To je knjiga o tome što znači uspjeti u Hrvatskoj: svi ti se dive, obasipaju te komplimentima, ulaguju ti se i lažu. Sutradan te već ne poznaju, prave se da ih je netko upravo nazvao iako im se ekran mobitela izdajnički crni. To je priča o tome što znači uspjeti kao žena u Hrvatskoj: doma te ismijavaju zbog torbice i salate od krumpira, a pohvale primaš od Angele Merkel i Baracka Obame.
Jer ti je uspjelo ono što tvojim uvaženim prethodnicima i nasljednicima nije: odblokirati preko svake mjere oduljene pregovore s EU, udobrovoljiti Slovence da odustanu od blokade, uvjeriti hladnog i sumnjičavog Sergea Brammertza da nikakvih skrivenih topničkih dnevnika iz Oluje nema i da bi bio red da nas Haag napokon pusti na miru.
No, u Hrvatskoj to, naravno, nije tema, niti je preokret koji nam je napokon otvorio vrata EU dovoljan razlog da bi te netko cijenio i pamtio. A to što si žena, dovoljno je da bi ti se rugali i pakosno te ismijavali.
Prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor napisala je autobiografsku knjigu “Premijerka: zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka”, koja je ovih dana izašla u izdanju Naklade Ljevak. Knjiga Jadranke Kosor čita se na više razina i može biti zanimljiva mnogima koje zanima politička povijest posljednjih dvadeset godina i žele saznati više o funkcioniranju najveće i najvažnije stranke.
No, vjerojatno je još važnija kao nesvakidašnje iskrena autobiografska ženska priča, kao rijetko otvoren i gorak iskaz o tome kako to izgleda biti žena u politici. Za mnoge su žene tek ukras demokracije, piše Jadranka Kosor: a i mnoge žene u politici dragovoljno pristaju na to.
Prva hrvatska premijerka piše da knjigu posvećuje djevojčicama, “osobito onima koje se boje”. Djevojčicama željnima ljubavi, koje rastu okružene predrasudama. Jako je važno da ne pristanete biti zapisničarke, ističe, ni male od kužine koje se šutke klanjaju ili uklanjaju. Da budete samo ono što želite i od snova ne odustajete, pa ni onda ako želite biti premijerke.
Iako se njezin uspon čini strelovit, riječ je o dva desetljeća u politici. Predsjednik Tuđman ju je zapazio u Vlaku slobode koji je nakon Oluje 1995. vozio prema Kninu, uskoro je popularnu novinarku koja je vodila radijsku emisiju s prognanicima pozvao da bude potpredsjednica HDZ-a. Postala je premijerka i predsjednica stranke na poziv Ive Sanadera, nakon njegove šokantne ostavke u srpnju 2009. Tada je počeo njezin pad, piše Jadranka Kosor.
Nije im bilo dovoljno da je smijene, izbacili su je iz stranke jer je odbila poslušati savjet: ili se pokori ili se ukloni, kako joj je to dobrodušno sugerirao neimenovani stranački patrijarh. Da primijeni najjednostavniju formulu za preživljavanje u politici, pogne glavu pred onima “o kojima misli sve najgore”. No, njoj je to bilo odvratno, odbila je podržati kandidaturu Tomislava Karamarka, pa su ju uklonili mračni ljudi mračnog imena. Protiv njezina izbacivanja iz HDZ-a bila su samo dvojica, piše Kosor: Davor Stier i Drago Prgomet.
S političkom smjenom preko noći je izbrisana: više je nisu pozivali ni na godišnje proslave HRT-a, gdje je godinama radila, iako sve druge dobitnike nagrade za životno djelo “Ivan Šibl” redovito pozivaju.