S malim zakašnjenjem čestitali smo zagrebačkom Šibenčaninu Perici Bukiću na izboru za predsjednika TWPC-a ili jednostavnije rečeno prvog čovjeka europskog vaterpola.
Posve je jasno da je riječ o logičnom slijedu sportske karijere nekad najboljeg svjetskog vaterpolista, a danas neumornog operativca Hrvatskog vaterpolskog saveza i vječnog zaljubljenika u matičnu Crnicu.
- Hvala na čestitkama, ali u praktičnom smislu i nije baš za čestitati nekome na novom, zahtjevnom i volonterskom poslu. Priznat ću, međutim, da sam tu tešku i istodobno slatku obvezu priželjkivao. Konačno, moj dolazak na tu visoku funkciju je dodatno priznanje za hrvatski vaterpolo. Odjednom se nemali broj Hrvata našao na važnim europskim pozicijama. Tu je, dakako, najvažniji Josip Varvodić, kao prvi potpredsjednik LEN-a, koji je vjerojatno i pogurao moju kandidaturu. Prije mene je na funkciju direktora za vaterpolo izabran Splićanin Renato Živković. Eto prilike da mi Hrvati nešto učinimo za europski i svjetski vaterpolo, da ga pokrenemo iz svojevrsne letargije. Nisam, naravno, bio jedini kandidat za novu, visoku funkciju. Imali su svoje aspirante i Španjolci, Mađari, Grci… To je razlog više da se ozbiljno prihvatim posla – krenuo je u jednako službenu i prijateljsku ćakulu 58-godišnji Bukić.
Voljena Crnica
Malo se lecnuo, kad smo ga upozorili da će, pritisnut svim mogućim i "nemogućim" obvezama, biti puno manje u svojoj rodnoj šibenskoj luci, u matičnoj Crnici, kući za odmor u Primoštenu…
- U pravu ste. No, sigurno ću biti u Šibeniku od 8. do 20. srpnja na pripremama reprezentacije Hrvatske za Olimpijske igre u Parizu. Baš kao što smo u Crnici odradili i pristojan bokun treninga za Tokio. Svjestan sam, također, da kao prvi čovjek TWPC-a moram pohoditi sva ili gotovo sva velika europska i svjetska natjecanja. Ne može se tako velika i odgovorna funkcija obavljati iz kuće, iz fotelje – kratak i jasan je bio naš sugovornik.
Spomen šibenskih priprema za Olimpijske igre kanalizirao je razgovor prema ambicijama aktualnih svjetskih prvaka na nadmetanju u Parizu.
- Odavno nije bilo na svjetskim vaterpolskim usporednicama toliko reprezentacija, koje javno ili potajno priželjkuju olimpijsko odličje. Mi smo, istina, svjetski prvaci, ali smo realno prvi među jednakima. Tko može sa sigurnošću tvrditi da ćemo i u Francuskoj preskočiti Španjolsku, Grčku, Italiju, Srbiju, Crnu Goru, Mađarsku, Amerikance… Griješi svatko tko podcjenjuje domaćina Francusku. ‘Trikolori‘ su zadnjih nekoliko godina načinili ozbiljan korak prema svjetskoj eliti – više nego realan je Bukić.
U hrvatskim nadama za skore Olimpijske igre zagrebačkog Šibenčanina dodatno grije činjenica da će se u bazenu, za razliku od Dohe, pojaviti drugi Bukić, njegov sin Luka, kao i dubrovački veteran Maro Joković.
- Luka i Maro su ozbiljna pojačanja našoj reprezentaciji u odnosu na sastav iz Katara. Riječ je o dvojici iskusnih vaterpolista. Neugodna ozljeda je iza moga Luke. Potpuno je zdrav i tjelesno spreman, a do Pariza će odigrati pristojan broj pripremnih utakmica. Joković je, pak, poseban igrač. Ne samo kao još jedan toliko potreban ljevak. Uz njega će ubojiti Konstantin Harkov, vidjet ćete, biti još bolji. Ne samo u klasičnoj napadačkoj igri. Joković će nam puno značiti i u obrani, i tranziciji bez čega nema bilo koje suvremene kolektivne igre, pa tako ni vaterpola – zorno nam je Perica Bukić objasnio značenje povratka svog sina i Dubrovčanina Jokovića među hrvatske barakude.
Mladi dolaze
Kad se s međunarodnih usporednica neizbježno prebacite na šibenske, po tko zna koji put dobijete osjećaj kao da se Perica Bukić nikad nije otisnuo od matične Crnice. Da je poslije odlaska u Zagreb nastavio živjeti u svojevrsnom sportskom konglomeratu sa zagrebačkom Mladosti i šibenskim Solarisom.
- Znam da vas to manje zanima, ali za hrvatski vaterpolo je itekako važna informacija da će Mladost ponovno biti blizu kvalitete koja ju je nekad krasila. Ne krijem kako je za to gotovo presudna bila odluka zagrebačke gradske vlade da financiranje sporta, posebice vaterpola, vrati na razinu 2019. godine. Što se, pak, Solarisa tiče u Crnici se polako, ali sigurno slaže solidna igračka križaljka. Bolje rečeno, rješavamo jaz što je nastao ne tako davnom i neprihvatljivom podjelom kluba na dvije, uvjetno rečeno, filijale, čime su najviše izgubile mlađe kategorije. No, stvari se polako kreću u pravom smjeru. Ne samo u prvoj momčadi, gdje smo poslije povratka Antonija Petkovića na isti čin nagovorili drugog šibenskog internacionalca Andriju Vlahovića. Dvojicu bivših reprezentativaca, koje sutra vidim kao trenere mlađih kategorija u Crnici. Dakako, želja je da oni, uz Pelicarića, braću Šparada i Bulata budu okosnica momčadi u novoj sezoni. Da kad-tad dočekaju izuzetno nadarene igrače koji su stasali u mlađim kategorijama, a koji nisu još uvijek kadri ponijeti teret odgovornosti u prvoj momčadi. Vjerujem da će u prebrođivanju spomenutog jaza puno pomoći ozbiljan i stručni rad Bruna Sabionija, kao i tek pristiglog perspektivnog trenera Hrvoja Kundida – otkriva Bukić koliko je duboko involviran u problematiku jačanja svog matičnog kluba.
Toni Marinčić, Vito Di Liddo, Ivano Belamarić, Vigo Brkić, Lovre Goleš… To su imena nadarenih šibenskih vaterpolista, koja su se najčešće spominjala u posljednje dvije godine kao svijetla budućnost Crnice. No, Bukić drži kako na tom planu valja dodatno zasukati rukave.
- Nije samo problem kako stvoriti nove, jake šibenske vaterpolske snage. Taj posao bit će dodatno otežan bez ambicioznih trenera za mlade. No, to nije problem samo Crnice ili šibenskog sporta. Kao da aktualnim trenerima mlađih kategorija manjka dovoljno ambicija. Dio njih bježi od profesionalizacije bez čega nema rada, na koji sam navikao od mladih nogu u šibenskom bazenu. Vjerujem, baš kao i prvi operativac Solarisa Cico Ninić, kako ćemo taj problem uskoro i definitivno premostiti – završio je ugodnu i otvorenu ćakulu prvi čovjek hrvatskog i svjetskog vaterpola.
Razgovor s Pericom Bukićem nadopunili smo s informacijom, koju nam je dao Tomislav Cico Ninić, alfa i omega šibenskog vaterpola.
- Blizu smo konačnog dogovora s Ivanom Vrbnjakom. Čeka se samo njegov potpis za Solaris. Kao definitivni znak kako su pregovori s njim bili uspješni – otkrio nam je Cico. Za one, koji ne prate svakodnevno vaterpolo riječ o Zadraninu, koji je nosio kapice riječkog Primorja i zagrebačke Mladosti, a koji se okušao kao igrač i u susjednoj Italiji. Vrbnjak je prošao sve mlađe selekcije hrvatskog vaterpola. Istodobno, otvorena su izlazna vrata Crnice dvojici igrača, kojima je istekao ugovor sa Solarisom. Šibensku vaterpolsku kapicu u novoj sezoni neće nositi Riječanin Noa Burburan i Splićanin Paolo Jakovčević.