Vlada je na današnjoj sjednici donijela odluku o neprihvaćanju triju ponuda pristiglih na temelju obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru radi izgradnje i korištenja marine s 240 nautičkih vezova u uvali Luke u Tisnom.
Plenkovićev kabinet morao je nakon tri godine ponoviti istu odluku, jer je zagrebačka tvrtka "Marina Ikom", jedna od triju koje su pretendirale na izgradnju i upravljanje nautičkim objektom na kopnenom dijelu Tisnog, još 2017. pokrenula upravni spor koji je dovršen presudom Visokog upravnog suda kojom je poništena odluka Banskih dvora iz ožujka 2020. godine.
- Vladina odluka o poništenju postupka davanja koncesije donesena je bez obrazloženja iz kojeg bi proizlazili razlozi zbog kojih dostavljene ponude ne ispunjavaju zakonom propisane uvjete i bez upute o pravnom lijeku (žalbi, op.a.), što predstavlja razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva i poništenje prvostupanjske presude Upravnog suda u Splitu i osporene odluke Vlade - navodi se u obraloženju presude Visokog upravnog suda.
- Uvidom u zaprimljene ponude davatelj koncesije (Vlada, op.a.) je ocijenio kako niti jedna ponuda nije u skladu s gospodarskim značajem pomorskoga dobra koji je predmet natječaja, a samim time i politikom gospodarskog razvitka, a sve iz razloga što je projekt izgradnje marine od osobitog značaja za Općinu Tisno i nužno je da se time poboljša vizura cijelog mjesta, poveća turistička ponuda i osiguraju nova radna mjesta. Spomenute zahtjeve dostavljene ponude ne ispunjavaju - naglasili su iz Vlade.
Međutim, pozadina cijele priče je znatno kompliciranija, jer su, kako je sredinom studenoga 2018. pisala naša kolegica Davorka Blažević, od kraja 90-godina prošlog stoljeća bila provedena najmanje četiri natječaja za vezove u uvali Luke, ali nije bilo sreće ni s jednim.
Ministarstvo mora je nakon zadnjeg natječaja iz 2017. godine kao najpovoljniju ponudu izabrala onu tvrtke "Marina Ikom", čiji je vlasnik i direktor Mijo Kovčo, kontroverzni šurjak ubijenog Vjeke Sliška i svjedok na suđenju Nikici Jelaviću za ubojstvo slučajnog prolaznika Zorana Dominija 1999. i pokušaj Sliškova ubojstva četiri godine ranije.
Plenkovićeva ekipa se (i) tada našla u pat-poziciji, jer teško je bilo potvrditi takav izbor koncesionara lučice i izložiti se sudu javnosti, a teško je bilo natječaj i poništiti, pogotovo ako je koncesionar ispunjavao sve propisane uvjete. U međuvremenu je propala i već ishođena lokacijska dozvola za projekt, jer koncesija nije dodijeljena.
