Koliko možemo biti sigurni u zdravstvenu sigurnost nastave?
Treba osigurati obaveznu higijenu ruku i mjere čišćenja okoliša kako bi se smanjila izloženost. Škole bi trebale osigurati obuku osoblja i učenika, raspored dnevnog čišćenja, dostupnost higijenskih sredstava za ruke i poštivanje nacionalnih/lokalnih smjernica o korištenju maski. Potrebna je provjera i briga o bolesnim učenicima, nastavnicima i ostalom školskom osoblju, škole trebaju provoditi politiku „ostajanja kod kuće ako se ne osjeća dobro“ i razmotriti mogućnosti pregleda po dolasku. Škole bi trebale informirati učenike i roditelje o mjerama koje se provode kako bi se osigurala njihova suradnja i podrška.
Dodatne mjere povezane sa školom su programi cijepljenja i provjera imunizacije. Potrebno je osigurati kontinuitet ili proširenje osnovnih usluga, uključujući prehranu u školi i mentalno zdravlje, odnosno psihosocijalnu podršku. Fizičko distanciranje od najmanje 1 metra, trebalo bi provoditi u prostorijama škole i u učionicama. To uključuje povećanje razmaka između stolova, ograničavanje miješanja razreda ili dobnih skupina, naizmjenični raspored pohađanja nastave, osiguranje dobre ventilacije u učionicama. Mogućnosti učenja na daljinu treba prilagoditi situaciji.
Koliku ulogu u zaštiti unutar škole mogu imati zaštitne maske. Rekli ste kako maske mogu pomoći jedino ako ih svi nosimo. Hoće li roditelj pogriješiti ako dijete pošalje u školu s maskicom iako možda neće biti obavezna jer u učionici postoje uvjeti za socijalnu distancu od metar i pol.
Nošenje maski samo je jedna od preventivnih mjera, a općenita preporuka za nošenje maski definirana je preporukama HZJZ-a. Prema preporukama SZO odluka o nošenju maske u školama ovisi o procjeni rizika, temeljem epidemiološke situacije s COVID-19, može li škola osigurati fizičku udaljenost od najmanje 1 metar, postoje li učenici ili učitelji koji imaju kronične bolesti ili druge potencijalno osjetljive zdravstvene poteškoće odnosno invaliditet. Maske mogu pomoći u zaštiti drugih, jer nositelji mogu biti zaraženi prije nego što se pojave simptomi bolesti. Politika nošenja maske ili pokrivala za lice treba biti u skladu s nacionalnim ili lokalnim smjernicama. Tamo gdje se koriste, maske treba pravilno nositi i odlagati. Važno je da „svi koji se osjećaju loše“ moraju ostati kod kuće i nazvati svog liječnika.
Djeca kronični bolesnici ili narušenog zdravlja mogu na nastavu online. Što biste savjetovali roditeljima: poslati djecu u školu i izložiti ih mogućoj zdravstvenoj ugrozi ili ih izolirati iz školskog okruženja?
Hoće li dijete ići u školu, ovisi o njegovom zdravstvenom stanju, trenutnom prijenosu COVID-19 unutar njihove zajednice i zaštitnim mjerama koje škola i zajednica imaju kako bi smanjili rizik od prijenosa COVID-19. Aktualna izvješća potvrđuju da je rizik od teške bolesti za djecu sveukupno niži nego za odrasle, ali moraju se poduzeti posebne mjere predostrožnosti kako bi se rizik od zaraze kod djece sveo na najmanju moguću mjeru, također treba uzeti u obzir i koristi od povratka u školu. Osobe s kroničnim respiratornim bolestima, pretili, s dijabetesom, malignim bolestima ili imunodeficijencijama u većem su riziku od razvoja teške bolesti i smrti nego ljudi bez komorbiditeta. Čini se da je to slučaj i s djecom, ali ipak je potrebno prikupiti više informacija.
Također je važno pitanje i zdravstveni status nastavnika i ostalih uposlenih u edukativnim institucijama. Naime zna se da su stariji od 60 godina te ljudi s kroničnim bolestima pod većim rizikom od teške bolesti i smrti. Podaci iz SAD-a ukazuju da 40 posto učitelja ima čimbenike rizika za ozbiljni COVID-19, kao i 28,6 milijuna odraslih koji žive s djecom školske dobi. Rizik od zaraze za odgojitelje u dječjem vrtiću i učitelje u školi nije veći od rizika od zaraze na bilo kojem drugom radnom mjestu ili u zajednici. Zato se smatra kako samo izrazito vulnerabilne (osjetljive) osobe ne smiju raditi u dječjem vrtiću i školi, dok većina kroničnih bolesnika mogu raditi kao i na drugim radnim mjestima. Temeljem aktualnih preporuka za svaku izrazito vulnerabilnu osobu bilo da je dijete/učenik ili osobu koja dijeli kućanstvo s izrazito vulnerabilnom osobom, potrebno je pojedinačno razmotriti situaciju uzimajući u obzir aktualnu epidemiološku situaciju.
Kako u 'novom normalnom' lakše prebroditi povratak učenika u učionice?
Ovo je vrijeme temeljitih promjena koje su paralizirale sve sektore društva. Ujedno svako novo vrijeme je i novi izazov. Vrtić i škola su prirodno okruženje ključno za razvoj svakog djeteta. Za početak zadržimo optimizam pozitivnih učinaka škole. Model koji je objavljen u dokumentu Ministarstva znanosti i obrazovanja iz kolovoza 2020. je fleksibilan i može se mijenjati ili dopunjavati na lokalnoj ili državnoj razini u skladu s epidemiološkom slikom i novim saznanjima o širenju SARS-CoV-2 infekcije i bolesti COVID-19. Strah i zabrinutost od „novog normalnog“ nerijetko je rezultat nedostatka točnih informacija i pogrešnih uvjerenja. Informiranje, edukacija, odgovorno ponašanje i primjena preporuka o prevenciji i zaštiti može pomoći. Ne zaboravimo kako je svaki pojedinac važan, poštujmo upute i mjere vezane za poštivanje fizičke distance, dezinfekciju ruku, nošenje maski kako bi očuvali sebe i zajednicu zdravima.