Zavijorila se uz hrvatsku i bandijera svetog Vlaha na pobjedničkom postolju, slušali smo u Londonu Lijepu našu u čast hrvatskih vaterpolista. Tog 12. kolovoza, prije točno deset godina, postali su olimpijski pobjednici. Prvi (i do danas jedini) put su bili zlatni na najvećem svjetskom sportskom natjecanju, a od njih trinaestorice veličanstvenih igrača, njih čak sedmorica su bila iz Grada (Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Paulo Obradović i Frano Vićan), a u tom sjajnom uspjehu hrvatskog sporta sudjelovao je i Elvis Fatović kao pomoćnik izbornika Ratka Rudića.
Prije točno 10 godina Maro Joković nije skrivao suze, suze radosnice, Nikša Dobud je podigao bandijeru dubrovačkog parca. Sreću nisu skrivali ni Sandro Sukno, koji je 28 godina poslije uspjeha svog oca Gorana ostvario isto. Miho Bošković je pogledom tražio svoje na tribinama, Andro Bušlje se kao u Melbourneu zagrnuo hrvatskom zastavom, visoku u zrak su podigli ruke Paulo Obradović i Frano Vićan... I na tribinama su slavili Dubrovčani. Neki su u London doputovali samo na finale, neki su tu bili već danima. Bili su od bivših jugovih vaterpolista Goran Sukno i Božo Vuletić, olimpijski pobjednici iz Los Angelesa 1984. godine, zatim Jugov vratar Jakša Bošković, otac Miha Boškovića, zatim supruga Petra , bili su Maro Šušić Suha, Goran Turajlić, Jurica Volarević, Damir Šmok, Duško Vladović Relja, supružnici Ćuk...
Kakva je to bila erupcija oduševljenja, prvo u bazenu, a potom uz ruba bazena u olimpijskom Londonu te na tribinama. Prije toga je u finalu Olimpijskih igara Hrvatska dobila Italiju s 8:6, ostvarila u osmom nastupu osmu pobjedu. Josip Pavić je branio fantastično, Maro Joković je tri pogotka postigao u finalu, lavovski dio posla su u dva metra napravili Nikša Dobud i Igor Hinić, pogodio je i Samir Barač, kapetan u svom oproštaju od reprezentacije, Miho Bošković je postigao dva pogotka, pa Damir Burić, Ivan Buljubašić, Petar Muslim...
Posebna priča bio je izbornik Ratko Rudić. Njegovo četvrto olimpijsko zlato. Prvo je osvojio 1984. s reprezentacijom bivše države, četiri godine poslije ponovio taj uspjeh, pa četiri godine poslije Seoula u Barceloni s Italijom slavio naslov olimpijskog pobjednika.
Nezaboravan je bio 12. kolovoza 2012. godine.
