”Vrtlarstvo je vjera u budućnost, uvjerenje da će se stvari dogoditi prema planu”, pripovijeda Narvel Roth, misteriozni titularni lik ”Glavnog vrtlara” (”Master Gardener”) u dojmljivom tumačenju Joela Edgertona. Za Narvela je vrtni posao sve kao što je to bio i za vrtlara Petera Sellersa u filmu ”Dobrodošli, gospodine Chance”. No, Narvel je drukčiji od Chancea, koliko god često posezao za vrtnim metaforama. On je naknadno pronašao život u cvijeću.
”Koliko je to vjerojatno?”, pita se Narval. Slično pitanje zasigurno je postavio i redatelj ”Glavnog vrtlara”, kultni filmaš Paul Schrader (”U podzemlju seksa”, ”Američki žigolo”, ”Ljudi mačke”, ”Tihi spavač”, ”Divlji psi”) i legendarni scenarist Scorseseovih klasika kao što su ”Taksist” i ”Razjareni bik” te ”Između života i smrti”. Da je filmofilima netko rekao kako će Schrader snimiti film o vrtlaru i vrtlarstvu, rekli bi da za to postoji mala šansa.
Međutim, film koji je ljetos osvanuo na HBO Maxu prepoznatljivo je Schraderov, egzistencijalna psihološka drama s daškom kriminalističkog trilera, a redatelj se vratio temama i likovima koji ga okupiraju od samih početaka kao filmaša, uz to što koristi vrtlarstvo kao metaforu za režiju i pronalazak unutarnjeg mira kakav treba i njegovom glavnom liku.
”Dobro obavljen vrtni posao pravi je vizualni užitak. Stvaranje reda, gdje je red prikladan”, govori Narval kojemu vrtlarstvo, oslikano u par navrata hipnotičkom režijom, dođe kao proces mentalnog ozdravljenja nakon mračne, nasilne prošlosti, oslikane u tetovažama na njegovom tijelu koje skriva od okoline noseći majice dugih rukama.
”Master Gardener” tvori treći dio Schraderove neslužbene trilogije zajedno s ”First Reformed” i ”The Card Counter” iz 2017. i 2021., ali i seže unatrag sve do ”Taxi Drivera”. Nakon svećenika Ethana Hawkea i kartaša Oscara Isaaca, sad je u prvom planu vrtlar u sličnom psihološkom stanju, također opterećen problematičnom prošlosti koja ga progoni i sa njom će se suočiti kad njegova vremešna poslodavka i vlasnica imanja Norma Haverhill (Sigourney Weaver) dovede nećakinju, mulatkinju Mayu (Quintessa Swindell; ”Black Adam”) da je nauči vrtlarenju.
Mayina majka je bila ovisnica i ona bi mogla poći njezinim tragom, a dolazak mlade djevojke remeti odnos Narvala i Norme u kojem je bilo seksa. Narval je, ubrzo doznajemo, reformirani neonacist kao lik Edwarda Nortona u ”Generaciji X” (”Mi smo vrtlari, mi čupamo korov”), k tome podjednako je tetoviran, ali malo manje nabildan.
Imanje gdje radi bilo je, pak, prema svemu sudeći, robovlasnička plantaža Norminih prapradjedova, uslijed čega teta gleda netrpeljivo na nećakinju mješane rase, a odlična Weaver je glumi kao lik potisnutih (i možda podijeljenih) osjećaja. Zbog prošlosti Narval okajava i živi gotovo asketski, a u Mayi vidi priliku za iskupljenje koje teško može doći bez posezanja za nasiljem, posebice kad se umiješaju njezini dileri.
”Ja sam vrtlar. Zato nosim ovu smiješnu odjeću i nosim ove škare za rezidbu. Dio mog posla. Znate, škare za rezidbu, one mogu otkinuti granu ili lukovicu biljke, samo tako”, zaprijeti Narval dilerima, kanalizirajući De Nirova Travisa Bicklea iz ”Taksista”. Maya je za njega ono što je Iris (Jodie Foster) bila za Travisa i njezino spašavanje je njegovo iskupljenje, pročišćenje duše. ”Glavni vrtlar” bi mogao procvjetati u još jedan kultni Schraderov film.