"U brodovima se nalazi cijela ljubav moja", dio je refrena poznate pjesme "Daleke obale" s kojim se Zadranin Mihovil Valčić itekako može poistovjetiti.
Ovaj vitalni 53-godišnjak, fetivi bodul s Ošljaka, odakle ovo poznato prezime i dolazi, toliko voli brodove da je u svojoj kuhinji sebi stvorio – škver! O da, dobro ste pročitali, u tom svojem malom škveru on već šest godina "gradi" brodove iz temelja. I to kakve! S toliko detalja da ni sami nismo mogli vjerovati. Mihovil je strastveni, samouki brodomaketar i svoj je prvi brod, jedrenjak "Saint Giovani Batista", slagao čak dvije i pol godine.
- Točnije, na njega sam potrošio 1250 sati. Samo za konope trebalo mi je oko mjesec i pol... Ta moja strast za brodovima i brodomaketarstvom u drvu počela je od malih nogu, u djetinjstvu, no s obzirom na to da to iziskuje jako puno vremena, tek sam se sad, u mirovini, odlučio ozbiljno posvetiti ovome. Komplicirano je i zapravo stvarno teško, osobito ako želite baš svaki dio napraviti sami. Ipak, ovo je meni zapravo jedan oblik terapije, veći mi je gušt taj proces rada nego sam finalni proizvod. Naravno da sam na kraju ponosan, ali onda slijedi pitanje: a što sad? – smije se Mihovil, koji je inače nastavnik gitare te veliki ljubitelj glazbe. Godinama je pjevao u zboru "Petar Zoranić", u "Madrigalistima" je proveo četiri godine, zatim je bio u klapi s kojom je gostovao na "Omišu", a zadnjih pet godine dio je ansambla "Ars Cantabile". Sin Adrijan naslijedio je očev talent te je trenutno na trećoj godini Glazbene akademije.
Talijanski jedrenjak - miljenik
Jedrenjak talijanske trgovačke mornarice, Mihovilov miljenik s početka priče, prenosio je začine iz dalekih zemalja na Mediteran.
– Zanimljivo je kako je u njegovo vrijeme indijski oraščić bio takav raritet da je kilogram vrijedio kao kilogram zlata. I onda, kad takav začin stavite na brod, morate biti i naoružani. Zbog toga je ovoliko topova – objašnjava Mihovil, koji je svaki ručno obojio i slagao u njegovu prikladnu rupu na brodskom trupu, dodajući kako se vrlo lako izgubi pojam o vremenu, jer kad se baviš jednim konkretnim dijelom broda, ne prestaješ dok ga ne završiš.
– Zna proći pet ili šest sati dok konačno ne završim, a ja sam uvjeren da je prošlo tek 15 minuta, pa se itekako iznenadim kad vidim da je gotovo ponoć – uz osmijeh govori Mihovil, ističući kako su mu jedrenjaci posebna ljubav te uskoro namjerava nabaviti još dva.
– Želja mi je složiti "Vangard", brod Njezina Visočanstva, čiji je zapovjednik bio admiral Nelson i s kojim je sudjelovao u Bitki na Nilu u kolovozu 1898. godine, te "Sovereign of the seas", čija raskoš ornamenata nikada prije nije viđena. No nabaviti te makete, tzv. kitove, poprilično košta: od 700 do 1000 eura. Postoji par firmi u Hrvatskoj koje izvana nabavljaju makete i prikladne dijelove, no eto, još se nisam odlučio na taj korak. Očekujem da će mi za njih trebati tri do četiri godine slaganja – iskren je.
U međuvremenu Mihovil završava svoj drugi veliki projekt: Hitlerov bojni brod, jedan od najpoznatijih i najčuvenijih brodova Drugog svjetskog rata, "Bismarck".
– S njim sam počeo u listopadu 2017. i evo, tek sam sad došao u završnu fazu, koja je i najzahtjevnija. Brod je dimenzija 1:200, a u stvarnosti je bio dug 250 metara te je opsluživao 2800 ljudi zajedno s časnicima. No, osim bojenja sitnih dijelova, kojih je poprilično, slijedi i njihovo slaganje te sastavljanje, kao i dovršavanje trupa broda, dorada i finalno bojenje: koper, vodene linije, maskirne boje. Za sve ovo bit će mi sigurno potrebna još dva ili tri mjeseca. Dijelove ovoga broda kupovao sam svaki petak u Tisku te uz sitne detalje dobijete i knjižicu s uputama, ali i povijest broda te društvenu pozadinu tog razdoblja. Zapravo, na kraju imate i brod i enciklopediju. Želja mi je bila odmaknuti se od slaganja jedrenjaka jer nije isti princip rada, na ovome sam želio napredovati u određenim tehnikama, no mislim da se više neću vraćati na ratne brodove, držat ću se svojih jedrenjaka – uz osmijeh nam govori Mihovil, koji brodomodelarstvo drži za umjetnost, a osobito cijeni kalafate.
'Što ću kad nema većeg gušta!'
– I za mene moja obitelj kaže da kalifativam u kužini u svom malom škveru! A što ću kad mi nema većeg gušta! Sad sam počeo renovirati i jednu staru braceru koja mi je krasila kuću na otoku. Imam 15 do 16 sati rada na njoj, no kad je završim, bit će predivna! Mislio sam na svaki detalj, jednostavno želim da bude kao pravi brod, samo u maloj verziji, što i jest cilj brodomaketarstva – s ushićenjem govori Mihovil.
A alat koji koristi za izradu svojih malih umjetničkih djela, e to je tek posebna priča. Kupuje ga gdje i kako stigne: u velikim trgovačkim centrima, preko interneta, a dobro su poslužile i kozmetičke torbice dviju kćeri, Lare i Matee.
– Malo sam posudio njihove pincete, koje su ključan dio alata za brodomodelarstvo jer su dijelovi nekad zaista vrlo sitni. Također, morate imati skalpele koji režu pod određenim kutom, pa i glodalice, brusilice... Zatim stroj za oblikovanje drva, raznorazne boje koje vam daju originalnu patinu, onakvu kakvu su u zbilji imali brodovi, te zračni pištolj kojim bojim... Kažem vam, pravi škver! – nabraja Mihovil, dodajući da i alat poprilično košta, no kad nešto volite, ne pitate za cijenu.
Ipak, kad smo ga pitali bi li prodao svoj prvi jedrenjak i po kojoj cijeni, kao iz topa je izjavio:
– Ni pod razno! Nema tog novca za koji bih ga dao! Previše mi je stalo do njega da ga samo tako dam u druge ruke. Radom na njemu otkrio sam ovaj svijet i stoga mi je blizak srcu. Ubrzo ću ga zatvoriti u staklo i izložiti tu negdje u kući, osvijetljenog, baš kao u muzeju, da ga mogu svaki dan s ponosom gledati – zaključio je ovaj simpatični bodul, stari roker, čija vas energija tako lako osvoji. Mora da je do brodova...