Zadarska maturantica putuje do Splita na treninge i utakmice, želi postati najbolja šuterica Europe, a nakon titule Kraljice medija kaže: Ljepota je mač s dvije oštrice. Nakon izbora saznala sam tko su mi prave prijateljice

Dobiva li Antonija Sandrić (Mišura) dostojnu nasljednicu? Po izgledu i potencijalu za manekenski svijet lako moguće, a po košarkaškim uspjesima tek moramo vidjeti.

U svakom slučaju, igračica ŽKK Split i reprezentativka mlađih uzrasta Hrvatske Monika Vojvodić skrenula je pažnju na sebe osvojivši titulu Kraljice medija na nedavnom izboru za Kraljicu Hrvatske u Rovinju.

Osamnaestogodišnja plavokosa Tuzlanka zadarskih korijena maturantica je Zdravstvene gimnazije u Zadru (pri Medicinskoj školi Ante Kuzmanića) gdje i živi, što znači da putuje do Splita na treninge i utakmice. Jednog dana želi postati najbolja šuterica Europe, no karijeru slobodno može početi graditi i na modnim pistama, pa i toj opciji ostavlja otvorena vrata.

Već je profesionalka

Imponiraju njezina otmjenost i uspravno držanje, odmjerenost i zrelost u govoru, kao da je odradila na stotine intervjua. Odložila je mobitel sa strane i ni jednom ga za vrijeme našeg razgovora nije pogledala.

Već sada, iako je još uvijek srednjoškolka, djeluje profesionalno i spremno za svijet kojem stremi. Za svijet vrhunskog sporta, ali i glamura koji manekenstvo sa sobom nosi.

Doduše, još se prilagođava promjenama koje se u njezinu životu događaju nakon što se okitila lentom Kraljice medija. Kakav je osjećaj, pitamo?

- Sjajan! Svi smo htjeli pobijediti, ali i ovo je titula s kojom se ponosim. Ona znači da me odabrao glas naroda.

Jeste li se sami prijavili ili vas je netko nagovorio?

- Ovog ljeta u Zadru prijateljica Anđela Oštrić (op.a. bivša suigračica iz Zadra) predložila me organizatoru izbora za Miss Zadarske županije na kojem sam završila kao prva pratilja. Potom su me pozvali i na izbor za Kraljicu Hrvatske. Opet bih sve ponovila.

Je li vam to bio prvi doticaj s manekenstvom?

- Nije. Prvi sam imala s 5-6 godina kad me mama ubacila u taj svijet. To je trajalo godinu dana i onda je prevagnula tatina strana, košarka.

Što je najvažnije na ovakvim izborima?

- Biti opušten i nasmijan. Inače sam tremaroš, ali ovaj put nisam imala tremu. Divno sam se osjećala na crvenom tepihu.

Javljaju li vam se već neki agenti?

- Kao nagradu sam dobila profesionalno fotografiranje, a stižu mi pozivi za casting, modne revije, Miss sporta, Kraljicu Jadrana... Otvaraju mi se mnoga vrata.

Generacija ste društvenih mreža, je li vam ova lenta donijela noveobožavatelje?

- Nakon izbora mobitel mi se zablokirao od 200 novih pratitelja na Instagramu i mora poruka. Majka mi se ponudila da mi bude PR i vodi stranicu, haha! Imam oko 1560 pratitelja.

Na koga ste “povukli” izgled?

- Od tate Alena naslijedila sam kosu, ali sličim mami Melisi. Oni mi uvijek kažu da slušam srce i budem na oprezu jer mi neće svi ljudi htjeti dobro. Njihova mi podrška mnogo znači.

Jeste li osjetili i negativne strane poput ljubomore i zavisti?

- Nažalost jesam. Ljepota je mač s dvije oštrice. Nakon ovog izbora saznala sam tko su mi prave prijateljice.

Pitanje za ženski dio publike - što po vama ženu čini lijepom?

- Prvo morate biti zadovoljni sami sobom. Sve polazi od dobre unutrašnjosti, ali važna je i vanjština odnosno briga o tijelu, koži, aktivan život i zdrava prehrana.

Što kažete na usporedbe s Antonijom Sandrić Mišura?

- To je počelo prije dvije godine kada su u teretani mislili da sam ja ona. Vjerojatno zbog plave kose i slične građe, ali voljela bih da me pamte po njezinim košarkaškim uspjesima.

Prirodna ste plavuša?

- Jesam. Sklona sam eksperimentiranju pa sam se jednom obojila u smeđe, ali mi nije dobro stajalo. Jednom plavuša, uvijek plavuša!

A sad jedno pitanje za muški dio publike – jeste li u vezi?

- Nisam. Život sportaša traži mnoga odricanja i potpunu predanost. Teško je pronaći osobu koja će vas maksimalno podržavati na tom putu, koja je jednako ambiciozna kao i vi te jasno zna što želi u životu.

‘Ajmo sad na košarku. Kada je počela vaša priča na parketu s narančastom loptom?

- Kao mala sam se bavila karateom, gimnastikom i plivanjem, a onda sam naglo izrasla (op.a. danas je visoka 180 cm) i s 10 godina odabrala košarku. Tim se sportom bavio i moj tata koji me i danas trenira dvaput dnevno. Počela sam u Jedinstvu iz Tuzle gdje sam naučila da je talent 10 posto uspjeha, a sve ostalo je rad.

Po završetku osnovne škole cijela se obitelj Vojvodić preselila u Zadar.

- Znate koliko je Tuzla zagađen grad pa smo razmišljali o sredini gdje bi nam život bio zdraviji. Dida s očeve strane je Zadranin, točnije iz Velog Iža, pa smo se odlučili vratiti korijenima. U Zadru sam imala super uvjete.

U Donatovu gradu Monika je provela sezonu i pol, a onda je prešla u Brod na Savi.

- Svaki sam vikend morala putovati po 1000 km iz Zadra da bih igrala utakmice za Brod. Nije mi bilo nimalo krivo, međutim početkom 2018. ipak sam otišla u Dubravu.

A onda je ovog ljeta stigla u Split.

- Privuklo me to što klub cilja na naslov prvaka. I danas putujem iz Zadra na utakmice i treninge. Hvala razredniku Anti Ražnjeviću i ravnatelju Davoru Vidakoviću što mi maksimalno izlaze u susret.

Kao maturantici, stresno je razdoblje pred vama. Kako se nosite sa svim obvezama?

- Najteže mi je bilo u prvom razredu kada mi je suigračica iz Zadra Ana Mandić pomogla, no sada mi je lakše, shvaćam da to radim za svoje dobro.

Koji su vam najdraži predmeti?

- Strani jezici. Matematiku, kemiju i fiziku ne volim! Prolazim s vrlo dobrim.

Razmišljate li o fakultetu?

- Teško je biti najbolji u faksu i košarci. Morat ću odabrati nešto od toga dvoje. Bilo je ozbiljnih ponuda iz Amerike, ali želim ostati u Hrvatskoj.

Kako vam je u Splitu?

- Zadovoljna sam. Najmlađa sam u ekipi, a cure su me prihvatile kao da sam sto godina tu. Najviše se družim s mojim cimericama Josipom Silov, Kristinom Ivančević i Anom Tomičić.

Možete li do naslova prvakinja?

- Ako ostanemo na okupu, da.

Ambicije u košarci?

- Želim biti najbolja šuterica u Hrvatskoj, a onda i u Europi. Uzor mi je Steph Curry, a na svakom treningu ispucam i po 500 trica. Najbolje se osjećam na poziciji između dva i tri, iako sam nekoć bila centar i “lažna četvorka”. Ako ikad odem u inozemstvo, radije bih u Europu jer je tu košarka jača nego u Americi.

 

Ćevapi su moja slabost, na ‘cheat day’ ih ‘maznem’

Kako održavate liniju, koliko pazite na prehranu?

- Liniju održavam redovitim treninzima na parketu i u teretani. Naravno da pazim na prehranu, potpuno sam se posvetila sportskom životu. Tko je zadovoljan sobom, to će mu se odraziti i na vanjski izgled.

Jeste li “slabi” na neku vrstu hrane?

- Jesam, na ćevape! Što je i normalno jer sam iz Bosne, haha! Na “cheat day” obavezno ih moram pojesti.

Čiji su bolji - naši ili vaši?

- Pa naši, naravno!

A slatko?

- Volim čokoladu, ali sve u mjeri.

Kako se opuštate u slobodno vrijeme?

- Volim čitati knjige, pogotovo o psihologiji. Intrigira me istraživanje ljudske psihe i odnosa među ljudima. Svakodnevno proučavam ljude, njihove pokrete i izražavanje. Bolja sam osoba nego prije 5-6 godina kad sam se počela zanimati za ovu temu.