Svoj doprinos u svečanom obilježavanju 30. obljetnice Dana obrane Grada Zadra ove su godine dali Hrvatski liječnički zbor Podružnica Zadar i Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1991.-1992. Podružnica Zadar i to organiziranjem znanstvenog kolokvija iz istraživačkih projekata: »Zaslužni zadarski liječnici« i »Liječnička samosvijest« pod nazivom: »Prva promocija liječnika u Zadru i Hrvatskoj«. O tome razgovaramo s doc. prim. dr. sc. Petrom V. Lozom, predsjednikom zadarske podružnice HLZ.
Podružnica HLZ Zadar i ove godine je sudjelovala u svečanom obilježavanju 30. obljetnice Dana obrane Grada Zadra?
Tako je. Uz organizaciju spomenutog znanstvenog kolokvija, na kraju smo našem gradonačelniku Branku Dukiću svečano uručili: Medalju iz 1809. i prvu diplomu medicinskog fakulteta u Zadru iz 1811.g., te 10 primjeraka knjige „Zadarsko zdravstvo i obrana Zadra u Domovinskom ratu 1991.godine“. Tim činom smo zahvalili na snažnoj potpori koju nam gradonačelnik pruža i pomaže u prikupljanju medicinskih izložaka. Cilj je nastaviti s takvim radom koji će u konačnici ostvariti i stalnu postavu kojom ćemo pokazati dio naše prebogate medicinske materijalne i nematerijalne baštine, temeljem koje tvrdimo kako je Zadar kolijevka hrvatskog zdravstva i liječništva. Mi Zadrani smo prvi pozvani djelima uporno dalje širiti i podizati opću društvenu i javnu svijest o moćnom identitetskom značaju i snažnim razvojnim potencijalima ovakvih vrijednosti. Zato moramo privlačiti nove mlade istraživače i tražiti potporu svih društvenih i državnih institucije kojima bi to i trebao biti ponajvažniji dio posla.
Otkako ste na čelu podružnice, teme ovakvih događaja su usmjerene na razjašnjavanje vojnog doprinosa liječnika dragovoljaca samoj obrani grada?
Točno, jer su se tim vojnim doprinosima stvarali sami temelji naše države. Na samom početku Domovinskog rata u onaj najtežoj i najvažnijoj fazi zaustavljanja neprijateljskih prodora, hrvatski liječnici dragovoljci su se kao prvi liječnici u povijesti ratovanja pojavili na samoj prvoj crti duž cijele bojišnice. Takvim do tada neviđenim i nevjerojatnim činom uz iskazanu spremnost na žrtvu za opće zajedničko dobro svog naroda izazvali su pozornost svjetske vojne struke. Nakon kasnijeg dokumentiranja vrlo uspješnih stručnih rezultata u zbrinjavanju ranjenika, privukli smo pozornost i medicinske, posebice sanitetske struke. Zbog takvih naših rezultata promijenile su se neke taktičke i formacijske zamisli najjačih sanitetskih doktrina. Uz sve to, hrvatski liječnici dragovoljci su tijekom cijelog svoga rada pokazali najplemenitije etičke vrijednosti i najviše moralne vrline u skrbi ranjenika i svih potrebitih, jer nisu pravili nikakve razlike po bilo kojoj osnovi među njima. Međutim, prošlo je bilo četvrt stoljeća od Domovinskog rata, a mi u Zadru nismo imali nikakav zabilježen, posebice sustavni znanstveni pristup ulozi i značaju liječnika dragovoljaca u tim presudnim događajima za naš Grad i Domovinu. Zato smo pokrenuli u HLZ Podružnici Zadar još 2015. godine nekoliko znanstvenih projekata kojima istražujemo, rasvjetljujemo, bilježimo, čuvamo i činimo vidljivima sve nama dostupne liječničke prinose. Posebice valja ponovo istaknuti te liječnike dragovoljce koji danju savjesno odrađuju svoje liječničke obveze, a noću naporno pišu. Zahvaljujući njima, naši rezultati trajno su zapisani i sada svima vidljivi i dostupni u temeljnim hrvatskim knjigama o ratnom sanitetu. Znanstvenim i stručnim pristupom smo rasvijetlili, time učinili vidljivom i prepoznatljivom ulogu liječnika i drugih zdravstvenih dragovoljaca u vojnoj obrani Zadra i Domovine. Ni nakon pet godina nakon što su ti rezultati javno objavljeni, mi još nismo dobili ni jedan jedini zahtjev za nekim ispravkom niti je itko što osporio od objavljenog. Svjedočimo kako su se u nekim drugim sredinama nakon takvih zapisa događali otvoreni prijepori, podjele i suprotstavljeni rascjepi. Kod nas na kraju, ja sam najnezadovoljniji! Sve zato što unatoč velikim naporima i uloženom vremenu, nismo uspjeli još detaljnije prikazati rad i životno važne doprinose naše kirurške djelatnosti iz OB Zadar i kirurško-anestezioloških mobilnih ekipa na Velebitu.
Kako ste i zašto odabrali temu ovoga znanstvenog kolokvija?
Odabrali smo jednu povijesnu temu o prvom promoviranom liječniku u Zadru i Hrvatskoj. Ona ima toliko snažne poveznice sa sadašnjosti, a ujedno je putokaz kako do uspješne sutrašnjice, pa činjenice koje iznosimo, malo koga će ostaviti ravnodušnim. Dokazujemo kako ovaj izniman i svjetski priznat prinos hrvatskih liječnika dragovoljaca u Domovinskom ratu nije slučajan, već je to plod bogatog, ali namjerno skrivenog, prešućenog, zamagljenog ili iskrivljenog naslijeđa. Kroz povijesnu dušu i bilo našeg naroda, posebice našeg grada, mnogi su liječnici tkali svoja iznimna djela s najvišim etičkim vrijednostima i najplemenitijim moralnim vrlina čovjekoljublja, humanosti i domoljublja u naše opće zajedničko dobro materijalne i nematerijalne baštine. Takva djela mi smo trebali, poput „velikih“ i razvojno uspješnijih naroda, društva i država ugrađivati u temeljne identitetske vrijednosti svojih ljudi, naroda, društvene zajednice i države kao prepoznatljivi preduvjet, ujedno najmoćniji alat u strategiji održivog razvoja i bolje budućnosti. Takav narod se ne može pokoriti i uništiti. On opstaje, vidljiv i prepoznatljiv svojim vrijednostima i vrlinama! Nažalost, rezultati istraživanja pokazuju kako su kod nas upravo zato takvi prinosi često zanemarivani, namjerno prešućivani, iskrivljavani, zamagljivani i skrivani sukladno interesima „većih“ i „jačih“. Tako se učinkovito i značajno slabio i onaj nužno potrebni opći zajednički nacionalni zanos kao pokretač društvenih promjena na bolje... Zato mi sada dok obilježavamo 30. Obljetnicu obrane našeg Grada, progovaramo o toj i takvoj ulozi liječnika i njihovog intelektualnog prinosa na primjeru prvog promoviranog liječnika u Hrvatskoj.
Možete li nas ukratko upoznati s odabranim temama ovoga znanstvenog kolokvija?
Odabranim temama smo približili sudbonosne povijesne prilike početkom 18.stoljeća u kojima je tada živio naš narod kroz prikaz života jedne tada vrlo ugledne i bogate obitelji Pini iz Skradina. Detaljnije smo rasvijetliti život i djelo jednog njenog člana Julija Pinia. On je posebice zanimljiv, jer iako je mogao birati gdje će studirati zahvaljujući moći svoje obitelji, on se odlučio za Zadar koji je u to vrijeme, pod francuskom vojnom upravom, imao medicinski fakultet od 1806. do 1811. g.. Tako je Julije Pini postao 1. rujna 1811. godine prvi diplomirani liječnik u Zadru, time i u Hrvatskoj, po sada dostupnim podatcima. Cijelo njegovo životno djelo, koje je proveo radeći u Dalmaciji, dokazuje kako je snažno osjećao bilo i dušu svojeg naroda, njegove tegobe, potrebe i želje. Isticao se posebno velikim osobnim doprinosima u neumornom cijepljenju i borbi protiv epidemija kuge, kolere i stočne zaraze. Bio je zbog tih zasluga predložen i za nagradu Dvora u Beču. Sve to je zahtijevalo strašnu radnu energiju, koju je imao, ali ne i dobre uvjete za rad, što ga je prebrzo trošilo. Nesebičnim sebedarjem je liječio tijelo i dušu pojedinaca i naroda. Žrtvujući se za svoje ljude i narod, prerano izgara i umire u 48.oj godini života, upravo poput mnogih liječnika i danas. Sahranjen je u njegovom Skradinu, gdje je najviše radio i zadužio svojim djelom ljude i narod. No, povijest koja je uslijedila nakon sahrane Julija Pinia, kao i naša sadašnjica, daje pravu istinu na koji način i zašto upravo tako naša društvena i državna zajednica se odnosi(la) prema tim i takvim dobrotvorima i velikanima. Ubrzo se na život i djelo Julia Pinia u potpunosti zaboravilo, tako da danas u Skradinu niti ne znaju gdje mu je grob. Ne možemo niti identificirati njegove nasljednike. U Šibeniku i Splitu gdje je također radio, nestao je kao i iz hrvatske prošlosti bez ikakvog traga, glasa ili spomena. Otkriće ovjerenog prijepisa njegove liječničke diplome u Državnom arhivu Zadar 1982.g. je zabilježeno u cijelom nizu stručnih ali i dnevnih tiskovina, pa i u Vašoj. Međutim ni ta kratkotrajna medijska slava nije pomogla da se društvene i državne institucije „sjete“ 2011. g. obilježiti 200 godina od prve promocija liječnika u Zadru i Hrvatskoj. Čak usprkos činjenici što do dana današnjeg nije osporeno kako je to najstarija poznata diploma liječnička promoviranog u Hrvatskoj. Kao da je to potpuno beznačajna činjenica ili koje bi se trebali stidjeti? Mi imamo cijeli niz hrvatskih društvenih i državnih institucija koje su to trebale zabilježiti i već odavno koristiti kao moćan razvojni potencijal, jer imaju sasvim dovoljno ljudskih i financijskih kapaciteta. Posebice je zanimljivo koju mi to povijest medicine učimo na naša četiri medicinska fakulteta kada je ovo još uvijek gotovo nepoznata činjenica?
Zašto onda nije obilježena 200 godišnjica prve promocija liječnika u Zadru i Hrvatskoj iako imamo institucije, ljudske i materijalne resurse?
To se naravno ne bi smjelo događati, a događa se ne slučajno! Posljedica je to što još uvijek nemamo potrebnu razinu hrvatske samosvijesti, volje i hrabrosti hrvatske inteligencije za proširenjem, a kamoli za trajnim i nužno potrebnim odbacivanjem nametnutog nam lažnog povijesnog okvira za prozor javnog djelovanja. Znaju oni jako dobro u tim institucijama, kako graditi svoje uspješne osobne karijere i ne dirati u zabranjene teme. Podsjećam kako smo mi već ranije objavili u našim radovima što se stvarno i planirano dogodilo kada se prvi put nakon 185 g. šutnje javno obilježilo postojanje medicinskog fakulteta u Zadru postavljanjem spomen ploče 3. listopada 1991.g. Upravo taj dan, neposredno iza postavljanja spomen ploče dogodio se najžešći napad agresorske artiljerije na Zadar. Prvi ciljevi razaranja su bili rađaonica i pedijatrija naše bolnice! Ne slučajno već kao pomno odabrani ciljevi s jasnom porukom! Te 2011. g. na sreću, nije bilo nikakvih otvorenih agresorskih vojnih napadaja i materijalnih razaranja, ali taj štetni prozor javnog djelovanja je bio itekako učinkovit, pa nije bilo nikakvog, pa ni uzgrednog obilježavanja 200 godina od prve promocije liječnika u Zadru. Taj lažni prozorski okvir je i danas sasvim vidljiv i neokrnjen, iako neizmjerno štetan za temeljne hrvatske interese. Dok hrvatske društvene i državne institucije koje su između ostalog i plaćene za njegovo uklanjanje, šute i ne čine dobro, mala grupa entuzijasta nastavlja s istraživanjem, bilježenjem i dokumentiranjem samih izvora tih i takvih najplemenitijih etičkih vrijednosti i najviših moralnih vrlina koje su omogućile stvaranje i djelovanje liječnika dragovoljaca. Ponavljam, svojom spremnošću na žrtvu za opće zajedničko dobro svojeg naroda i Domovine su izazvali svjetsku pozornost i divljenje, mnogih drugih struka, a ne samo uže medicinske. Najvažniji je njihov presudni utjecaj na psihološku snagu, moć i nepokolebljivu odlučnost branitelja da se obranimo i pobijedimo nesrazmjerno jačeg i brojnijeg neprijatelja. Nakon 30. godina od vojne pobjede vidljivo je kako je ova razvojna, zapravo primarno intelektualna kriza, zbog brojnih i teških problema čija se rješenja stalno odgađaju, poput rušenja ovih lažnih i štetnih nametnutih okvira gledanja i djelovanja..
Koja je najvažnija poruka Vašeg znanstvenog kolokvija?
Očito je kako čekamo društvenu i narodnu prekretnicu i kako moramo probuditi onaj zanos, ponos i duh zajedništva u stvaranju općeg dobra koji su nas tako krasili prije trideset godina. Izborom ove teme jasno pokazujemo kako najbolja moguća rješenja za daljnji razvoj i budućnost trebamo crpsti iz naše bogate prošlosti, ali ne ponavljajući greške koje smo toliko puta do sada činili. Dakle, na greškama trebamo učiti, a ne ponavljati ih. Trebamo pogledati kako to drugi uspješniji od nas rade i vidjeti kako njihove institucije kotač društvenog, narodnog i državnog razvoja hrane općim zajedničkim dobrom i boljitkom za svoj narod i društvo, a ne samo za odabrane pojedince!
