'U Kini me ubijala riža, u Zadru smo mjesecima igrali bez plaće, ali teško mi je moj klub gledati u lošoj situaciji..."

Želimira Terkeša se rado sjećaju navijači u Zadru u kojem je postao istinska legenda domaćeg nogometa. Karijeru je počeo u rodnoj BiH iz koje je preko zaprešićkog Intera stigao u Zadar i u prvom navratu ostao u klubu sedam godina, a vraćao se još dva puta. U međuvremenu je igrao u Kini, Maleziji i Indoneziji. Posebno je u sjećanju sezona 2007./2008. kada je Terkeš bio nezaustavljiv. Tu sezonu završio je na prvom mjestu ljestvice strijelaca s 21 zabijenim golom, tri više od Rijekinog Radomira Đalovića i četiri više od Hajdukovog Nikole Kalinića. Terkeš je upisao i sedam asistencija, a svi još pamte i njegov niz od 10 golova i tri asistencije u samo šest utakmica te godine. Ipak, prije te sezone broj golova nije bio tako visok.

Cropix

"Dok sam bio u Zrinjskom sam igrao napadača, ali kada sam došao uInter Zaprešić sam više igrao na desnom beku nego u napadu. Tu sam malo zastranio s golovima. Kada sam došao u Zadar trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem, pa sam imao neke nesuglasice pa sam otišao, a onda se opet vratio i tako. Mislim da me 2006./2007. godine krenulo što se tiče golova i onda je samo išlo prema gore."

Tada se pisalo i o potencijalnom transferu. Kao prvi strijelac HNL-a s 21 zabijenim golom imali ste ponuda, no ostali ste u Zadru.

"Bilo je tu raznih ponuda, a po svemu se trebao i ostvariti neki transfer, ali na kraju sam ostao u Zadru. To mi je bilo drago, ali što se tiče razvoja moje karijere, tu sam malo stagnirao. Ostao sam na tom nivou u hrvatskoj ligi, ali na kraju sam ok završio što se tiče igračke karijere."

Cropix

Osim Zadra, igrali ste u Kini, Maleziji i Indoneziji. Kakvi su dojmovi iz tih zemalja? Rekli ste jednom da biste se vratili upola manji da ste u Kini morali jesti samo s njihovim štapićima...

"Haha, istina, no prvo se bilo teško naviknuti na vrijeme. Velika je vlaga. Što se tiče života i treninga tamo, brzo se to uhvati. Sa mnom su tamo bili Ivan Bošnjak i Dario Dabac. Bili smo u istom klubu pa nam je bilo lakše, ali hrana, hrana je totalno drugačije i to baš treba proći jedan period da se naviknete. Prvih dva mjeseca sam samo rižu jeo."

Znači riže Vam je dosta za cijeli život?

"Hahaha, da, kad sam se vratio u Hrvatsku sam rekao da barem godinu dana neću jesti rižu. Nas trojica smo uvijek tamo maštali o tome da pojedemo nešto domaće, nešto iz Hrvatske. No, to je uvijek tako kada odete negdje. Nešto uvijek fali. S jedne strane smo bili zadovoljni što se tiče financija i svega, ali s druge strane je taj život i hrana."

Cropix

Danas Kinezi ulažu ogromne količine novaca u nogomet. Čitamo o iznosima transfera i plaćama igrača kakvih nema nigdje na svijetu. Kako je bilo 2011. kada ste Vi odlazili tamo?

"Već su tada počeli lupetati s tim ciframa. Baš je tada kada smo mi bili u Kini jedan Argentinac Conca napravio najveći transfer tog trenutka. Tada su se već počeli otvarati što se tiče tih financija, a ovo danas što rade... to je dobro za igrače koji dođu tamo, hahaha."

Većinom i odlaze tamo zbog novaca, no imamo i drugačijih primjera.Mandžukić i Kalinić su odbijali ogromne cifre koje su im nudili Kinezi.

"Ma dobro, na njihovom mjestu niti jedan normalan čovjek ne bi otišao tamo. To što oni zarađuju u Europi i u kakvim klubovima igraju i za kakav prestiž igraju, na kraju im novci ne predstavljaju ništa. Mislim da su se financijski osigurali pa bi bilo glupo ići u te klubove u Kini kad mogu u Europi igrati u tako dobrim klubovima."

Cropix

Vratimo se iz Kine u Hrvatsku. Prije dvije godine igrali ste u Zadru. Tada je na rasporedu u 10. kolu 3. HNL Jug bio susret sa Zagorom i nakon što je sudac dosudio penal okružili su ga Vaši suigrači. Vi ste s klupe dotrčali i priskočili sucu u pomoć i zapravo ga spasili, no dobili ste žuti karton.

"Tada sam već prestao igrati nogomet. Bio sam u Zadru kao pomoćni trener, no kako rezultati nisu bili dobri s trenerom sam se dogovorio da se vratim na teren i pomognem ekipi ponovno kao igrač. Bila je to prva utakmica na kojoj sam bio u kadru kao igrač", kaže Terkeš pa nastavlja:

"Bio sam sa strane i zagrijavao se kada su se igrači počeli naguravati. Dotrčao sam i maknuo igrače od suca. Znao sam odmah što slijedi i da se ne smije ući u teren jer je to kažnjivo žutim kartonom. Dobio sam žuti karton i u šali rekao sucu: 'Ja te spašavam, a ti mi daješ žuti karton'. Ispalo je smiješno i simpatično. To je čuo netko sa strane pa je to preneseno malo preuveličano. Ispalo je kao da sam ga spasio od ne znam čega. Tko koga danas tuče? To je bilo prije, danas, hvala Bogu, toga više nema."

Cropix

Zadar danas nije ni blizu stare slave i 1. HNL. Mislite li da će se uskoro vratiti?

"Zadar je zadnje dvije godine prošao kroz jedno teško razdoblje, najviše radi financija. Izbačeni su u 2. HNL, a onda se dogodio i taj financijski problem nakon kojeg su pali i u 3. HNL. Bio sam dolje i prolazio kroz to sve. Igrači su cijelu sezonu igrali bez jedne plaće. Bilo je teško funkcionirati. Održalo se nekako jer je bilo dosta domaćih igrača i nas par starijih koji su ostali u klubu. Primjerice, ja nisam više ni imao ambicija ići nikuda. Probali smo to izgurati da se samo održi do neke granice. Dobro je što su ostali i u 3. HNL", kaže Terkeš pa nastavlja:

"Mislim da se stanje malo popravlja. Ima tu još nekih starih dugova koji se krpaju i probat će se zadržati u drugoj ligi. Mislim da ljudi koji su sada u klubu rade kako treba i kroz dvije godine bi se trebali vratiti tamo gdje im je mjesto."

Kako uopće pomoći klubovima poput Zadra, Šibenika, Cibalije, Zagreba,... Imamo još primjera nekadašnjih prvoligaša koji su danas daleko od te razine. Kako financirati te klubove?

"U Zadru novac dolazi od grada. Ako ljudi u gradu misle da se taj klub treba dignuti, on će se dignuti. Ne želim ulaziti u to, to je politika i to me ne zanima. Samo mi je teško gledati da je Zadar u takvoj situaciji. Dosta je igrača izašlo iz Zadra koji su igrali i u reprezentaciji. No, ako je trebalo par godina da se klub vrati u prvu ligu, onda je tako i bolje da se vrati kao stabilan prvoligaš."

YouTube

Pratite li HNL danas? Liga 10 izgleda dosta dobro, no opet se spominje Liga 16. Što je bolje?

"Pratim, nešto manje od kada sam u Bugarskoj, zadnjih godinu dana. Mislim da je liga 10 jako dobra. Uvijek smo imali Hajduk i Dinamo, a sada je tu i Rijeka, i Osijek, i Lokomotiva. To ide prema naprijed, a mislim da se HNL može samo dizati."

Jedan od pokazatelja je i dobra igra naših klubova u Europi, pa i povijesno Dinamovo proljeće. Može li Dinamo proći barem Viktoriju Plzen i napraviti još koji korak u Europi i tako pridonijeti koeficijentu?

"Nisam imao priliku gledati susret s Viktorijom, ali mislim da Dinamo ima jako dobru ekipu i stručni stožer. Mislim da bi trebali proći. Ima dosta mladih igrača, a tu je i odličan trener iza kojeg stoje rezultati. Bilo bi sjajno kada bi dogodine još jedan klub iz Hrvatske igrao u Europi."

Danas ste pomoćni trener u Lokomotivu iz Plovdiva. Kako se snalazite u toj novoj funkciji u svojoj nogometnoj karijeri?

"Najljepše mi je bilo dok sam bio igrač. Kada igrate razmišljate samo o svojem dijelu posla i onom zadatku koji Vam je trener dao, a ovako morate organizirati sve, od treninga do brige o svakom igraču pojedinačno. Dosta ima tu posla, ali moram biti iskren, ovdje sam ja ipak pomoćni trener pa je to neka druga vrsta posla. Bruno Akrapovićje glavni trener i on odrađuje veći dio posla kao glavni trener."

Cropix

Kakva je bugarska liga u odnosu na HNL?

"Slično je kao u Hrvatskoj, samo oni ovdje imaju puno više klubova. Da smanje na 10 klubova bila bi i njihova liga puno bolja. Ima tu par dobrih klubova kao što su Ludogorets, CSKA, Levski, pa i ovaj Beroe... Možda bi kvaliteta bila veća da skrate malo broj klubova."

Za kraj, kakav je život u Bugarskoj?

"Slično je kao kod nas. Slični su ljudi i ne mogu se požaliti ni na što. Kada sam dolazio u Bugarsku imao sam u glavi slike iz onih priča koje su nekada pričali o toj zemlji. No, ovaj Plovdiv, grad u kojem smo sada, je stvarno lijep. Riječ je o jednom od najstarijih gradova u Europi i stvarno se ima što za vidjeti", zaključio je Terkeš.