Više od deset godina čekala je Black Widow film u kojem će se izdvojiti iz gomile Marvelovih superjunaka i samostalno nam se razotkriti kao žena, sestra i akcijska kraljica. Na valu hollywoodske ženske emancipacije to je i dočekala. Nakon premijernog ukazanja u Iron Manu 2 daleke 2010., Crna udovica sad prva iz družine Osvetnika probija pandemijski led vlastitim blockbusterom.
U dosluhu s trendovima, film režira žena, Australka Cate Shortland, a kao supervizorica projekta i glavna glumica figurira Scarlett Johansson.
Rezultat suradnje neujednačen je i na momente naporan film zaglavljen u vremenskom tjesnacu između hitova "Kapetan Amerika: Građanski rat" i "Osvetnici: Rat beskonačnosti" gdje se BW žrtvuje za spas ljudskog roda. Slabije upućeni u 'marvelovštinu' neće ni shvatiti da su u vakuumu, više će im se činiti da gledaju nešto čega su se nagledali kroz ranije Marvelove herojske masovke, ali u znatno kvalitetnijem izdanju.
Prvi dio filma scenaristički je najrazrađeniji i obećava kvalitetan uvid u traumatičnu prošlost Natashe Romanoff, ruske tajne agentice s aliasom Black Widow.
Nažalost, narativno već nakon prve trećine filma popušta pred kinetičkim pa gledatelj ostaje uskraćen za ključne detalje životopisa stanarke famozne Crvene sobe. Taj je rasadnik globalnih asasina s XX kromosomom inače prikazan toliko neinventivno da ga ne može spasiti ni spektakularno urušavanje u završnici filma.
Rodno osvješćenoj Scarlett Johansson lateks kostim dobro pristaje, dok u glavnoj ulozi s dosta truda balansira između osjećajne i ratoborne strane svog lika. U prvom segmentu dostojna joj je partnerica Florence Pugh, filmska mlađa sestra Jelena, odbjegla BW kadetkinja kojoj je ležeran pristup inače smrtonosnim zadaćama najjače oružje.
Ostali likovi koji okružuju Romanoff nisu nimalo inspirativni. Robotski ubojica Taskmaster kao ključni Udovičin antagonist loša je kopija Terminatora, a njegov tvorac, zli general Drejkov (Ray Winstone) birokratizirani negativac za brz zaborav. Još problematičniji su junakinjini surogat roditelji Melina i Aleksej. Inače pouzdana Rachel Weisz jednostavno nije glumica za unificirane uloge poput ove, dok je Red Guardian Davida Harboura odglumljen u maniri lakrdije.
Na razini poruke o svježe probuđenoj ženskoj snazi, snalažljivosti i solidarnosti Black Widow ne ostavlja mjesta nedoumicama. Novu eru otvorile su superheroine Wonder Woman DC Comicsa i Marvelova Kapetanica Marvel, a za njima mrežu plete Crna udovica.
Bude li kod nje novih nastavaka, opravdano je očekivati da oni budu fabularno bolje satkani. Potencijal na tom planu je ogroman. Ne zaboravimo da je uz Batmana baš Crna udovica među rijetkim heroinama bez supermoći. A upravo na tom planu krije im se najveća moć. Nije li ranjivi i odvažni čovjek-šišmiš tomu živi dokaz? Zašto onda i BW tu humanost ne pretvori u prednost?