Da su dalmatinske komune u srednjem vijeku izdavale svoj komunalni ili municipalni novac, odavno je poznata činjenica. Komunalno pravo emitiranja vlastite valute koja će cirkulirati na određenom životnom području, odnosno komunalnom distriktu, ali i široj interesnoj orbiti gradova, bio je dokaz utjecaja i stvar prestiža. Split je prvi grad u Dalmaciji koji je sustavno primijenio to pravo još krajem 12. i početkom 13. stoljeća, kada je započeo s kovanjem sitnih srebrenih denara (parvuli).
Split međutim nije jedini grad u Dalmaciji koji je koristio komunalno pravo emitiranja vlastitog novca. Pravi raritet u okvirima hrvatske numizmatike predstavlja srednjovjekovni novac grada Zadra, Moneta Iadre, o kojoj je izvorni znanstveni rad objavio Dejan Filipčić. U radu pod nazivom „Novi nalaz zadarskog komunalnog folara Moneta Iadre i problematika njegova kovanja” Filipčić pokušava dati odgovore na pitanja tko je, kada i zbog čega dao da se u Zadru u drugoj polovini 14. stoljeća kuje komunalni novac.
Dejan Filipčić rođen je u Karlovcu 1988., na Sveučilištu u Zadru diplomirao je i povijest i arheologiju. Samostalno i u koautorstvu dosad je objavio desetak znanstvenih radova na različite teme, najviše iz polja numizmatike.
- Follar ili follarus je riječ koja dolazi iz latinskog jezika, a riječ je o novcu prvotno bizantskog porijekla te je naziv za sitan bakreni ili brončani novac (kasnije i od mesinga) koji je bio u optjecaju u nekim gradovima Italije i u Dalmaciji. Kovali su ga Zadar, Dubrovnik, Kotor, Antivarij (Bar), Skadar, a kasnije i neki drugi. U Dubrovniku se folar kasnije zvao minca (30 folara ili minca čine jedan dubrovački groš) – objašnjava Filipčić na početku našeg razgovora kojeg smo vodili „na daljinu”, jer već dvije godine živi i radi u Njemačkoj, u jednom malom gradu pored Stuttgarta. Filipčić, naime, u Hrvatskoj nije nigdje mogao naći posao pa je krenuo trbuhom za kruhom, preko granice Lijepe naše. U početku je radio na baušteli, ali taj su posao, kaže, sada preuzeli imigranti iz Sirije, a on je „avancao” za nekoliko milimetara na društvenoj ljestvici: dobio je posao fizičkog radnika u jednoj poznatoj tvornici čokolade.
Kada smo se zainteresirani za Filipčićev rad obratili njegovom zadarskom mentoru, poznatom arheologu prof. dr. sc. Mati Ilkiću, on se jako obradovao našem interesu poglavito stoga što se, kako je istaknuo, radi o vrsnom mladom intelektualcu koji je na žalost morao otići u Njemačku kao gastarbajter.
Filipčić je u suradnji s Ilkićem dosad već objavio nekoliko izvornih znanstvenih članaka iz arheologije, a u pripremi su, kaže, još neki. Prema bazi Academia.edu dosad ih je objavio 13, više nego mnogi doktorandi i postdoktorandi stariji od njega...
Gospodine Filipčić, što je zadarski folar?
- Zadarski folar je komunalni novac koji se kovao u Zadru za vrijeme ugarske uprave, u drugoj polovini 14. stoljeća. Zadarski folar, ili Moneta Iadre, predstavlja jedan od kurioziteta hrvatske srednjovjekovne numizmatike. Kao i većina problema u toj struci, njegovo pitanje se pojavilo oko 1850-ih, s pronalaskom prvih primjeraka koje je Franjo Borelli otkupio negdje u okolici Zadra. Kasnije je ušao u fokus znanstvenog istraživanja mornaričkog časnika Karla Stockerta koji ga je prvi sistematski obradio. Već tada pojavilo se pitanje velikog gotičkog slova G koje se nalazi na sredini aversa. Starija literatura to je slovo pripisivala Karlu Dračkome koji je za vladavine Ludovika I. Anžuvinca, između 1369. i 1376. obnašao dužnost hrvatskog hercega. Druga opcija je bila naziv Zadra na firentinskom narječju talijanskog jezika Giadra. Treći pristup koji sam ja u svome članku promovirao polazi od toga da bi G moglo predstavljati kraticu imena Grisogonus odnosno zaštitnika zadarske komune sv. Krševana.
Tko je i kada kovao odnosno izdavao folar?
- Počeci kovanja i pojava zadarskog komunalnog novca veže se uz razdoblje ugarske vlasti nad Zadrom, dakle nakon Zadarskog mira 1358. godine. Riječ je o bakrenom novcu koji je uveden od strane Kraljevske komore za sol i tridesetnicu (porezno financijska institucija) za sitna plaćanja, odnosno za svakodnevno funkcioniranje monetarnog sustava u Ludovikovom Zadru. Stilski, iako naravno rudimentarnije izveden, seriji Ludovikovih srebrenih denara iz 1358. može se pripisati revers zadarskog folara, odnosno prikaz ugarskog svetog kralja Ladislava sa sjekirom i kraljevskom jabukom. Tu bi vremenski i trebalo tražiti početke kovanja prvog zadarskog novca.
Zadarski folar je, kako se čini po nalazištima i po dosad poznatim primjercima, cirkulirao prvenstveno na teritoriju komune. To uostalom i jest svrha takvih vrsta novaca. Prva studija o zadarskom folaru napisana je iz pera poznatog zadarskog povjesničara Vitaliana Brunellija. Objavljena je na stranicama lista ”Il Dalmata”, u lipnju 1913., a primjerak novine čuva se u zadarskoj Znanstvenoj knjižnici.
Kako je došlo do toga da Zadar počne izdavati svoj novac? Koje su povijesne i gospodarske okolnosti tome pogodovale?
- Moneta Iadre, uzme li se u obzir sve što je sigurno ili pretpostavljeno, u svakom slučaju predstavlja jednu zanimljivu numizmatičku pojavu druge polovice 14. stoljeća na sjevernodalmatinskom prostoru za koju se moralo nesumnjivo posložiti više različitih elemenata. Prvi jest čvrsta ugarska vlast koja jasno zna kako uklopiti novo dobiveni prostor u svoj ekonomsko-politički sustav te za to posjeduje određene poluge vlasti na lokalnim razinama, te sukladno tomu osnivanje Kraljevske komore za sol i tridesetnicu čiji je zastupnik i zakupnik jedno vrijeme bio Petar, sin Ivanov iz Firence, koji je u notarskim spisima ostao zapisan kao Petar a (de) Moneta, Petrus Monetarius.
Jedna od obaveza te komore jest prikupljanje poreza te u tu svrhu izdavanje odnosno kovanje novca da bi oporezivanje i prihod od toga bio moguć. Drugi je kraljevska povlastica o kovanju komunalnog novca kakvu su već uživali Split, a kasnije i Kotor (također pod Ludovikom). Treći je financijski položaj Zadra kojemu je, očito nakon demonetizacije venecijanskog denaro spiccolo, trebala lokalna moneta koja će poslužiti kao temeljni novac u svakodnevnoj uporabi i za sitne transakcije. U tu svrhu otvara se u sklopu Komore kovnica novca kojoj se prihod temeljio na zamjeni novca i kovanju novog poreznog novca. Tako se počinju kovati folar kao polovica ugarskog denara i obol kao polovica folara, odnosno četvrtina denara.
Sljedeći povijesni trenutak, koji vjerojatno predstavlja terminus post quem non, jest odluka mletačkog senata od 31. svibnja 1410. kojom se na prostoru Zadra suspendira dotadašnji ugarski (također i zadarski komunalni), Hrvojev (Hrvoje Hrvatinić, op.a.) i akvilejski novac koji su se nalazili u optjecaju na području stečenih mletačkih posjeda i uvodi specijalni soldo, Moneta Dalmatiae, koji će zamijeniti kao veća jedinica ugarske denare i Hrvojeve groševe, a kao manja jedinica poslužit će venecijanski sitni novac koji je iz uporabe trebao izbaciti sitni ugarski i komunalni novac. U najmanju ruku zanimljivo bi bilo postaviti pitanje koliko je zapravo u odnosu na suvremene ugarske, venecijanske, dubrovačke i monete nekih bogatijih talijanskih gradova čiji je novac ovdje kolao, vrijedio jedan zadarski folar.
Zašto je primjerak pronađen u Zadru 2014. numizmatički važan?
- Pronađeni primjerak iz 2014. je važan zbog toga što je pronađen u Zadru. Svi ostali primjerci pronađeni su u zadarskom zaleđu, ili od Nina pa do Crkve sv. Martina poviše Sukošana. Inspiriran tim nalazom s prostora grada je i nastao moj članak. Nastao je kao jedan pokušaj sinteze svega što se o tome dosad znalo i dosad pisalo te kritičkog osvrta na dotadašnju literaturu i stanje istraženosti s donošenjem vlastite sankcije i ocjene na tu temu.
Kako izgleda folar koji je pronađen kod zgrade Elektre u Zadru 2014.? Po čemu je poseban, odnosno različit od drugih poznatih primjeraka, i što vam te razlike govore?
- Zadarski folar je dosta jednostavnog i grubo izvedenog prikaza. Na zadarskom novcu prikaz svetog mađarskog kralja je prilično provincijalno izveden, s izduženom blago ukošenom glavom i naglašenim očnim dupljama, u kraljevskom plaštu i u oklopu, što je jedna karakteristika koja ga na prvi pogled razlikuje od kotorskog folara koji je nešto dosljednijeg i jasnijeg prikaza u odnosu na zadarski folar. Opći opis ovog novca bi izgledao ovako:
Avers: Slovo G u sredini. Uokolo natpis + MONETA IADRE
Revers: S•LA•R•VNGARIAE. Prikaz sv. Ladislava u sredini.
Ovaj primjerak se od ostalih razlikuje po sigli E (retrogradno) u polju na reverse. To je kovničarska sigla ili oznaka i označava ili inicijale kovničara ili određenu kovnu seriju. To je bitno jer pokazuje da, iako je ovaj novac sačuvan u malo primjeraka, postoji više kovnih serija odnosno kalupa.
Koliko je vrijedio jedan folar? Koko je izgledao monetarni sustav u Zadru u drugoj polovici 14. stoljeća?
- Zadarski folar bio je u korelaciji s ugarskim kraljevskim denarom u odnosu 2 folara za obol odnosno 4 za denar. Monetarni sustav u Zadru u drugoj polovici 14. stoljeća sačinjavao je ugarski novac kralja Ludovika Anžuvinca, zadarski komunalni novac, te prilično velik udio akvilejskog i mletačkog novca, te novca drugih sjevernotalijanskih komuna, poput Milana, ali i novac Dubrovačke Republike.
Možete li izračunati koliko bi danas kuna moglo dobiti za jedan folar? I koja je njegova vrijednost na numizmatičkom tržištu?
- Na to nije lako odgovoriti jer procjene ne moraju biti objektivne. Godine 1995. Muzeju hrvatskih arheoloških prodana su dva primjerka zadarskog komunalnog novca: folar i obol. Oni su nađeni na prostoru grada Zadra i još 1987. objavljeni su u knjizi Dvadeset stoljeća upotrebe novca na zadarskom području kao dio tadašnje numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Zadru. Od Zdenka Brusića otkupio ih je Ante Milošević, tada ravnatelj MHAS-a. On tu kupoprodaju spominje u članku Nove akvizicije Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika od 1995. do 2000. (Starohrvatska prosvjeta III/27, 2000., na 333. stranici).
Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je tada MHAS platio te primjerke te uračunati naravno i inflaciju ali i spremnost institucije da plati određene primjerke. Na raznim stranicama poput NumisBids bio je jedan u trenutku dok sam pisao članak, no vidim da ga više nema. Kad bi se sagledala jedna druga vrijednost, uključujući to da se u zadarskim srednjovjekovnim spisima spominju kupoprodajni ugovori ili oporuke, novčane vrijednosti izražene su uglavnom u zlatnome novcu. Nekad i u srebrenome. To je zbog toga što je u tim obračunskim jedinicama lakše računati. Ako bi folar predstavljao jednu četvrtinu denara, a za sumu od 10 ili 20 dukata se moglo kupiti i neko manje zemljište, folar bi vrijedio otprilike kao neto vrijednost neke današnje niže satnice.
Koji su gradovi u to vrijeme u Dalmaciji imali svoj „municipalni novac”? Čiji je novac najstariji i po čemu je Moneta Iadre posebna?
- Prvi grad koji je u Dalmaciji počeo kovati svoj novac je zapravo Split. on kuje sitne srebrene dinariće ili parvule još od početka 13. stoljeća. Međutim to je jedan od budućih radova koji pišem u koautorstvu s prof.dr.sc. Matom Ilkićem, pa ovdje neću ulaziti u tu problematiku previše. Nekako u isto vrijeme, ili nešto ranije, svoj autonomni novac, također folare počinje kovati i Kotor. Zadarski folar u tom smislu ne predstavlja novitet već jednu prilično kasnu pojavu, ako se uzme u obzir da grad na takvom gospodarskom i političkom stupnju razvoja nije kovao svoj novac do Ludovika I. Anžuvinca, dok su Split i Kotor već imali svoj novac.
Čiji je novac bio vredniji, splitski denar, ili zadarski folar? Koji se duže zadržao u opticaju?
- Splitski novac ima više od 150 godina dužu tradiciju kovanja novca nego li Zadar. U tom vremenu on je po dizajnu dosta evoluirao i posjeduje puno više različitih stilskih tipova. To pokazuje njegovu konstantu, relativno prepoznatljiv stil koji se prilagođava vremenu, realnim ekonomskim potrebama i političkim okolnostima. Pogrešno bi bilo uspoređivati splitski i zadarski novac jer prevelika je vremenska razlika među njima, ali i sastav materijala. Splitski parvul ili dinarić je u načelu rađen od srebra, ali vrlo loše kvalitete. Zapravo riječ je o billon materijalu. On također varira od primjeraka s većim udjelom srebra u sastavu pa do primjeraka koji su gotovo bakreni.
S druge strane zadarski folar je rađen od bakra i nije imao pretenziju da cirkulira kao nominalno srebreni novac. Samim time, u teoriji, splitski dinarić ima veću monetarnu vrijednost. No u to sve naravno treba uključiti i realni i fiktivni tečaj, i inflaciju, i općenito monetarne i gospodarske prilike na prostoru Dalmacije od kraja 12., pa do kraja 14. stoljeća. Možda bi bilo točnije staviti u paritet kotorski i zadarski folar, o čemu sam pisao u svom radu. Čini se kako je splitski novac nestao iz optjecaja negdje nakon Zadarskog mira 1358. S druge strane zadarski novac je nestao s povijesne scene oko 1409., s ulaskom Venecije u posjed grada nakon prodaje Dalmacije od strane Ladislava Napuljskog Republici za 100.000 dukata. No kako sam već naglasio, riječ je o dva potpuno različita tipa novca, te uspoređivanje zadarskog i splitskog novca u smislu kvalitete, značaja ili realne vrijednosti ne bi dalo metodološki ispravne rezultate.
Diplomirali ste povijest i arheologiju u Zadra, ali ste već dvije godine na „privremenom radu” u Njemačkoj. Kako je do toga došlo, naime, zašto ste napustili Hrvatsku? Zar ovdje nije bilo posla za vas?
- Diplomirao sam povijest 2012., a arheologiju 2013., na Sveučilištu u Zadru. Opća gospodarska i kulturna situacija u zemlji dovela je do toga da nije bilo stalnoga posla, osim povremenih terenskih kampanja ili stažiranja u Arheološkom muzeju u Zadru, tako da sam kao i dobar dio mladih, potražio kruh na zapadu. To znači da sam samo jedan od tisuća fakultetski obrazovanih mladih koji su morali otići iz domovine.
Gdje živite u Njemačkoj i što radite? Imate li vremena za pisanje znanstvenih radove u "slobodno vrijeme"?
- U Njemačkoj sam u okolici Stuttgarta i radio sam u jednoj kooperantskoj firmi za Daimler. Trenutno radim u kooperantskoj firmi za Ritter sport. Vremena za pisanje bilo čega, pa i znanstvenih članaka ima onoliko koliko čovjek ima volje, i ljubavi za ono čime se bavi. A ako to postoji, onda je lako i naći i odvojiti vremena za pisanje znanstvenih radova.
Spadate u skupinu mladih obrazovanih ljudi sa znanstvenim ambicijama koji su morali iseliti u Njemačku da bi ”preživjeli”. Kako se zbog toga osjećate i koji su vam planovi: ostati u Njemačkoj ili se vratiti u Hrvatsku? Planirate li se usavršavati u struci?
- Kao i mnogi mladi iz Hrvatske naravno da razmišljam o povratku, no trenutno za to ne postoje u Hrvatskoj realni uvjeti u smislu zapošljavanja. No to ne znači da je itko od nas odustao od svoje zemlje i da, naravno, svi čekamo priliku da se ostvarimo tamo gdje smo rođeni. Hoće li se to dogoditi ili ne, vidjet ćemo. Vrijeme će ipak pokazati.
