Ako ste se u proteklih nekoliko dana prošetali Tvrđavom svetog Mihovila, onda ste primijetili da je u tijeku čišćenje zidina od korova i zelenila koje se nakupilo tijekom godine. Čišćenje povijesnih zidina, koje su na dijelu s kojeg puca pogled na šibenski kanal visoke i do šest metara, zahtjevan je posao. Šminka se najljepša koncertna pozornica pred nadolazeću sezonu, a baš kao i prijašnjih godina, zidine su stavljene u ruke – planinarkama, Antoniji Viljac i Anki Dujić. Alpinističko uže, škare, kramp i pravac na Mihovil.
– Nije to toliko fizički zahtjevno, najsporija nam je priprema jer treba sve i dvaput provjeriti, od užeta do ostatka alpinističke opreme – govori nam Antonija dok se priprema za prvi jutarnji uspon, pa nastavlja:
– Lani je situacija, što se tiče korova, bila znatno gora. Sada korijenje nije duboko, gledamo ga u potpunosti izvući, ali kako se zemlja još uvijek nalazi između kamenih blokova, korov opet nekako pronađe način da izraste, i tako svake godine.
Nova lokacija
Neke biljke pronašle su novi dom, Antonija ih je, umjesto da ih baci, odlučila sačuvati i preseliti na novu lokaciju.
– Ova strana tvrđave je baš zarasla, ali vidim da ima baš lijepog cvijeća, pojedino mi je bilo baš žao iščupati. Vrisak i maćuhice sam sačuvala, sad su u vazi u mom uredu – kroz smijeh će simpatična Antonija.
Uspon na zidine Svetog Mihovila, za Antoniju, koja ima pregršt iskustva, i nisu neki pothvat. Ipak, kaže nam, treba uvijek biti na oprezu.
– Sve je opasno; čim visiš na konopu, postoji određena opasnost. Posljednjih sedam godina čistim Mihovil tako da poznajem teren, znam svaki kamen, što se kaže. To mi uvelike olakšava posao, iako uvijek postoji i mogućnost odrona, ali ovi zidovi ipak su mnogo čvršći i kompaktniji za razliku od Svetog Nikole – ističe Antonija.
Uz Tvrđavu svetog Mihovila, Antonija je zadužena za uljepšavanje i drugih šibenskih tvrđava. Uskoro će se prvi put popeti i na zidine Tvrđave svetog Ivana, koja će u prvom tjednu lipnja otvoriti vrata za sve posjetitelje.
Težak je Nikola
– Mihovil i Barone su jednostavni za očistiti, dok je Sveti Nikola, a pogotovo ona strana koja gleda na Jadriju, doista zahtjevna. Što me čeka na Svetom Ivanu, još ne znam – kazuje Antonija.
I dok je Antonija zadužena za visinske zadatke, kolegica Anka svoj dio posla odrađuje pomoću ljestava.
– Imamo prekrasan pogled na more, grad, baš uživamo u ovom poslu – rekla nam je Anka.
Nema sumnje, dok su u ženskim rukama, Mihovil i ostale tvrđave su sigurne.
– Baš tako, jer ovo je posao koji zahtijeva pedantnost. Ma nema do ženske ruke, da ovo muškarci odrađuju, pitanje je kako bi bilo – kroz smijeh će Antonija.
