Postoji jedan Zadranin koji se tukao se s Jet Lijem u ”Vjernom Dannyju”, koji je pokušao prebiti Jasona Stathama u "Transporteru 3", dok je u filmu ”Hram ratnika”, redateljskom prvijencu Keanua Reevesa, pokazao svoje umijeće borilačkih vještina.
Njegovo ime je Silvio Simac (Šimac) i već nekoliko desetljeća živi svoj san – glumac je u holivudskim akcijskim filmovima.
Silvija smo uhvatili u obiteljskoj šetnji rodim gradom, svega dan prije puta u London, njegov dom posljednjih 36 godina.
- Baš smo došli iz Lukorana. Dva tjedna smo uživali u tom predivnom mjestu na Ugljanu, upijali mir, kupali se u kristalnom moru i punili baterije prije povratka u realnost – govori nam Silvio, čiji je otac podrijetlom s otoka Ugljana.
Silvijeva životna priča i sama je vrijedna filma.
Ovaj, danas isklesani, zgodni 48-godišnjak, vlasnik taekwondoo kluba i teretane u Londonu, trener poznatih i slavnih, do svoje 12 godine živio je u ovom dalmatinskom gradu, kad su se roditelji odlučili preseliti u London zbog očeva posla.
- Radio je za Tankersku plovidbu, baš kao i njegov otac, kao i moj brat danas. Zapravo, odavno je u obitelji planirano da i ja krenem tim putem, već mi je sve bilo osigurano samo sam trebao donijeti diplomu. Ali, nisam se vidio u tom poslu, takav život jednostavno nije bila moja želja. Bio sam onaj koji je prekinuo obiteljsku tradiciju. Sanjao sam druge stvari - započinje svoju priču simpatični Silvio koji je imao dovoljno hrabrosti krenuti u lov na svoje snove...
- U Londonu sam, još kao dijete, počeo trenirati taekwondoo, jer sam bio fasciniran Bruceom Leejem, njegovom brzinom i agilnošću, a njegov filozofski pristup ostao mi je inspiracija i dan danas – govori nam Silvio, koji vrlo brzo započeo mijenjati boje pojaseva i natjecati se na međunarodnoj razini. Najveći uspjeh koji je postigao, i koji mu je u konačnici otvorio mnoga vrata, je zlatna medalja sa Svjetskog prvenstva u Argentini 1999. godine za Veliku Britaniju.
- Stati na svjetski tron, biti najbolji u tako žestokoj konkurenciji, za jednog sportaša nema premca! Treniranje borilačkih vještina čitavu mladost omogućilo mi je da usmjerim energiju na pozitivan i konstruktivan način, istodobno jačajući karakter i volju za uspjehom. Sport je taj koji me naučio da u životu, i kad si na dnu, nema odustajanja – ističe Silvio, koji ima najveće zvanje u ovom sportu: crni pojas 8. dan. Ipak, nikad nije zbog sporta zanemario formalno obrazovanje. Diplomirao je ekonomiju na londonskom sveučilištu Thames Valley i nekoliko je godina proveo radeći na fakultetu.
- Paralelno sam 14 puta bio prvak Britanije u mješovitim borilačkim vještinama, a osvojio sam, uz svjetsko, europsko zlato – uz sramežljiv osmijeh govori Silvio. Dok sjedite s njim, nemate osjećaj da razgovarate s osobom koja je prije odmora u Hrvatsku trenirala Keanua Reevesa, Scott Adkinsa i Tom Hardyja. Vrlo pristojan, nogama čvrsto na zemlji, ispričao nam je kako je, nakon fakulteta, obznanio ocu da ipak neće ići obiteljskim stopama već da želi biti glumac.
- Nije mu bilo baš drago, bojao se za mene jer svi znamo kako završi većina ljudi koji žele biti glumci... Jako je lako pasti u ovoj industriji, ne uspjeti i ostati siromašan pokušavajući. I istina je, bilo je užasno teško, osobito u počecima kad samo želiš dobiti audicije. Dvije sam godine proveo na kauču svog prijatelja u nastojanju da ostvarim svoje snove. Kad nešto voliš, onda ti ništa nije teško, no moram priznati da sam iznimno sretan što sam uopće imao priliku probati, mnogi ne dobiju ni to. Ostali ni ne žele, u strahu od neuspjeha. Zato mi je drago da nisam ostao u Zadru, već da mi se obitelj preselila u London jer je to ipak grad s bezbroj mogućnosti. Kad se danas kad osvrnem na početke, ne znam bi li to sve ponovo prolazio, zaista mi nije bilo lako... – prisjeća se Silvio koji je prvu filmsku ulogu dobio kao kaskader.
- Dobio sam ponudu za film "Black Mask 2" 2001. godine. Snimanje se održavalo na Tajlandu, gdje sam proveo tri mjeseca. Cilj mi je bio i ostati kaskaderom, jer sam uživao, fizički sam bio spreman za sve iznimno zahtjevne scene, no vrlo su me brzo prepoznali i nakon ovog filma, dobio sam svoju prvu pravu ulogu. Na snimanju na Tajlandu upoznao je akcijskog glumca Scotta Adkinsa, najpoznatijeg po filmskom imenu Yuri Boyka, i odmah se rodilo prijateljstvo. Zajedno su snimili još pet filmova, nastupili na mnoštvo live nastupa, motivacijskih seminara, treniraju skupa...
Danas, dvadesetak godina kasnije, iza sebe ima 37 snimljenih filmova i puno iskustva rada s hollywoodskim zvijezdama.
Jesu li razmaženi kakve ih zamišljamo?
- Ne znam kakvi su iz drugih filmskih žanrova, ali zvijezde akcijskim filmova su divni ljudi! Skromni, simpatični, jednostavni. I jako radišni! Kad vidim njih koliko se trude, i sam dobijem poriv da zagrizem jače, da još više radim i učim. Dat ću vam samo primjer Jason Stathama s kojim sam snimao jednu scenu šest sati! On me morao uhvatiti za ruku i ”slomiti” mi prste svojom rukom. Scena u filmu traje svega nekoliko sekundi, a mi smo proveli pola dana snimajući ju. Želio je da bude savršena – smije se Silvio prisjećajući se usvoje uloge u blockbusteru ”Transporter 3”. Ipak onaj koji je na njega ostavio snažan dojam bio je Keanu Reeves.
- Toliko dragu osobu dugo nisam upoznao, on je jedan od boljih ljudi s kojima sam radio. Kad smo snimali film koji je on režirao, morao sam otputovati u Kinu, a on je predložio da dođem tjedan dana ranije da se upoznamo, da se družimo. Nikad neću zaboraviti trenutak kad smo završili snimati jednu napornu scenu: ja, pun lažnih ožiljaka koje je vizažistica tri sata radila, ostao sam zaključan pred svojom kabinom. Nitko nije imao ključ, a kako sam bio smješten odmah do Keanua on me pozvao kod sebe da ne čekam vani. Proveli smo tri sata ćakulajući, zato mogu reći da sam ga zaista upoznao. Strašno je skroman, a opet, teški je perfekcionist. Jednostavno, bilo je to jedno nezaboravno iskustvo koje ću pamtiti – istaknuo je Silvio.
Danas je on taj kojeg mladi gledaju kao uzor. Osim što je vlasnik moderne teretane u Londonu, ima svoj taekwondo klub sa šest trenera i preko 200 polaznika.
- Učiti djecu o sportu koji te izgradi kao osobu, koji te očvrsne i s kojim dobiješ samopouzdanje kakvo nisi mogao ni zamisliti, je zaista jedna životna nagrada koju cijenim više od ičega. Vidjeti njihova sretna lica na treningu i razmijene iskustva nakon, meni nema veće sreće! Kad sam i sam postao ocem, shvatio sam da su životne vrijednosti učiniti njih sretnima i ponosnima. Danas sam blagoslovljen što svoju strast prema sportu dijelim sa svojom ženom Nikki i sinom Skylerom koji će još malo biti nositelj crnog pojasa.
- Osim toga, trenira nogomet, košarku i plivanje. Jedino mi je žao što još nije naučio hrvatski, ali jednostavno je u Londonu vrijeme nešto što rijetko kad imamo. Zato obožavamo doći u Zadar, minimalno dva puta godišnje, gdje se odmorimo, družimo, zabavljamo... Jedva čekamo opet nazad – uz osmijeh je zaključio Silvio.
