ja sam vas Dalmatince tako zavolio, prije svega zato što ste mi pružili prigodu da tu igram. Prije svega tu je glavni bio Tito Kirigin – kazao je između ostalog Oblak.
S Hajdukom je Oblak osvojio dvije duple krune, u 66 utakmica zabio je 24 pogotka.
- Prije svega mi je bila čast igrati za Hajduk. Imao sam pored sebe fenomenalne ljude. Prije svega Holcera, boljeg čovjeka nisam upoznao. Toliko je bio pošten u životu, u igri. Nevjerojatno. Šteta što je umro. On je bio najbolji igrač Hajduka od svih s kojima sam igrao, daleko. Bio je pošten, dobar, znao je igrati, prijatelj. S nikim se nije svađao. Kada sam došao prvu godinu sam najviše imao problema s Juricom Jerkovićem zato što mi nije htio dodati loptu. Onda mu je publika zbog toga počela zviždati. Kada smo se on i ja sredili, onda je sve išlo kao po maslu – ispričao je Oblak.
- Mi smo se između sebe tako dobro upoznali da smo igrali napamet. Zato sam i uspio s Hajdukom. Rijetko koji Dalmatinac bi gledao da mu Slovenac uzme loptu i ide sam. Trebaš igrati s njima. Dvaput sam sam pobijedio Dinamo, u Zagrebu i u Splitu. Neke stvari su me išle jako dobro, neke ne.
Prisjetio se kako neke splitske, dalmatinske riječi u početku uopće nije znao, pa je kupio brošuru/rječnik kako bi razumio o čemu se radi.
- Nisam znao što je lancun ha, ha - otkrio je Oblak.
Biste li se danas mogli snaći u Hajduku?
- Mislim da ne bi bilo problema, ako možeš trčati, možeš i igrati. Bio sam veliki tehničar, mogao sam ‘pojesti‘ loptu, ali uvijek sam igrao za klub, ne za sebe. Najdraže mi je uvijek bilo namjestiti gol, a ne zabiti ga. Namjestiti gol Žungulu, Šurjaku, Jerkoviću...
Bio je vezni igrač i polušpic.
- Ivić me stavio na čistu špicu, to mi nije bilo drago, zato što nisam bio neki gol igrač koji ide u duele, ja bih namjestio gol. Sto golova sam namjestio Gerdu Mülleru. Ljubio me svaku utakmicu kao da hodamo! Gerd mi je bio vrlo drago zbog toga što je pošten igrač. S Beckenbauerom sam jednom bio skupa i na moru, u istom hotelu. Bio sam dobar i s Juricom iako on u početku nije bio dobar sa mnom ha, ha. Najbolji sam bio s Meškovićem, Holcerom pogotovo koji je bio najbolji, Zonzijem...
Deset godina stariji brat nije prošao probu u Hajduku, kao i njegov sin koji također nije uspio na Poljudu. Prezimenjaka vratara Jana Oblaka doveo je iz Škofje Loke u Olimpiju, sa 17 godina je bio igrač utakmice. Jedina utakmica koju je Brane Oblak igrao na Poljudu bila je ona kada je Hajduk pobijedio reprezentaciju Jugoslavije.
- Imali smo penal. Jerković je iz penala dodao Šurjaku i zabili smo gol. Borota koji je branio za reprezentaciju je poludio. Htio je sve istući!
Za kraj je poručio.
- Pozdrav svim navijačima Hajduka, pogotovo ovima iza gola. Drago mi je bilo što sam bio u Splitu, igrao za Hajduka. Neka Hajduk uvijek bude prvi – poželio je Oblak.
Emisiju možete pogledati OVDJE.
