StoryEditorOCM
RegionalPRIJE 130 GODINA

Na otoku Ugljanu obilježava se pogibija 16 ‘lavandijera‘. Najstarijoj je bilo 75, najmlađoj 14, a među poginulima su bile i dvije trudnice

Piše PSD
2. studenog 2021. - 09:12

Na Dušni dan navršava se točno 130 godina otkako se dogodila velika tragedija za mjesto Preko na otoku Ugljanu, usporediva s novovjekom pogibijom 12 vatrogasaca iz Tisnog, Vodica i Šibenika na Kornatima.

Šesnaest žena utopilo se tada u prevrtanju broda kojim su u Zadar prevozile čisto rublje. Bile su to pralje, lavandijere, što je posao koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio čest među ženama s otoka, koje su ga obavljale za zadarske 'gospoje' i gospodu.

Nije to bilo lako, nisu te otočke trudbenice samo robu prale. One su po nju odlazile u ponedjeljak pa opranu i ispeglanu vraćale subotom, brodovima na jedra ili vesla. Rublje se pralo u maštilima, pepelom i sapunom iz kućne radinosti.

Tog 2. studenoga 1891. u 7 ujutro ta tegobna rutina za njih je 16 prekinuta tragičnim udesom. Nedaleko od otočića Galevca (Školjića) barka se pod udarom orkanskog vjetra prevrnula i potonula na dubinu od samo tri metra.

Od 31 putnika, sedam muškaraca i 24 žene, život su izgubile one pralje koje su se od nevremena sklonile u unutrašnjost broda i bile zatvorene poklopcem koji je zaklanjao njih i rublje. Ispalo je da se zaklon pretvorio u smrtonosnu klopku jer nesretnice nisu mogle isplivati.

Najstarijoj je bilo 75 godina, a najmlađoj samo 14, a među poginulima su bile i dvije trudnice. Bile je to davno, ali spomen na njih traje i danas. Imena im nisu zaboravljena: Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Gašpa Jurin, Bara Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Gašpa Matacin, Tomica Matacin i Kate Mazić.

Njima je u Preku podignut spomenik "Naša mati", na Vruljici, mjestu gdje su prale robu, rad kipara Anselma Dorkina. Njihova tragična sudbina inspirirala je Stjepana Benzona za stihove pjesme "Šesnaest lavandijera", koju je uglazbio Ivica Stamać, a na Melodijama Jadrana u Splitu 1968. otpjevao Vice Vukov. Također im je posvećen i "Rekvijem za 16 lavandijera" koji su 1991. napisali Slavko Govorčin i Ivo Nižić.

U središtu Preka prošle je godine postavljena i interpretacijska ploča na pet stranih jezika, koja prikazuje stradanje lavandijera, kao i težački život onog vremena.

Općina Preko svake se godine prisjeća svojih pralja, pa će tako prigodnim programom i ove godine.

U 9 sati ujutro polaže se vijenac i palje svijeće na spomen-obilježju stradalim ženama na Galevcu (Školjiću). Svetu misu zadušnicu u Crkvi Gospe od Ružarija s početkom u 10.30 predvodit će zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, a u istoj crkvi u 17 sati bit će izveden Govorčinov i Nižićev "Rekvijem za 16 lavandijera". Na kraju, u 18 sati, u zrak će biti pušteni lampioni, uz nastup Đanija Stipaničeva s pjesmom "Šesnaest lavandijera".

ŠESNAEST LAVANDERA

Noseći oprano rublje u Zadar
U zoru 2. studenoga 1891. godine
U nevremenu na moru izgubilo je život
Šesnaest pralja iz Preka na otoku Ugljanu

Otkad su vas odnijeli vali
Daleko negdje, u mir, samoću
Nemirno more za Mjeseca noću
Vašim se svijetli očima

Jer bila je bura, i bila je nevera
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera

Otkad su vas posestrile školjke
I niste došle sa puta duga
Svi maestrali, i bure, i juga
Vašim se glase pjesmama

Jer bila je bura, i bila je nevera
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera

Ipak, žive ste u srcu, zvijezdama
U dubinama u društvu zlatnih riba
Ko majka voljenu djecu
More vas grli i ziba

Otkad su vas odnijeli vali
I niste došle sa zadnjeg puta
Vjetar što noću u obalama luta
Još tuži vaše tužaljke

Jer bila je bura, i bila je nevera
I u smrt je pošlo šesnaest lavandera...

23. studeni 2024 21:35