U ovogodišnjoj Noći muzeja, Narodni muzej Zadar posjetilo je preko šest tisuća posjetitelja. Osim bogatog programa u vidu izložbi, radionica, stručnih vodstava i performansa, odjel Muzej grada Zadra prvi put je Zadarskoj javnosti u sklopu programa "Jedna donacija i jedna projekcija u Noći muzeja", izložio vrijednu donaciju: sliku Dominikanski fratar Giovannija Marinonija.
Predstavljanju slike u ime NFCACF (National Federation of Croatian Americans Cultural Foundation) prisustvovala je i Nevenka Nena Posavec Komarica, povjesničarka umjetnosti te članica savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH.
Poveznica sa Zadrom i brojne donacije
Komarica vrlo često ističe svoju povezanost s Donatovim gradom, koji joj je, još od studentskih dana jedan od najljepših dalmatinskih gradova. Studirajući povijest umjetnosti, u Zadar je često dolazila zbog brojnih izložbi, ali i na razgledavanje povijesnih lokaliteta kojih u staroj gradskoj jezgri nije nedostajalo. Često je posjećivala i Nin, njegovu bogatu kulturnu i povijesnu baštinu.
Iako po struci profesorica povijesti umjetnosti, dugi je niz godina radila u turizmu. Koliko cijeni naš grad, pokazala je stavivši Zadar u New York Times travel section, u članku Alexa Crevara jer, kako ističe, ”Zadar zaslužuje posebno mjesto u hrvatskoj kulturi zbog velikog broja spomenika od kojih su neki i nulte kategorije”.
Neposredno nakon rata, kao članica World Monuments Funda, Komarica prisustvuje osnivanju podgrupa World Monuments Watch te je uvrstila Kneževu palaču na popis najugroženijih spomenika svijeta.
- Moj odabir tada je pao upravo na Zadar koji je podjednako stradao u ratnim razaranjima iako je u to vrijeme najviše pozornosti bilo usmjereno na Dubrovnik. Suradnja je započela s tadašnjim gradonačelnikom Božidarom Kalmetom koji u startu nije vjerovao da će se to realizirati, no odobrena su sredstva obnovu Kneževe palače od strane Samuel Kress fundacije i American Expresa - istaknula je Komarica.
No, to nije jedina donacija.
Nevenka Komarica već je ranijih godina pomagala Narodni muzej Zadar. Preko fondacije Tourism cares for tomorrow, inicirala je donaciju novčanih sredstava kojima je kasnije nabavljena oprema i video nadzor za Gradsku stražu.
- Sjetila sam se svog prijatelja Hrvoja Perice koji bio tadašnji ravnatelj Narodnog muzeja Zadar, čak sam ga probudila u pola noći i molila da mi hitno pošalje neki postojeći projekt u određenom obimu, vezanom uz financije, i tako je započela naša suradnja. Naime, kod mene u Americi tad je bilo već kasno, a u Zadru je bilo oko dva sata iza ponoć – prisjetila se Komarica te dodala kako je unatoč toj vremenskoj razlici, u roku od par sati, realiziran jedan zaista značajan projekt.
- Ta sredstva kasnije su iskorištena za opremanje i video nadzor u Gradskoj straži. U par dana novac je bio na računu Narodnog muzeja Zadar zahvaljujući Hrvojevoj izvanrednoj reakciji - rekla je Komarica.
Komarica je također zaslužna za posljednju važnu donaciju Marinonijevog Dominikanskog fratra. Upravo je ona bila ta koja je donatoru Dinku Podrugu predložila Zadar, Narodni muzej Zadar, odnosno odjel Muzej grada Zadra kao krajnje odredište i buduću stalnu adresu ove renesansne umjetnine.
NFCACF, koja okuplja Hrvate s adresom iz Washingona, nakon donacije Medulićeve Bogorodice s djetetom zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt daruje NMZ-u sliku Dominikanski fratar Giovannija Marinonija koja će zasigurno u budućnosti naći svoje mjesto u stalnom postavu muzeja.
Skriveni Vanka – na tragu jedne opsesije
U Noći muzeja zadarskoj je publici prikazan i film ”Skriveni Vanka - na tragu jedne opsesije” redatelja Branka Ivande.
Zašto baš slikar Maksimilijan Vanka i koje je sve tajne otkrila istražujući njegov lik i djelo, Komarica je pojasnila:
- Uvijek sam spajala kulturu i turizam. Vanka je zajedno s Meštrovićem u Americi bio jako poznat i najviše zastupljen u njihovom tisku. Oslikavao je Ameriku iza najveće američke depresije 1929.-1939. godine. Kasnije je freskama oslikao poznatu hrvatsku crkvu Sv. Nikole u Pittsburghu, a te freske su uvrštene u registar najpoznatijih spomenika u Washingtonu. Do Vanke sam došla sasvim slučajno. Naime, na razgovor za posao došla mi je mlada žena, Elena Brasko, za koju se kasnije ispostavilo da je Vankina unuka. I tako je započela ta priča... Istraživala sam sve vezano za Vankin život – ističe Komarica.
- Rođen u Zagrebu od visoke aristokracije. Dijete je nakon poroda odmah bilo uzeto i odvedeno kod seljanke Dore Jug gdje boravi sve do svoje sedme ili osme godine. Međutim, stalno su pristizali novci za njegov život i obrazovanje. Govorilo se da je novac pristizao kočijom koja je pripadala visokoj aristokraciji. Pretpostavlja se i postoji jako puno indikacija da je Vanka bio izravni potomak Franje Josipa. Međutim, danas je to jako teško dokazati. Vanka se utopio u vodama Tihog oceana, a nakon njegove smrti njegova udovica je njegov pepeo avionom prosula po rijeci Potomac u Washingtonu koja se ulijeva u Atlantik, te je on tako krenuo prema rodnom kraju - prepričala je Komarica ukratko svoja otkrića vezano uz Vanku.
A da prilikom odabira mjesta prikazivanja filma nije pogriješila, istaknula je na projekciji.
- Prostor Kneževe i Providurove palače uistinu je prekrasan i veličanstven. Pogled na štukature, zidove, parkete, ostavio me bez daha! Godine 1995., posjetila Kneževu palaču... Tada je zgledala tako tužno. Veliki klavir u centru bez noge. Bili su to zaista teški prizori. Tada sam uzela komad štukature kako bi imala za uspomenu. Ovo mjesto, očuvano na ovako autentičan način, omogućilo je gradu prostor gdje se može odvijati i razvijati kulturni život, no ne samo Zadra, već i cijele Hrvatske – zaključila je Komarica.