‘Imaginarni‘: Imaginacija dostojna Miyazakija

Recenzirajući animirani film "Moj prijatelj robot", potpisnik ovih redaka istaknuo je pogrešan tajming kinodistribucije. Mali europski crtić pušten je u kina istog dana kao veliki franšizni hollywoodski blockbuster "Gru i Malci: Neustrašivi špijuni" i naravno da je ostao u njegovoj žutoj sjeni.

Sličan pogrešan korak napravio je i Netflix puštanjem japanskog animiranog filma "Imaginarni" ("Yaneura no Rajâ"/"The Imaginary") otprilike u isto vrijeme na streaming servis. Kao da "Imaginarnom" nije bila dosta zvučna kinokonkurencija, ostao je i u drugom planu crtića "Malci 2: Kako je Gru postao Gru", koji već dulje vrijeme ne silazi s liste najgledanijih na Netflixu.

"The Imaginary" nije uspio ući na top-ten kao premijerni naslov na Netflixu, za razliku od "repriznih" Malaca i Grua, pa i trećeg dijela serijala "Kako izdresirati zmaja", podnaslovljenog "Skriveni svijet".

Mnogima je, tako nes(p)retno plasiran, zasigurno prošao ispod radara, zato ga i valja izdvojiti i preporučiti, osobito fanovima japanske animacije. Iza "Imaginarnog" stoji Studio Ponoc ("Mary and the Witch’s Flower", "Modest Heroes") i ovo je treći animirani film u produkciji ljudi koji su se kalili u legendarnom Studiju Ghibli oskarovca Hayaoa Miyazakija, a režirao ga je Yoshiyuki Momose.

Ako vam ime zvuči poznato, Momose je bio animator na Miyazakijevim klasicima poput "Princeze Mononoke" i "Avantura male Chihiro". Utjecaj Miyazakija i Ghiblija osjeti se u svakom kadru crtića inspiriranog istoimenim romanom za djecu A. F. Harrolda iz 2014., prožetim ilustracijama Emily Gravett. Imaginativna tradicionalna ručna animacija, neprimjetno potpomognuta računalnom slikom, izgleda kao slikarski spektakl vodenih boja dostojan Ghiblija.

Fantazijska priča je miyazakijevski maštovita, premda dijelom može podsjetiti na film "IF" Johna Krasinskog, isto fokusiran na svijet imaginarnih prijatelja vidljivih samo njihovim "vlasnicima". Priča prati imaginarnog dječaka Rudgera, nastalog u mašti djevojčice Amande nakon smrti njezina oca da joj bude "made-up friend".

"Ona zamišlja razne svjetove, zamislila je i mene, i tako sam rođen", pripovijeda Rudger, kojemu su maštovite avanture s Amandom "whoa", a mogle bi biti i gledatelju. Rudger i Amanda sklopili su pakt: "nikad nestati, čuvati jedno drugo, nikad ne plači".

Pakt će biti na testu kad im se za petama nađe zločesti i jezivi negativac u havajskoj košulji Mr. Bunting u prisutnosti mlade dugokose djevojke nalik na kombinaciju Sadako iz japanskog horora "Krug" (više) i Wednesday Jenne Ortege (manje). Bunting proždire imaginarne da bi živio vječno od njihove energije.

Nova meta mu je Rudger, a dječak se spletom nesretnih okolnosti razdvaja od Amande i prelazi u svijet imaginarnih prijatelja koje su vlasnici zaboravili, odakle se želi vratiti natrag da se ujedini s njom prije nego što i on padne u zaborav.  U središnjem dijelu "The Imaginary" je prekrcan zbivanjima u paralelnim svjetovima, pa i tonalno neujednačen, ali osvaja lijepom porukom i još ljepšom animacijom, sve u ime dječje imaginacije i sanjarenja.

Amanda se pomoću mašte nosi s tugom i samoćom nakon gubitka oca, tražeći utjehu u imaginarnom prijatelju i bježeći s njime u izmaštane svjetove da odagna bol. Priča o gubitku i strahu od zaborava, imaginaciji koja ponekad može pobijediti zbilju, čak i snažnije rezonira sa starijim gledateljima.

Posebice ako nisu još uvijek izgubili unutarnje dijete u sebi ili im nedostaje okidač da ga opet pronađu, kao Amandinoj mami; također je imala imaginarnog prijatelja, samo je zaboravila na njega tijekom odrastanja i ulaska u svijet odraslih. "Imaginarni" posjeduje i težu, egzistencijalnu notu s rečenicama "Kad te prestanem zamišljati, nestat ćeš zauvijek" i "Teško je biti zaboravljen, ali to će nam se svima dogoditi", no prvenstveno slavi snagu mašte i zamišljaja. Mašta nikad ne smije završiti.