Godina dana je prošla od svečanog otvorenja Pelješkog mosta. Već godinu dana hrvatski jug lakše diše, a Pelješac postaje jedna od najatraktivnijih hrvatskih vinskih i gastronomskih turističkih destinacija.
Mostovi, vijadukti, tuneli potpuno su izmijenili vizuru poluotoka. Na mjestima gdje ljudska noga nije kročila razlomljen je tvrdi krečnjak i probijena je cesta u srcu Pelješca, koji je do sada bio poznat po kamenicama, maslinama i vinu. Sva teorija iz svjetske građevinske literature ovdje se uspješno pretočila u praksu.
’Ima dušu’
Struka se složila da Pelješki most ima dušu jer se fantastično sljubio s pelješkim i neretvanskim krajolikom, okolnim brdima i mediteranskom vegetacijom. Ne narušava ga, nego ga nadopunjuje. Zapravo, uklapa se kao da je oduvijek bio tu. Projektant, Slovenac Marijan Pipenbaher uspio je isprojektirati čelično čudo od 86 tisuća tona čelika na dvanaest stupova u moru, s kosim zategama koje mu čuvaju stabilnost i koje je često znao nazvati “balerinama koje plešu nasred Neretvanskog kanala”.
I danas, godinu dana kasnije, most je jednako grandiozan i lijep, posebno u večernjim satima kada do izražaja dolazi sva raskoš dekorativnog osvjetljenja.
Svi i dalje žele preko mosta, tek manji dio se odlučuje putovanje nastaviti kroz Neum. Putnici koji zastaju na odmorištima u Komarni i Brijesti dive se mostu i rado fotografiraju.
- Most je predivan. Svaki put kada ovdje stanemo na odmorište, uživam u pogledu - ističe Čila Đere, turistička vodičica iz Vojvodine, koja često vodi turističke skupine u Dubrovnik. Prisjetila se koliko je bilo nezgodno i naporno ići preko Neuma, čekati u kolonama i prolaziti granične kontrole. Ovako putnici mogu uživati u ljepotama Pelješca.
Besprijekorna usluga
- Ovdje na odmorištu Komarna sve je besprijekorno čisto i ono što me oduševljava je besplatan toalet za sve putnike koji stanu da se odmore od naporna putovanja - reći će Čila.
A za čistoću i urednost odmorišta brinu se dvije Marine, Marina Dragobratović i Marina Bilić. Bez njih odmorište Komarna ne bi bilo isto. Tu su već godinu dana i posao ne bi mijenjale nizašto na svijetu.
Kažu da više čiste i glancaju na odmorištu Komarna nego kod kuće. A sve se vidi iz priloženoga, toaleti i umivaonici blistaju, smeće je pokupljeno i uredno odloženo u kontejnerima.
Pa vas dvije ste šefice Komarne? - pitamo ih onako u šali.
- Ma kakve šefice, mi smo čistačice, spremačice, redari, medicinske sestre. Redamo autobuse kad zagužvaju i navale u toalet, a red se mora znati, oni koji su prije došli imaju prednost. Pomažemo ljudima, dajemo im flastere u slučaju potrebe, neki dan je jednu gospođu ubola osa pa smo intervenirale. Djetetu koje je dehidriralo davali smo vode. Ma svašta se mi ovdje nagledamo. Ljudima smo na usluzi ovdje i to je tako - govore uglas dvije Marine, koje su uza sve svoje obveze i sakupljačice izgubljenih stvari.
’No manđare’
- Ma da vidite što sve ljudi izgube, dokumente, torbe, mobitele. Onda to odnesemo na policiju. Neki se vrate pa nam zahvaljuju. Eto jedan nam je čovjek donio keksa i gumenih bombona - kažu nam.
Marina Dragobratović se s putnicima sporazumjeva na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Kažu da do sada nisu imale nekih velikih neugodnih iskustava. Ljuti ih što ljudi ne paze pa kada se fotografiraju, izgazaju im mali vrt i cvjetnjak koji pokušavaju podignuti. Jedan Španjolac ubrao je zrelu pomidoru koju su one posadile. “Ja mu govorim ‘no manđare, no manđare’, a on navalio” - govori nam Marina.
Marine su zadovoljne, a i posjetitelji Komarne kojima one objašnjavaju detalje o mostu, Pelješcu, Neretvi, Hrvatskoj...
- Posjetitelji su uglavnom dobri, ali ima i bezobraznih. Neki navale na toaletni papir pa potroše čitavu rolu, a drugi se idu kupati u WC, nasapunaju se kao da su doma. Ma ne može to tako. Ako vidimo, mi reagiramo, opominjemo ih, neki se ljute, a neki ispričavaju. No sve je to život. Nama ovdje na Komarni nikad nije dosadno - govore Marine uglas, kojim je ova prva godina Pelješkog mosta proletjela u tren.
Buđenje turizma
Osim što je spojio hrvatski sjever i jug, most je donio i ekonomski prosperitet. Turisti su preplavili Pelješac, povećan je interes za kupnju nekretnina, premda je u ovoj godini izostala značajnija izgradnja novih turističkih kapaciteta. Nedavno je otvoren hotel u Orebiću, dok se značajnije turističke investicije očekuju u iduće tri godine. Činjenica je da osim u Orebiću na Pelješcu nema značajnijih smještajnih kapaciteta koje ovaj poluotok zaslužuje. Ulaganja u kvalitetan privatni smještaj, kampove i hotele podigla bi cijelu pelješku priču na višu razinu.
- Turistička sezona, ali i čitava godina na Pelješcu i Orebiću iznimno je uspješna. U prvih šest mjeseci, dakle od 1. siječnja do 30. lipnja, zabilježili smo 24 posto više dolazaka i 12 posto više noćenja u odnosu na prošlu godinu. U brojkama, u navedenom razdoblju ove godine posjetio nas je 32.481 turist, a ostvareno je 190.237 noćenja, dok je u istom razdoblju prošle godine realiziran 26.171 dolazak i 169.447 noćenja - ističe direktor Turističke zajednice Orebića Mladen Đeldum.
Imamo li povećan interes za ulaganje u nove turističke kapacitete nakon izgradnje mosta?
- Naravno da se izgradnjom mosta vide efekti i na turističkim investicijama u Orebiću. Naša općina i prije izgradnje mosta bila je najatraktivnije turističko središte poluotoka. Kontinuirano se ulagalo u turističku infrastrukturu i nove kapacitete, vinarije, restorane, hotele, kampove, a i ove godine otvorili se su novi apartmani, kuće za odmor i hotele - zaključuje Mladen Đeldum.
Boljitak ‘pod kontrolom’
Boljitku se nadaju svi stanovnici u naseljima središnjeg dijela poluotoka Pelješca jer Pelješki most otvorio ih je svijetu. Ipak, ne bi voljeli da se njihova mala mjesta pretvore u turistička odredišta za masovni turizam po uzoru na mjesta Makarske rivijere pa da ni domaći ni strani nemaju gdje leći na plaži. Istina, turizam treba razvijati, ali planski i pažljivo. Sačuvati pelješke vinograde i maslinike u funkciji turizma.
- Turizam treba nadograđivati na poljoprivredu. Za to imamo primjere talijanskih regija koje razvijaju ruralni turizam. Zašto tako ne bi bilo i kod nas na Pelješcu. Nažalost, kod nas se smanjuju vinogradi i maslinici, a idemo u turizam. Takav koncept nije dobar. Prostor treba zaštititi da se ne pretvorimo u Dubrovnik, gdje je svaki vrt građevinska parcela. Treba omogućiti razvoj i spriječiti devastacije prostora. Neka nam rastu loza i maslina pa neka uz njih rastu i apartmani, ali kod nas je obrnuto - ističe Jozo Rabušić.
Interes za kupnju zemljišta na Pelješcu postoji, u to nema sumnje, ali ne možemo govoriti o nekakvom strahovitom nekretninskom bumu. Sve će to ovisiti o izmjenama prostornih planova i definiranju građevinskih zona - smatra Rabušić.
Prije su Neretvani u lađama dovozili ševar kojim su Pelješčani hranili mazge, a zauzvrat su tovarili drva. Bila je to trgovina Pelješčana i Neretvana kroz robnu razmjenu. Slično se događa i danas, samo što umjesto lađe imamo Pelješki most.
I Neumu dobrodošao
- Most nam je približio dolinu Neretve. Evo mi iz Putnikovića po gorivo idemo u Opuzen koji je udaljen 21 kilometar. Pa u Neretvu idemo po građevinski materijal ili repromaterijal za vinograde - ističe Ivo Đuračić, upravitelj Poljoprivredne zadruge u Putnikovićima.
I nije samo Pelješac zadovoljan mostom, zadovoljni su i u Neumu, gdje se ove sezone bilježi turistički bum. Pelješki most ga nije uništio, nego spasio od prometnih gužvi i zastoja pa se u Neumu očekuje rekordna sezona, čak bolja od one pretpandemijske 2019. godine. Na magistrali, u središtu Neuma više nema gužvi i kilometarskih kolona, što je dovoljan razlog za zadovoljstvo tamošnjih iznajmljivača i hotelijera, kojima se dogodio turizam o kakvom su do sada samo mogli sanjati.
