Stara izreka kaže: uroni prst u more i povezan si s čitavim svijetom. Učenici Osnovne škole “Drago Milović” iz Tivta u Crnoj Gori, članovi literarne sekcije “Dobro jutro, more”, koju vodi profesorica Katica Čavor, otišli su korak dalje.
Oni su napisali i u staklene boce spremili poruke mira i ljubavi te ih pustili u more da otplove u nepoznatom smjeru i nekom nepoznatom prenesu njihove želje, naravno, budu li morske struje naklonjene, a valovi i oštre hridi milostivi.
– Naša nastavnica Katica uvijek ima divne ideje, pa smo tako ovog puta išli brodom na otvoreno more, kod Mamule. Boce koje smo ukrasili zvijezdama i u njih spakirali poruke, tamo smo bacili u more. U čast pomorcima koji su to uvijek radili – rekla je jedna od učenica koja je bacila boce u more. U njima su, kako rekosmo, bile poruke ljubavi, mira, nade i prijateljstva. Djeca su upisala i svoje e-mail adrese, brojeve telefona, tako da se onaj tko nađe bocu može javiti. Boce su bacili u more 2018. godine i čekali hoće li ih tko pronaći, za što, budimo realni, izgledi i nisu bili toliko veliki.
Dirljive dječje poruke
Ali sad dolazi najbolji dio priče: prije nekoliko dana bocu je pronašla obitelj Jergović na otočiću Krknata, nasuprot mjesta Sali kod Dugog otoka! Doplovila je i “pristala” uz obalu, pored naranči iz njihova vrta. Kad su je otvorili – iznenađenju nije bilo kraja. Dobili su pravu pravcatu poruku iz boce, koja je do njih plovila više od 300 milja. I doplovila točno ispred njihove kućice na malom otočiću, čija površina obuhvaća samo 400-tinjak kvadratnih metara.
– Mi imamo malu vikendicu na ovom prekrasnom otočiću u zadarskom arhipelagu. Došli smo prije mjesec dana tu malo urediti kuću, ali nas je zatekla situacija s koronavirusom pa nismo mogli otići natrag i vratiti se kući, jer mi smo inače iz Istre. Sad smo tu već mjesec dana na otoku stalno, trenutno jedina naseljena kuća na otoku je naša. U slobodno vrijeme malo prošetamo uz obalu pa smo tamo pronašli jednu bocu. U njoj su bile sve te prekrasne poruke od malih “đetića” iz Crne Gore. Zbilja divne poruke koje smo pročitali i vidjeli smo da su ostavili svoje telefonske brojeve i e-mail adrese. Shvatili smo da bi se bilo lijepo javiti djeci da je netko našao njihove lijepe poruke koje su putovale godinu i pol dana.
Pročitali smo poruke, nazvali ih i javili im se. Snimili smo i video i poslali im. Nakon što smo to obavili, razmišljali smo što učiniti s bocom i porukama.
Bocu vratili u more
Odlučili smo nadopuniti bocu našim porukama, dobro smo je začepili i vratili natrag u more, da plovi dalje... Moja supruga Vlasta napisala je jednu poruku, sin Damir drugu. U njima stoji da je vrlo lijepo što su pronađene poruke u boci nakon dugo vremena, pa se prijateljstva mogu sklapati i preko boce, a ne samo virtualno, preko interneta. Sin je napisao djeci da im zahvaljuje na porukama koje su slala, ako ikad opet dođu natrag do njih ili ih netko pročita. Nadamo se da će netko drugi pronaći tu istu bocu i javiti se s novim porukama, možda završe u sjevernoj Istri ili Primorsko-goranskoj županiji, a možda čak odu i do Italije – kaže Darko Jergović.
Dječje poruke bile su vrlo dirljive: “Ni jedno prijateljstvo nije slučajno”, “Nitko ti ne može donijeti mir osim tebe samoga”, “Uloga prijatelja je da bude uz vas kada griješite, kada ste u pravu, svi će biti uz vas”...
– Čuli smo se s tim školarcima i profesoricom Čavor koja je zajedno s djecom poslala te lijepe poruke. Bili su u prvi mah iznenađeni kad smo im rekli da je njihova boca stigla do nas, a onda je nastalo oduševljenje... Teško je to opisati. Bili su zaista presretni što se ovo dogodilo na takav način. Vrlo neobično, a rekli bismo i simbolično u vremenu kad čitavom čovječanstvu prijeti pandemija koronavirusa, da ljudi ipak ostaju povezani morem koji pronosi poruke mira i ljubavi – kažu Jergovići, i sami presretni što je boca “izabrala” baš njih na malom otoku od svih obala svijeta.
Vijest o pronađenoj boci mira odjeknula je u svim crnogorskim medijima. Obitelj Jergović pozvana je da dođe u Tivat kad jednog dana opasnost od epidemije prođe... Ali pronađena boca nije jedina koju su mali učenici iz Tivta poslali morem, a nije ni jedina njihova boca koju je – netko pronašao. Točnije, ovo je već treća boca s porukom iz Crne Gore koja je pronađena u Jadranskome moru.
“Život bez prijatelja je ništa, ljubav i prijateljstvo je nešto što je prisutno u svačijem životu.” “Dok čovjek živi, osjeća potrebu da voli i da bude voljen, da ima prijatelja s kojim može sve da dijeli.” “Čovjek se osjeća lijepo, sretno i zadovoljno kad ima prijatelje koji mu ljubav uzvraćaju.” “Ljubav i prijateljstvo pobjeđuju sve”... uzvraća s dječjim porukama poslanim u boci iz Tivta profesorica materinskoga jezika Katica Čavor. Njezinim učenicima se slanje boca jako svidjelo, a kroz to su zavoljeli i lijepu riječ. Sad kad je boca pronađena, i među djecom je zavladalo oduševljenje.
Pronašli je na Cvjetnicu
– Ovo je već treća naša boca s porukom koja je pronađena. Odlučila sam se za takvu aktivnost jer sam u toj školskoj godini vodila literarnu sekciju koju inače vodim, a već 35 godina radim taj lijepi posao... Dobila sam ideju da proslijedimo naše poruke o miru, ljubavi i prijateljstvu jer sam rođena u Boki, živjela sam kao dijete u Perastu i od samog rođenja gledala sam brodove koji ulaze u Bokokotorski zaljev. Tako da mi je osjećaj prema brodovima jako izražen i vezana sam za more... Dogovorila sam se s učenicima da pripremimo poruke i odemo na brod “Vodena kočija”, čiji je vlasnik moj suprug Rajko, koji svake godine od travnja za turističke agencije prevozi turiste.
Ukrcali smo se jedno jutro na brod s djecom i kad smo došli iza Mamule, kako bi morske struje zahvatile boce i povele ih na put, stavili smo po nekoliko tih poruka u boce, ukrasili ih zvijezdama i čekali trenutak da ih svečano spustimo u more. Bilo je to 17. listopada 2018. godine – govori nam profesorica Čavor.
– Kad, 7. siječnja 2019. godine, dolazi mail – nisam mogla vjerovati! Jedan tek vjenčani mladi par iz Nizozemske plovio je svojom jedrilicom od Portugala prema Hrvatskom primorju. Kad su došli blizu Cavtata, pričali su na brodu o tome kako su čuli za tu legendu o porukama u bocama. Zamisli, kaže on njoj, je li to istina ili samo legenda? Neposredno nakon toga – ugledaju bocu pored jedrilice! Bilo je to kao iz bajke, nešto nestvarno. Vade bocu, čitaju poruke, pronalaze brojeve telefona od učenika i moj mail... Poslali su mi pismo na taj mail i javili kako su pronašli bocu. “Nismo mogli vjerovati da nam se tako nešto može dogoditi na medenome mjesecu. Dolazi nam boca s porukama, pored same jedrilice”, napisali su nam. Bili su oduševljeni i rekli su da će tu bocu čuvati dok su živi i da im je to najljepši svadbeni poklon koji su dobili – kazuje nam profesorica iz Tivta.
Pronađena je i druga njihova boca. Jedan mladi skiper u pravcu Splita ju je pronašao, proslijedio je poruku na Viber, ali nije tome pridavao baš toliko puno pažnje, pa vijest o toj boci nije ni objavljena.
Kad je pronađena treća boca kod otočića Krknata blizu Dugog otoka, nastalo je oduševljenje u Tivtu, jer je podjednaki osjećaj sreće povezao crnogorsku i hrvatsku obalu Jadrana.
– Bilo je to na Cvjetnu nedjelju, ujutro oko 8 sati, dolazi poruka... Vidim, piše gospođa Vlasta Jergović sva oduševljena: “Dobro jutro, među naše limune i naranče stigla je jedna divna boca s porukama, u raznim bojama, složene kao buket cvijeća...” Oni su to otvorili i pročitali, bili su ushićeni i odmah nam poslali video kako to izgleda ispred njihove kuće. Zbilja divni ljudi, koji su poslije javili kako su odlučili da u bocu dodaju svoje poruke na iste naše papire i vrate bocu moru, da je morske struje ponesu dalje sa zajedničkim željama mira i prijateljstva koje su krenule iz Crne Gore, iz Boke kotorske, da idu dalje kako bi ih i neki drugi primili. Zbilja prekrasno, nemamo riječi i puno ih pozdravljamo iz Crne Gore. Ovo će sad sigurno postati tradicija.
Razmišljamo poslati nove boce, ovoga puta s porukama i citatima o Boki kotorskoj, o kraju u kojemu živimo. Naravno, kad prođe opasnost od epidemije koja prijeti, a kojoj smo, eto, na ovaj način uzvratili porukama mira, prijateljstva i povezanosti svih ljudi na svijetu – kaže na kraju profesorca Katica Čavor iz Tivta.