Nema Badnjeg dana u dolini Neretve bez jegulje ili je barem nekada tako bilo dok je jegulja hranila generacije i generacije Neretvana. Nažalost, posljednjih godina nestaje jegulje kao i zelene žabe, autohtone vrste i glavnog sastojka čuvenog neretvanskog brudeta. Ipak, tradicija neće nestati i za Badnji dan će biti jegulje, iako je poprilično skupa. Za kilogram jegulje valja izdvojiti i 50 eura. Zato su pravi sretnici oni koji su je sami uspjeli uloviti da bi je imali na posnom ručku ili večeri za Badnji dan.
- U vrijeme kad je bilo dovoljno jegulje bavio sam se lovom na sve načine, a posebno bih naglasio da se moja familija bavila dugi niz godina izlovom jegulje u jesen-prisjetio se Nedjeljko Jerković iz Rogotina.
Nažalost jegulja danas nestaje. Označena je kao kritično ugrožena riblja vrsta. Kako bi se upozorilo na ugroženost jegulje i nužnost njezina opstanka jegulja je ponijela titulu „ambasador“ među divljim vrstama koje obitavaju u slatkovodnim i morskim ekosustavima. Nažalost ni to joj puno ne pomaže za opstanak.
- Jegulju sam lovio u naše tradicionalne vrše, tratune i trate a moj poseban gušt u lovu na jegulju je bio ostima na sviću a posebno na gruvanje kako to mi kažemo „ašorto“, kazuje nam Jerković, koji jegulju kuha brudeta s ostalom ribom, ali ipak mu je najdraža „na režanj“. Prisjeća se da se jegulja u Neretvi i sušila, jer je bilo u ogromnim količinama, tako se čuvala za čitavu godinu.
Nažalost danas se jegulja suši daleko od Neretve, u Dugoj Resi. Sušenjem i dimljenjem ribe već dvadesetak godina bavi se Branka Petrunić Becker koja osim jegulje suši i sve ostale vrste ribe. Tako se riba konzervira i produžuje joj se vijek trajanja. Sve se radi na prirodni način slično kako su to radili naši stari koje je jegulja othranila.
Mnogo je razloga za opadanje brojnosti jegulje, od kojih su najvažniji gubitak staništa, prepreke za migracije, promjene uvjeta u oceanima, predatorstvo, zagađenje, bolesti, paraziti i preveliki izlovi. Gubitak staništa je svakako najznačajniji na primjeru melioracije močvara ispod Opuzena koje su bile i najznačajnije lovište u donjoj Neretvi. Na području Hutova blata kod Čapljine je nekadašnja močvara površine 6000 hektara smanjena na današnjih samo 600 hektara močvarnih površina. Od prepreka migracijama u delti Neretve su najznačajnije brana na ušću Male Neretve i brana na Svitavskoj akumulaciji (BiH), koje otežavaju migracije staklaste jegulje u uzvodna močvarna područja (područje Kuta i opuzenskih preostalih močvara i Svitavsku akumulaciju koja sama ima 1000 hektara površine). Dodatno je neretvanska populacija izložena i snažnom zagađenju pesticidima i herbicidima u cijelom području.
Populaciju jegulje u neretvanskom slivu ima specifičan karakter jer naseljava i dalmatinske i hercegovačke vode, a posebice je značajna u močvarnom području Hutova blata u Čapljini, Norinu i Kutima u području Metkovića, laguni Parila kod Ploča, Baćinskim jezerima i Desanskom jezeru.
Trenutačno je skromna ponuda jegulje što u konačnici diktira i veću cijenu. I zadovoljan je oni koji je uopće nađe za kupiti. Ista je cijena domaće i uvozne jegulje koja u Neretvu stiže sa Skadarskog jezera (Crna Gora, Albanija).
-Vrijeme je blagdana i svi nastoje pribaviti sebi najbolju ribu. Na našim jelovnicima se nađe bakalar a mi Neretvani taj dan obilježimo s jeguljom i žabama, ciplima, oradama, što tko ima. Ja sam uspio nabaviti 2.5 kilograma jegulje. Imao sam sreću i dvije uloviti sam. Najčešće se od jegulje pravi brudet, dok neki vole i jegulju jesenku sa raštikom što je također tradicijski specijalitet Neretvana za post na Badnji dan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....