Nevena Dujmović Prižmić je do početka pandemije živjela "u kuferima", od Milana, Pariza do New Yorka. I onda je na neki način, sve stalo. Vratila se doma. Napravila je kuću sa suprugom Sašom u Zadru. I dalje radi, ali manje i supstancijalnije. Duga ljeta provodi na Pašmanu gdje s mužem vodi mali ugostiteljski objekt. Uživa u životu, a o modelingu priča skromno i humoristično. Više od svega voli iskustva snimanja, a manje ideju glamura //ili brenda za koji je radila. Pjeva i pleše.
Na ovo naše snimanje ste stigli iz Vinkovaca gdje ste nastupili na Vinkovačkim jesenima?
- Tako je, vodim svoje kulturno-umjetničko društvo “Bokolje” u Dobropoljani na otoku Pašmanu. Nas 17 je nastupilo, iako nas inače ima više. Uz to što vodim udrugu, ujedno pjevam i plešem. Spoj smo mladih i starih, tradicije, običaja i baš uživam s curama.
Koliko vam je dugo trebalo da se počnete doživljavati kao model?
- Trebalo mi je vremena da prihvatim samu sebe kao modela. Možda je to tako jer dolazim iz male sredine koja uvijek ima predrasude prema poslovima koji tamo nisu uobičajeni, pa tako i za modele misle da nisu osobito bistre. Sjećam se svojih početaka u New Yorku kada sam na pitanje čime se bavim redovito izmišljala zanimanja. Tako sam bila radnica na gradilištu, studentica, turistkinja, dijete bogatih roditelja - sve samo ne model. A u tom trenutku je moje lice bilo na mnogim reklamama i panoima.
Kada vas je prestao smetati vaš posao, taj identitet?
- S višegodišnjim radom, kada sam shvatila da živim sama od svog rada, da mogu pristojno zaraditi novac, i da imaju i moji bližnji korist od toga. Sa 16 godina sam počela, s 23 godine sam “došla k sebi”. Mama i sestra su me pratile, ali u New York sam otišla sama s 18 godina.
Kada razmišljate o sebi u tom periodu, koje su to važne lekcije koje ste tada apsolvirali?
- Podrška mojih je važna lekcija. Nisu mi padale gluposti na pamet. Danas je prevelika razlika, doslovno je digitalno doba, a mi smo u to vrijeme hodale s mapom po gradu. Čuti se s obitelji je bio pothvat. Lekcija je očito: ljubav je povjerenje.
Koja vam je karijerno gledavši bila najvažnija kampanja ili projekt?
- Osobno me je obilježio Guess. Trebala je biti snimana na Havajima i tada nisam dobila vizu, oni su me pričekali i iduće godine su me zvali da kampanju snimam u Europi.
Sreća je važna u ovom poslu?
- Apsolutno, ali i odgovornost i poštovanje.
Najdraža kampanja?
- Definitivno Clinique jer sam tamo bila najprirodnija. Bez šminke i frizure. Trajalo je oko dva sata i nisam imala osjećaj da sam uopće na snimanju tako velikog brenda.
U koje modele ste se “zagledali” kao u "role-modele"? Tko vam je bio pozitivan primjer?
- Gisele Bündchen, pratila sam je onda, pratim je i danas. Dobar je primjer. Ipak, nikada je nisam upoznala.
Kada Helena i Ljupka ulaze u tvoj život?
- Helena i ja smo počele skupa, možda sam ja čak negdje godinu dana prije nje, s istom agenticom, Anom Gojanović. Njezin tata je bio s njom, sa mnom je bila moja sestra, a imale smo i more koje ljude s mora uvijek poveže. Ona je iz Novalje, ja s Pašmana. Ljupka je pak, s druge strane, na mene ostavila najjači dojam od svih, to joj nikada nisam rekla. Ona je za mene bila pravi celebrity hrvatske mode. Mene je odabrao modeling, ne ja njega. Ništa nisam znala o modi. I onda se dogodio jedan casting u Milanu na kojemu je Ljupka prišla meni i pozvala me na kavu. Ona je tada već dugi niz godina bila prava zvijezda.