Upoznao sam u životu dvije ili tri žene koje je ozbiljno zanimao nogomet. Znale su imena igrača i trenera, sjećale se utakmica, golova, naslova, nevjerojatnih promašaja, užasnih sudačkih nepravdi, dosjetki televizijskih komentatora i svega drugoga čega se pravi navijači sjećaju, pa i da ih u tri ujutro probudiš, ali opet, nije u njima bilo pravog žara.
Razmetale su kao štreberice koje su perfektno naučile lekciju, no sam sadržaj lekcije nije im bio nešto presudno. Nabrajale su spremno i bez zastajkivanja sastav početne jedanaestorice nekog kluba koji je osvojio prvenstvo 1977./78. kao što bi nabrajale hrvatske renesansne pjesnike, vrste četinara, sastojke doboš-torte ili simptome gripe, a koji put bih u tome naslutio i tračak jedne nadmoćne ironije.
One su o...