Možda je do utakmice s Englezima bio malo previše rezerviran u napadačkim segmentima, ali Šime Vrsaljko sve je nadoknadio briljantnom asistencijom za još briljantniji gol Ivana Perišića, a onda se u produžecima, kad je cijeloj zemlji srce stalo, protegnuo dovoljno visoko da glavom na gol-liniji zaustavi Stonesov udarac i spiječi vodstvo Engleske. Šime je definitivno jedan od najvećih junaka plasmana "vatrenih" u finale Svjetskog prvenstva - piše 100posto.
"Naravno da sam preponosan na Šimu, ali i na Danijela Subašića, Luku Modrića i svakog čovjeka koji je utkao dio sebe u ovaj uspjeh", rekao je oduševljeni Svemir Vrsaljko, Šimin stric, bivši zapovjednik specijalne postrojbe Poskoci tijekom Domovinskog rata te nekadašnji dogradonačelnik Benkovca.
Obitelj Vrsaljko je iz Nadina pokraj Zadra, mjesta za koje je najviše ljudi čulo zbog odmorišta na autocesti.
Alexander Hassenstein/Getty Images
"Gledali smo u Nadinu, radosni i ponosni! I kad smo gubili, imam i svjedoke, govorio sam da ne možemo izgubiti. Dečki su pokazali onaj X-faktor, koji zapravo nije X, nego vrlo jednostavan. Izbornik Zlatko Dalićje rekao da nisu normalni, ali zapravo su svi ti momci normalni i baš zato su postigli ovo što su postigli", rekao nam je Svemir Vrsaljko.
Za Šimu kaže da je pristojno odgojeno dijete i velik domoljub, a hrabar na zelenom travnjaku, ali posebno naglašava njegovu glavu.
"Dok se nije afirmirao, svi su naglašavali njegove noge i motoriku, ali ja, koji nisam toliko sportski stručnjak da mogu procijeniti igračke kvalitete, uvijek sam naglašavao koliko je jak u glavi, a sad nam je ta glava spasila gol. Ma spreman je on glavom ići i na kopačku, uvijek daje maksimum, igra časno i pošteno", kaže Šimin stric, koji je nedavno o našem reprezentativcu i obitelji govorio i u zanimljivoj priči o Šimi za portal Agroklub.
Obitelj je, kaže uvijek imala trnovit put.
Dan Mullan/Getty Images
"U bivšem sustavu, u Jugoslaviji, bili smo neprijatelji, Šimina pradjeda ubili su partizani kad je Šimin djed, po kojem je dobio ime, imao samo nekoliko mjeseci. U Domovinskom ratu Nadin je spaljen, i naše obiteljske kuće, pa je i djed Šime godinama bio u izgnanstvu. Prirodno je bilo da Šime dobije ime po djedu, koji mu je bio veća potpora i od samih roditelja. Bili su zaista jako vezani i uvjeren sam da se i djed Šime sad raduje na nebu. S njim je u grob, u našoj obiteljskoj grobnici u Nadinu, otišao i Šimin dres reprezentacije."
Praktički cijela obitelj se bavila nogometom, a Šime je napravio najveću karijeru, ali ni otac Mladen uopće nije bio loš. Igrao je Prvu HNL za Zadar i Šibenik, a Svemir kaže da je i on mogao igrati za reprezentaciju da su se stvari drukčije posložile.
"Ispod jabuke - jabuka. Teško ih je usporediti igrački jer su bila druga vremena, ali obojica imaju istu karakternu crtu. U realnom životu je beba, ali kad bi ta beba izašla na teren, postala bi zvijer, životinja, nitko ga nije mogao proći. Sjećam se utakmice protiv Dinama kad mu ni Marko Mlinarić ništa nije mogao, u toj mjeri da je ranije morao van. Za njega nije bilo izgubljene lopte. Izvan terena ne može ni mrava zgaziti, a na terenu bi pojeo sve pred sobom. Imao je Mladen predispozicije za najvišu razinu, ali i onda je trebalo imati bogatog ćaću. Da je splet okolnost bio takav da je završio u Hajduku, bio bi bolji i od Slavena Bilića i svih koji su osvojili broncu u Francuskoj", smatra Svemir, koji je i sam u mladosti bio golman.
Luka Gerlanc / CROPIX
"Pokojni Tomislav Bašić, koji je otkrio Modrića, rekao je da sam bio velik talent za golmana, ali morao sam prestati jer sam živio na selu i nisam mogao putovati na treninge."
Iako Zadar i okolica nogometno više gravitiraju Splitu i Hajduku, Šime je iz Zadra sa 14 godina otišao u - Dinamo.
"Svi smo tu više-manje hajdukovci, ali i žalosni zbog boleštine u tom klubu. To je presudilo da ode u sredinu u kojoj se može afirmirati, a ne postati roblje nekih pojedinaca. U Zagrebu je doživio i ljudsku toplinu i igrački razvoj, a pitanje je bi li uspio da je otišao u Hajduk, za koji nisu bili dobri ni Boban, ni Modrić, ni Rebić..."
Ipak, Svemir Vrsaljko napravio je veliku stvar za Hajduk i hrvatski nogomet kao savjetnik bivšeg Hajdukova predsjednika Hrvoja Maleša u aferi s "poštenim suđenjem", kad mu je pomogao da raskrinka korumpiranost u sudačkoj organizaciji.
"On je moj prijatelj, ali nisam mu zato pomogao, nego zato što smo se borili protiv nečega što je nenormalno. Vi sad razgovarate s budalom koja je uvijek voljela Hrvatsku, jedini sam ratni zapovjednik koji nije išao u mirovinu, a trebao sam tužiti državu da bih mogao formalno uknjižiti neku imovinu. Mogao sam biti jedan od najbogatijih ljudi u županiji, ali nisam htio tužiti državu. Odbio sam odličja kao ratni zapovjednik jer takve stvari se ne rade zbog odličja, nego zbog života. Domoljublje se pokazuje življenjem, a ne pričama."
Jure Miskovic / CROPIX
Razočaran je stanjem u kojem je Hrvatska danas, a nogometnu reprezentaciju vidi kao primjer te smatra da bi nam svima bilo puno bolje da cijela zemlja pokazuje zajedništvo kao nogometaši.
"Kad vidim neke kako sad mašu zastavama, trebali bi šutjeti jer su oni potjerali ljude iz Hrvatske i opljačkali domovinu. Danas svi znaju za Hrvatsku, ne zahvaljujući njima, nego ovim momcima u Rusiji. Daj Bože da ti mahači zastavama i pjevači ispraznih pjesama shvate da ljubiti Hrvatsku ne znači opiti se, nego se otrijezniti. Nadam se da će se oni koji vode ovu državu otrijezniti. Budimo svi pošteni i dajmo sve što možemo i svi ćemo uspjeti kao reprezentacija. Dalića sam doživio kao najveće pojačanje jer je normalan čovjek, koji je stvorio ozračje, vjeru i nadu koju reprezentacija prenosi na nas. Rekao je: 'Ajmo bit skromni, ali ponosni.' Da svi tako razmišljamo, gdje bi nam bio kraj?"
Zaista reprezentacija je pokazala što se može zajedništvom, poštenjem i skromnošću. Tko bi rekao da će baš nogometaši biti pokazatelj cijeloj zemlji kako može postići velike stvari...
