Našli smo najdugovječnijeg prodavača na ribarnici! U Zadar se vratio iz Pariza, jednako ga vole kupci i kolege, a evo što je njemu najvažnije

Otkako je zadarska ribarnica dobila novo ruho, puno toga se promijenilo. Nakon 40 godina stigli su novi i moderni banci s ledom, zamijenile su se sve dotrajale instalacije, a zidove ukrašavaju slike Ante Brkana. Promijenili su se i trgovci na bancima, došle su nove i mlađe generacije, ali jedno poznato lice još uvijek je tu.

Boris Raspović trenutno je prodavač s najdužim stažom na zadarskoj ribarnici. A i s onim životnim, dodaje ovaj uvijek raspoloženi 72-godišnjak, jednako omiljen među kupcima i mlađim kolegama.

- Na ribarnicu sam došao 1982. godine, davno je to bilo, neka druga vremena. Taman sam se vratio iz Francuske, iz Pariza gdje sam živio, i zaposlio se ovdje kod šurjaka Tihomira Nezirovića. Bio sam tada na početku 40-ih godina života, povratak u Zadar, novi početak u svemu. Od tada, svako jutro sam ovdje od šest sati. Jesam li mogao raditi što drugo? Vjerojatno jesam, ali ovo znam najbolje i tu je moje mjesto- govori nam Raspović.

Na fotografiji: (s lijeva) Tomislav Letinic direktor Trznice Zadar i Boris Raspovic.
 

Jure Miskovic/Cropix/Cropix

Kroz to vrijeme, puno se toga promijenilo. Ne samo izgled ribarnice već i kupci, njihove navike, pa i broj. Ne zadarskom Poluotoku, u staroj gradskoj jezgri, sve je manje stanovnika, a sve više apartmana. Puno onoga što je nekad činilo grad, sada su samo kulise, a i ribarnica kao kultno mjesto to sve više osjeća. Boris, pak, primjećuje nešto drugo.

- Otkako su trajekte premjestili iz grada u Gaženicu, promet nam je pao za 50 posto. Ma i više otkad nema naših bodula. Ostalo je ovo ljudi što žive tu po gradu pa iz navike svakodnevno naprave đir, ali taj  se pad osjeti, osjeti se itekako. Ljeti je standardno veća gužva jer dolazi puno stranaca, njima je obilazak ribarnice više turistička tura nego misto di će kupiti nešto za ručak. Kako biraju ribu? Po boji, njima su nam najdraže ove šarenih boja, valjda im izgledaju egzotično - smije se Boris dok nam pokazuje na velike škarpine izložene na ledu u vitrini.

Jure Miskovic/Cropix/Cropix

Razgovor nakratko prekidamo dok poslužuje poznanika još iz francuskih dana. Već imaju zajednički jezik, vidi se po načinu na koji razgovaraju, razmiju se bez puno riječi.

- Je li ti triba čistiti danas?

- Ne triba, samo zamotaj u škartoc. Evo, reći ću vam samo da je najuslužniji i da ima najbolju ribu. Više ga neću hvalit da nam se ne pokvari, jer nema zadarske ribarnice bez njega - uzme svoje orade i zahvali se. U to priskače mlađi kolega sa susjednog banka, Tomislav Knežević.

- Ja ga zato moram pohvaliti. Nama mlađima pomaže iskustvom i sitnicama koje puno znače, to je vrlo pohvalno. Što nas savjetuje? A to je poslovna tajna, ne mogu vam to otkrivati - kaže Tome. 

A najstariji i najdugovječniji prodavač na zadarskoj  ribarnici ima samo jednu tajnu svog zanata.

- Nikad nemoj zaj***** svog kupca. I uvijek će ti se vratiti. To je jedina moneta koja u ovoj poslu vridi. I nema cijene - poručuje Boris.