Danas se navršava 60 dana, dugih kao 60 godina, u životu Nenada Periša i njegove obitelji. Prije 60 dana u Beogradu je, u noći s 30. na 31. prosinca 2021. godine, nestao njihov Matej.
Od tada traje potraga za mladim Splićaninom koji je sa svojim prijateljima otišao u Beograd dočekati Novu godinu. Pod misterioznim okolnostima Mateju se gubi svaki trag nakon što je napustio beogradski klub "Gotik", gdje je s društvom bio dan prije dočeka Nove godine.
Od tada srbijanska policija uz pomoć znanih i neznanih Beograđana i uz pomoć Nenada Periša, koji je nakon što je dobio tužnu vijest odmah pohitao u Beograd, provodi istragu koja, nažalost, za sada nije urodila plodom.
Policija ne odustaje
Kako dalje i razmišlja li o povratku u Split, gdje ga čekaju ostali članovi njegove obitelji, upitali smo Nenada Periša, s kojim smo se jučer čuli.
– Ja o tome razmišljam već neko vrijeme. Svjestan sam da je prošlo već 60 dana od nestanka moga, našega Mateja. Kao što sam vam već rekao, prije 20-ak dana počeo sam malo raditi, preko kompjutora se priključim pa pomognem koliko mogu mojim kolegama na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (NZJZ SDŽ). Radim i nešto malo fizički, da bih ostao u fizičkoj kondiciji, a u mojoj psihičkoj kondiciji jako puno mi pomaže Crkva, molitva.
Moram ostati priseban. Znam da me u Splitu čeka obitelj, znam da se moram vratiti u neku kolotečinu, da moram pomoći supruzi. Sve to znam, ali teško mi je otići iz Beograda bez mojeg Mateja.
Znam da se moram vratiti životu Nenada Periša, ali kad to i učinim, to više nikada neće biti onaj isti Nenad Periš koji sam bio do ovog neshvatljivog i groznog događaja – rekao nam je Periš.
Istraga Matejeva nestanka i dalje je u tijeku i srbijanska policija reagira na svaki potencijalni trag.
– Ja sam došao u Beograd prvenstveno kako bih istražiteljima bio od pomoći i da bi ga što prije pronašli. Nada da je živ nije nestala u meni, ja vjerujem da je to tako. Ima jako puno lažnih dojava da je Matej negdje viđen. Svaki dan imam pet do šest dojava da su ga ljudi "prepoznali" i onda ispočetka, s novom nadom, idemo to provjeravati.
Nažalost, sve su te dojave plod velike želje ljudi da se Mateja pronađe, pa od te velike želje u nekim drugim ljudima vide moga sina – kaže Periš.
Kako Nenad kaže, trenutak za povratak u Split još nije došao.
– Kad osjetim da je došao taj trenutak, kada ga prelomim u sebi, onda ću se vratiti doma. Kad će to biti, to ne mogu reći, jer ni ja to ne znam. Jedino se i dalje nadam, daj Bože da se u Split vratim sa svojim sinom. Svi ga u Splitu očekuju – govori nam.
Samo Nenad Periš zna kako je njemu i kako uspijeva pregrmjeti sve ovo što se njemu i njegovoj obitelji događa posljednjih 60 dana.
– Pitaju me ljudi jedem li dovoljno, spavam li. Jedem, moram jesti da bih ostao u nekakvoj fizičkoj kondiciji, to dođe samo od sebe. Spavam li? Spavam, moram spavati. Nekada uspijevam malo dulje "ubit oko", nekad kraće i, ono što je najvažnije – pokušavam ostati normalan i ponašati se normalno. Ipak, ima trenutaka kad moram biti sam sa svojim mislima i kada ne mogu imati nikoga u svojoj blizini. Moram živjeti, ali onda postavim sam sebi pitanje – kako živjeti? Moram nositi svoj križ, a siguran sam da ima ljudi kojima je puno gore u životu nego meni – kaže.
Periš posljednjih dana prati i veliku patnju ukrajinskog naroda.
– Ne želim se miješati u politiku, no gledajući TV, ne mogu vjerovati da danas u svijetu postoji nečiji interes da nekome može i želi napraviti zlo ili nešto loše. Kad vidim na TV-u te ljude, Ukrajince koji su izbezumljeni, kad vidim tu bol, te majke koje će tražiti svoje sinove, jednostavno ne mogu doći k sebi. Svaki dan molim za Ukrajinu – govori nam Periš.
U kontaktu sam s Matejevim prijateljima
Od dolaska u Beograd živi kod svojeg prijatelja, svjetski poznatog srbijanskog vaterpolista Igora Milanovića.
– A što da kažem od kolike mi je pomoći Igor... To se ne da izmjeriti nikakvom jednadžbom, nikakvim metrom. Evo, nedavno su mi u Beogradu bili moji prijatelji Deni Lušić, Željko Kaurloto i Robert Andrijić. Došli su me vidjeti, malo vremena provesti sa mnom, da mi olakšaju ove grozne trenutke. Evo, sada mi je u Beogradu i moj prijatelj Ivan Gudelj, i on mi je došao dati podršku.
Baš smo bili u crkvi sv. Ante, upoznao sam ga s "mojim" fratrima. Ma, imam pozive od svih mojih prijatelja i oni su mi nevjerojatna podrška – kaže Periš.
Zanimalo nas je je li još uvijek u kontaktu s Matejevim prijateljima s kojima je bio u Beogradu.
– Jesam, u kontaktu sam s njima i oni imaju svoj prijateljski križ koji moraju nositi. Ja mogu prihvatiti sve što se dogodilo i događalo, ali jednostavno moram znati istinu i bez istine neću biti miran. Daj Bože da nađem Mateja – teško izgovarajući, uz uzdah, zaključuje naš razgovor Nenad Periš.