Dvoje susjeda, Murman i Natela, sjede zajedno i pijuckaju kavu dok zalazi rano jesenje sunce iznad sela Boriti u Gruziji. Samo nekoliko kilometara dalje, novoizgrađena autocesta Istok-Zapad vrvi od prometa. Zbunjeno odgovaraju na pitanje novinara Politica je li nova autocesta europska ili kineska, piše Jutarnji list.
- Cestu grade oni koji ju plaćaju, dakle, europska je, tvrdi 47-godišnji Murman koji je od prvog dana radio na izgradnji ceste.
- Izgradili su je Kinezi, tako da je kineska, odgovara Natela (52).
Rasprava je možda lokalna, ali ima međunarodne implikacije. Dok Bruxelles hvata zalet kako bi parirao Pekingu u financiranju i izgradnji globalne infrastrukture, nailazi na neugodnu istinu: ne samo da se napori ponekad preklapaju s naporima rivala; nego mnoge projekte koje financira grade kineske državne tvrtke.
To predstavlja otprilike 13,1 posto ukupne vrijednosti ugovora trećih zemalja pripisanih EIB-u na portalu EU-a Tenders Electronic Daily (TED). Usporedbe radi, tvrtke iz EU dobile su 15,7 posto ukupne vrijednosti ugovora, uključujući i natječaje koje su dobili konzorciji u kojima sudjeluju tvrtke iz EU.
Primjerice, 2019. i 2024. godine kineske tvrtke dobile su veći udio u vrijednosti ugovora koje je financirao EIB nego tvrtke iz EU-a. Kineske tvrtke dobivaju oko trećinu više ugovora nego tvrtke iz EU-a, ali riječ je uglavnom o visoko vrijednim ugovorima.
Kao primjer Politico navodi cestu izvan Boritija, koja je dio europske tranzitne ceste E60 koja povezuje Europu s Azijom. Dionica u blizini sela, poznata kao Rikoti cesta, prolazi strmim, planinskim terenom i jedna je od najzahtjevnijih dionica autoceste.
Sredstva za izgradnju te autoceste došla su od Azijske razvojne banke, Svjetske banke i EIB-a, koji su pridonijeli s 399 milijuna eura. Ugovore je, međutim, dobilo pet građevinskih tvrtki — sve redom kineska državna poduzeća.
Godine 2018, tvrtka China Road and Bridge Corporation (CRBC), koja je izgradila i Pelješki most, potpisala je ugovor vrijedan 300 milijuna eura za izgradnju dionice Ubisa-Shorapani u blizini Boritija, koja se gotovo u cijelosti financira zajmom EIB-a. Navedene brojke ne odražavaju puni opseg ugovora koji financira EIB.
Primjerice, ugovor vrijedan 154 milijuna eura, koji je ranije ove godine osigurao CRBC za željezničku obilaznicu u Srbiji, a financira ju EIB, naveden je na portalu TED, ali nije uključen u agregirane podatke TED-a za ugovore koje financira EIB.
"Postoji napetost između retorike da je ovo europska ponuda i činjenice da kineske tvrtke grade neke od tih projekata", izjavila je Chloe Teevan, voditeljica digitalne ekonomije i upravljanja u think tanku Europski centar za razvoj i uUpravljanje razvojnom politikom.
Kada je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predstavila strategiju Global Gateway u rujnu 2021., bio je to izravan odgovor na kineske međunarodne infrastrukturne ambicije. Napori Pekinga, Inicijativa Pojas i put, upalili su zvona za uzbunu na Zapadu, gdje se smatralo da stvaraju ovisnost o dugu u zemljama u kojima se gradi infrastruktura.
"Želimo stvoriti poveznice, a ne ovisnosti!" objavila je Von der Leyen tijekom svog govora o stanju Unije 2021. “Dobri smo u financiranju cesta. Ali nema smisla da Europa gradi savršenu cestu između rudnika bakra u kineskom vlasništvu i luke u kineskom vlasništvu”, dodala je.
Danas je veći izazov to što vrlo često kineske tvrtke grade ceste koje plaća EU. Osim EIB-a, EU financira infrastrukturu putem nacionalnih vlada, kao i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD).Iako EBRD tehnički nije dio EU-a, 54 posto njezinih dionica drže EU, EIB i nacionalne vlade EU-a. Ostatak je podijeljen između 44 druge zemlje. SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan i Švicarska zajedno drže 33 posto. Rusija drži 4 posto, a Kina manje od 0,1 posto.
U posljednjih pet godina, međutim, kineske tvrtke osvojile su 13 posto ukupne vrijednosti projekata javnog sektora koje financira EBRD. Izvođačima iz EU dodijeljeno je 35 posto ukupne vrijednosti u 38 zemalja u kojima EBRD posluje, od kojih su 13 zemlje članice EU-a. Uz to, kineskim tvrtkama dodijeljeni su ugovori za razvojne projekte privatnog sektora koje financira EBRD.
U Uzbekistanu, primjerice, EBRD osigurava najmanje 500 milijuna eura financiranja za sedam projekata vjetra i solarne energije koje razvija saudijska ACWA Power ili emiratska tvrtka Masdar, ali su ugovoreni s kineskim državnim poduzećima. Iako je većina operacija EBRD-a usmjerena prema privatnom sektoru, razvojna banka ne objavljuje rezultate tih natječaja.
“EBRD dopušta sudionicima iz svih zemalja da pod jednakim uvjetima pružaju robu, radove, usluge ili savjetodavne usluge za projekt javnog sektora koji financira EBRD, bez obzira na to je li ta zemlja članica”, rekao je EBRD-ov ured za Balkan u izjavi za Politico.
Uključenost Kine u projekte koje financira EU nije prošla nezapaženo u europskoj građevinskoj industriji. Godine 2020. Europska gospodarska komora u Kini istaknula je "duboki nedostatak europskog angažmana" u projektima Pojasa i puta koje financira Kina, a koji se često ugovaraju s kineskim tvrtkama bez natječaja. EIB, s druge strane, zahtijeva od svojih predlagatelja da dodjeljuju ugovore kroz konkurentan postupak nabave.
"Ne bojimo se konkurencije pod jednakim uvjetima. Nikada se, međutim, nećemo moći natjecati s tim ogromnim državnim poduzećima koja rade pod kontrolom i uz sredstva kineske komunističke vlade", rekao je Frank Kehlenbach, direktor industrijske grupe European International Contractors.
EIB je u priopćenju poručio da "sve tvrtke, bez obzira na zemljopisni položaj i bez diskriminacije, imaju pravo slobodno sudjelovati u natječajnim procesima koje vodi EIB, a koji dodjeljuju ugovore na temelju brojnih kriterija, kao što su cijena i kvaliteta za krajnje korisnike.”
EU je razvio nekoliko instrumenata za rješavanje nepoštenog tržišnog natjecanja u nabavi. Jedan od njih je Uredba o stranim subvencijama (FSR), koja ovlašćuje Europsku komisiju da istražuje ponude stranih tvrtki za javnu nabavu za koje se sumnja da su koristile državnu potporu.
Otkako je uredba stupila na snagu početkom 2023., korištena je četiri puta, a sve osim jedne usmjerene su na kineske tvrtke. Jedan od glavnih katalizatora za razvoj FSR-a bila je dodjela ugovora CRBC-u za izgradnju Pelješkog mosta u Hrvatskoj 2018. koji financira EU.
“Scenarij Pelješkog mosta bio je jedan od prijelomnih trenutaka za razmišljanje EU-a o vlastitoj konkurentnosti i gospodarskoj sigurnosti u odnosu na Kinu,” rekao je Matej Šimalčík, izvršni direktor Srednjoeuropskog instituta za azijske studije.
Austrijska tvrtka Strabag, koja se također natjecala za ugovor, optužila je CRBC za damping cijena i podnijela tužbu, ali sudovi nisu našli dokaze o nezakonitim subvencijama. Međutim, stručnjaci tvrde da tvrtke u državnom vlasništvu poput CRBC-a imaju koristi od neizravnih državnih subvencija. CRBC je, primjerice, uspostavio veliki portfelj projekata u Europi koji su vezani uz kredite Export-Import Bank of China.
Zbog uvođenja FSR-a ponavljanje slučaja Pelješac malo je vjerojatno unutar EU-a, no uredba se ne odnosi na projekte financirane iz EU-a izvan EU-a, uključujući one koji bi mogli biti izgrađeni u sklopu Global Gatewaya. Glasnogovornik Komisije rekao je da je problem prepoznat.
"EU čvrsto podržava jednake mogućnosti i otvoreno natjecanje. Međutim, postoji potreba za osiguranjem jednakih uvjeta", rekao je glasnogovornik.
"Europska komisija raspravlja o ovim pitanjima s EIB-om i aktivno radi - također u kontekstu inicijative Global Gateway - na povećanju angažmana europskih tvrtki", rekao je glasnogovornik. Dodaje se da Komisija "istražuje" opcije koje bi "osigurale najbolji omjer cijene i kvalitete umjesto najniže cijene kao kriterija dodjele".
Međutim, Chloe Teevan je upozorila da podizanje letvice možda neće biti dovoljno da odvrati kineske tvrtke. "Postoje napori da se kineskim tvrtkama oteža usklađivanje, ali kineske tvrtke postaju sve bolje i mnogo ulažu u ESG", rekla je.
U međuvremenu, prema riječima Teevan, vidljiva uključenost kineskih tvrtki u izgradnju vlastitog infrastrukturnog projekta potkopava sposobnost Unije da preuzme zasluge za projekt koji financira.
Pelješki most ponovno je dobar primjer. Dok je Bruxelles most vidio kao razvoj koji pokreće EU, Peking ga je reklamirao kao "ključni strateški projekt" Inicijative Pojas i put, piše Politico.
Kineski premijer Li Keqiang virtualnim putem nazočio je svečanosti otvaranja projekta te ga tom prilikom opisao kao "novi most za promicanje prijateljstva između Kine i Hrvatske". Zabuna oko toga je li most izgrađen zahvaljujući Bruxellesu ili Pekingu bila bi odmah prepoznatljiva mještanima sela Boriti u Georgiji.
"Kako ova cesta može biti europska? Ovdje je sve kinesko. Europljani plaćaju, ali Kinezi grade" pita Omar (67), koji je plaćen 11 eura dnevno da kontrolira promet na autocesti istok-zapad koja će uskoro biti završena.