Kada preboliš neku bolesti i ozdraviš, a pritom postaneš još bolji i iz svoje dijagnoze izvučeš samo pozitivu, onda nisi samo čovjek, već ljudina. A kada ti se to dogodi sa samo sedamnaest godina života, onda imaš naklon od svih ljudi na ovom svijetu. Naš naklon zaslužuje Zadranin Marko Radović, momak koji je pobijedio akutnu mijeloičnu leukemiju (AML) i koji se usprkos bolesti koja ga je zadesila izdigao iz pepela poput feniksa. Nije se povukao u sebe i žalio, već je vrijeme provedeno u bolnici odlučio iskoristiti za zabavu koja bi u današnje vrijeme slobodno mogla postati njegov posao. A nakon što je izašao kao pobjednik protiv zloglasne AML, još je i na YouTubeu izbacio “Disstrack na leukemiju” i ispljucao ju kao nitko nikada!
Vjerojatno se pitate što je to disstrack i čime se ovaj klinac bavi? Ne brinite, sve ćemo vam redom objasniti...
Bio je odličan učenik Opće gimnazije Jurja Barakovića, trenirao je plivanje deset godina, izlazio i družio se s prijateljima i uživao u bezbrižnom maloljetničkom životu. U 2018. godini, tamo negdje pretkraj, u mjesecu studenom, pokosila ga je neka viroza. Imao je temperaturu i pio antibiotike, standardno mirovao pa je viroza “prošla”, ali je ubrzo uslijedila druga koja nije baš tako lako prolazila. Taj je mjesec bio stalno bolestan pa su ga doktori poslali da napravi nalaze krvi kako bi vidjeli što se događa u njegovu organizmu. Nalazi su stigli, a doktori se uskomešali. Sutradan su ga odmah naručili na pregled u Zagrebu, a strašna dijagnoza AML-a stigla je nakon dva-tri dana.
- A ništa, sam sebi sam rekao idemo dan po dan. Nema predaje! - govori danas 18-godišnji Marko, koji je cijelo vrijeme imao punu potporu svoje obitelji: mame Suzane koja je stalno bila s njim na Rebru u Zagrebu, tate Marina, brata Stipe i sestre Ivane, koji su mu u posjet dolazili kada god su mogli.
Marko je ukupno prošao četiri ciklusa kemoterapije i peti predtransplantacijski, a stopostotni donor bila mu je četiri godine mlađa sestra Ivana. Potpora su mu bili i njegovi prijatelji iz škole s kojima se stalno dopisivao i družio preko društvenih mreža, a često su znali zajedno igrati kompjutorske igre.
- Kad sam dospio u bolnicu, mislilo sam se hoću li kupiti plejku (play station), ali onda je mama bila glas razuma i rekla kako je bolje da kupim laptop. To sam i napravio, pa sam na njega instalirao nekoliko igara i krenuo s prijateljima iz škole igrati. A onda su me oni nagovorili kako bih svoje igranje mogao i “streamati”, odnosno uživo prenositi na internetu pa sam tako i krenuo - govori nam Marko, koji prije bolnice i nije baš aktivno igrao igrice. Tu i tamo se znala baciti koja plejka s frendovima, ali ništa posebno.
Za sve vas koji ne razumijete načine zabave današnjih mladih i svijet YouTubea, famozno “streamanje” videoigara je iznimno popularno, toliko da su neki ljudi izgradili karijere na tome, a sve što rade jest upale kameru, igraju igrice i komentiraju svoje poteze. Pojedini youtuberi na Balkanu “zgrću” ogroman novac na tome, a mladi ih vide kao zvijezde veće od bilo kojega glumca ili pjevačice.
- U početku sam u bolnici “streamao” samo navečer. Kada bi mama oko 19 sati, kada posjeti završavaju, išla kući, ja bih uzeo laptop i krenuo. Zapravo je to krenulo iz puke znatiželje, ali i dosade jer nije da imate nešto pretjerano raditi u bolnici - kazuje nam Marko, dodajući kako najviše voli igrati Fortnite, igricu koju možeš igrati sam ili u timu, graditi utvrde da se zaštitiš od neprijatelja, a cilj je poraziti protivnički tim ili sve ostale igrače, točnije ubiti ih i tako pobijediti. Nije toliko brutalna kao što zvuči, ne brinite, ali je zato planetarno popularna i mladi je, ali i oni malo stariji gejmeri, obožavaju igrati.
Igrao je tako Marko i skupljao “viewove” (broj pogleda videa) i “followere” (pratitelje) na YouTubeu da bi došao do brojke od preko osam tisuća pratitelja koji željno iščekuju svaku njegovu novu igru.
U bolnici je također kratio vrijeme tako što je gledao popularne gejmere kao što su Nugato i Gala Sandala, ali i youtubere koji su doslovno postali profesionalci, Nunija te youtubera koji je po broju pratitelja trenutačno broj jedan na Balkanu - Baku Prase!
- Na YouTubeu ima dosta zanimljivih stvari, i zabavnih i poučnih, a youtuberi koje pratim su čisti izvor zabave - govori Marko koji ne “streama” više tako često. Sada to radi u prosjeku svako drugi dan i to u popodnevnim satima jer mu školske obveze, nakon što se vratio iz bolnice u Zadar u kolovozu prošle godine, ne dozvoljavaju cjelonoćno gejmanje.
A mali predah od gejmanja nakon što se vratio iz bolnice odlučio je potražiti u glazbi. Marko je tako početkom ove godine, na svom YouTube kanalu koji nosi naziv “Mladi lovac”, izbacio pjesmu, točnije “Disstrack na leukemiju”. Disstrack označava najčešće rap pjesmu u kojoj se proziva ili izruguje nekome ili nečemu.
- Disstrackovi postoje na razne teme i na ljude, a ja sam želio napraviti baš na leukemiju jer to nitko do sada nije napravio. Pjesma i video su napravljeni uz pomoć Roka Bajla, mog prijatelja iz osnovne škole koji se kuži u beatove, i prijatelja Lovre Šare koji je bio zadužen za snimanje spota. Snimljen je krajem prosinca prošle godine, i to u samo četiri sata, a Lovre se poslije dao u montažu i to je bilo to - skroman je Marko, čiji spot uistinu izgleda svjetski. Sniman je u Zadru na krovu javne garaže na TIZ-u, u napuštenim prostorima u Gaženici, na parkiralištu Višnjika i na Vidikovcu, a do sada ga je pogledalo više od 25 tisuća ljudi.
“Obična viroza/Sve počelo je tako/Nisam ni slutio/Da neće biti lako. Iznenadila je svakog/Pitao se kako/Odabrala mene/Izabrala jakog. Bio sam u sportu/Cijeli u toj fori/Nisam se nadao toj/Noćnoj mori”, stihovi su “Disstracka na leukemiju”, a komentari ispod videa su i više nego ohrabrujući. Svi oni koji su poslušali pjesmu dive se ovom “Mladom lovcu”, njegovoj hrabrosti i želji za životom.
- Mladi lovac je nadimak iz igara. “Mladi” zato što sam uvijek bio najmlađi u razredu jer sam u školu krenuo gotovo godinu dana ranije, a “lovac” je još ostao iz vremena dok smo po gradu hvatali Pokemone. Svi moji pratitelji su isto lovci, tako ih od milja zovem. Spot je uistinu sve oduševio. Čak se ni nas trojica koji smo sudjelovali na njemu nismo nadali ni mislili da će ispasti tako dobar. Recimo da sam 90 posto teksta sam napisao, onih deset posto su mi njih dvojica pomogla. Trebalo je neke riječi promijeniti i što bolje prilagoditi glazbi koju je napravio Roko, tako da smo na kraju svi zadovoljni rezultatom - govori Marko, koji se polako priprema za fakultet.
Želio bi upisati informatiku, ali i dalje nastaviti “streamati” videoigre, pa vidjeti u kojem će ga smjeru YouTube odvesti. Ne razmišlja o tome hoće li mu se bolest vratiti, govori nam kako ga nije nimalo strah, ali i kako se idućih pet godina mora malo pripaziti zbog opasnosti od povratka bolesti. Ovim putem želio je zahvaliti osoblju Odjela za onkologiju i hematologiju KBC-a Rebro koji su mu pomogli pobijediti opaku bolest.
- Za kraj bih samo htio uputiti poruku vladajućima: trenutačno se na Rebru gradi novi odjel onkologije. Tamo gdje sam ja ležao gotovo godinu dana uvjeti života nisu bili baš najbolji. Jedino se u sobama za izolaciju ima svoja kupaonica, a kada nisi u izolaciji, onda se ima samo zajednički toalet. U takvim situacijama i stanjima treba vam komod, a sobe su bile male. Sva sreća da sam imao tako dobre doktore i doktorice, te ostalo medicinsko osoblje. Za nebitne stvari ima se novca u proračunu, a kada je novac potreban za izgradnju odjela za najteže bolesnike, onda se mora skupljati od građana, preko humanitarnih telefona, koncerata i raznih gala večeri. To jednostavno nije u redu - kaže Marko, a pratiteljima upućuje stihove svog disstracka: “Pomogli ste lovci, hvala vam puno. Bio sam na dnu, sada Numero uno!”
I uistinu, Marko, jesi Numero uno! Najjači i najbolji! Mladić koji je izvukao najbolje iz svoje dijagnoze i kreirao vlastitu terapiju gejmanja koja ga je, uz obitelj i prijatelje, spasila iz vrtloga bolesti.