Gdje su nestali hidroavioni s Jadrana, bilo je pitanje koje se često moglo čuti među gostima i domaćima tijekom ovoga ljeta u kojemu, nakon tri godine međuotočnih letova i brzog povezivanja kopna sa otocima, neobični "ploveći" avioni više nisu bili dostupni putnicima - piše Slobodna Dalmacija.
Iako službene stranice tvrtke "European Coastal Airlines", čiji je čelni čovjek bio Klaus Dieter Martin, a koja je tri ljeta upravljala letovima na petnaestak dužobalnih i međuotočnih linija i dalje postoje, na njima se ne može dobiti niti jedna informacija vezana uz njihovo poslovanje ili trenutni rad. U rubrikama "letovi" nema ničega, na telefone i adrese tvrtke nitko ne odgovara, poznata imena managera koji su do sada vodili poslove tvrtke više nisu aktualna jer su ili smijenjeni ili su sami otišli, a novih nema. Hidroavioni su ugasili motore, privezali se negdje na suhom i čekaju trenutak novog uzleta nad Jadranom koji, kako sada stvari stoje, možda i nije tako daleko, kažu dobro upućeni.
A to bi za hrvatski turizam 2018. godine već sada mogla biti dobra vijest. Jer, svatko tko je barem jednom tijekom proteklih godina brzo stigao s jednog na drugi kraj Jadrana amfibijskim zrakoplovima koji su mogli slijetati i na betonske piste i na morske valove, unatoč nelagodi zbog malih aviona, brzo je shvatio da je to izuzetno praktično putovanje koje više sliči panoramskom letu nad hrvatskih tisuću otoka, nego klasičnom avioprijevozu. I u tome je bila draž prvih hidroavionskih veza na Jadranu kojima se za samo sat vremena laganog leta nad morem stizalo iz Splita u Mali Lošinj, na Korčulu, Hvar, Rab, Pag, Dubrovnik, Lastovo, Vis, Lošinj, Rijeku, Zadar, Zagreb, Anconu, Pescaru ili pak izravno iz zračne luke u Resniku do željenog otoka. Cijene takvog brzog dolaska zrakom i potom vožnje brodom do pontona na kojima su bili privezani hidroavioni bile su prihvatljive, pa ne čudi da se u tih nekoliko godina hidroavionima prevezlo, prema podacima koje je ECA javno dala, oko 40 tisuća putnika.
Tako je u 2014., 2015. i dijelom 2016. godine oko 500 putnika dnevno slijetalo i polijetalo s jedanaest pontonskih molova na moru, uz koje su se privezivali hidroavioni baš kao da su brodovi. U početku je bilo doista neobično vidjeti avionsko osoblje nakon slijetanja na more kako izlazi na vanjski dio hidroaviona, odakle bacaju "cimu", koju je dočekivao radnik na pontonu i privezivao zračni brod.
Projekt povezivanja jadranskih mjesta hidroavionima počeo je 2014. godine, a čak nekoliko godina ranije započeo je dug i naporan put dobivanja svih dozvola, suglasnosti, koncesija i ostalog potrebnog da se hidroavioni dignu i krenu prevoziti putnike duž Jadrana, žalili su se investitori. Počelo je s linijom Split - Jelsa, a onda se mreža ubrzano proširila na druga mjesta i otoke, da bi hidroavioni u samo tri ljeta letenja postali svakodnevni prizor koji je za lokalno stanovništvo u početku bio atrakcija, a potom sastavni dio ljetnih pomorskih i zračnih "šušura".
Nije sve tih godina proticalo bezbolno za investitore čiji se čelnik sukobio sa svim i svakim u Hrvatskoj, bilo je problema, javnih prozivki, optuživanja, medijskih obračuna, no ECA-ini hidroavioni su letjeli. O ozbiljnosti kojom su prionuli promociji svoje ponude letova na Jadranu svjedočili smo i na Svjetskoj burzi turizma ITB u Berlinu prije sedam, osam godina, kada je ECA imala svoj samostalni štand kojim je promovirala letove među hrvatskim otocima.
I uz manje ili veće probleme, među kojima je svakako najgori bio tragičan pad njihovog sportskog zrakoplova tipa Lake na plažu u Kaštelima u kojemu su poginuli piloti, sve je ipak funkcioniralo do prije točno godinu dana. Tada je flota stavljena izvan prometa kada je Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo izvijestila da je "zbog utvrđenih nedostataka privremeno prizemljila zrakoplove tvrtke European Coastal Airlines". Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo je temeljem inspekcije obavljene od 10. do 12. kolovoza 2016. godine u tvrtki European Coastal Airlines, "zbog utvrđenih nedostataka poduzela mjere za osiguravanje primjene propisa koje uključuju i privremeno prizemljenje zrakoplova”, priopćila je tada agencija.
Iako su iz ECA-e tada tvrdili da "intenzivno rade na prikupljanju tražene dokumentacije te očekuju da će nastaviti s letnim operacijama sredinom sljedećeg tjedna", to se ni tada, a ni do danas nije dogodilo.
Dvije godine nakon početka njihova letenja prizemljeni su hidroavioni, iz kompanije je objavljeno kako "ECA privremeno obustavlja sve operacije kako bi se spriječila samovolja administrativnih izvora sve dok se ne osiguraju kvalitetni uvjeti za rad", a tek koji mjesec iza te odluke stotinjak zaposlenika u toj tvrtki dobilo je otkaz.
- Jednostavno im je bilo nemoguće financijski poslovati na takvim pretpostavkama kojima su oni krenuli raditi. Cijena putničke karte nikada nije bila ekonomski opravdana, počeli su stizati računi koji se nisu mogli plaćati i vrlo brzo je službeno proglašen bankrot, stečaj. U postupku predstečajne nagodbe tražili su novog investitora i vlasničke odnose, ali oni koji su bili zainteresirani željeli su većinsko vlasništvo tvrtke, na što njemački biznismen i vlasnik nije pristajao - priča nam naš dobro upućeni izvor rasplet priče oko prve prijevozničke tvrtke hidroavionima koja je bila registrirana u Hrvatskoj još 2000. godine.
Od samog početka njemački biznismeni nisu bili zadovoljni suradnjom s hrvatskim lokalnim vlastima i administracijom, s kojima su se godinama "natezali" oko mjesta za slijetanje i polijetanje hidroaviona te svih potrebnih dokumenata koje su im tražili. No, to, ipak, tvrde upućeni, nije bilo presudno za prizemljenje hidroaviona, jer pravi problem su ipak bile financije.
- Kada se govori o sigurnosti, onda je i tu nezaobilazan novac jer kad imate novca, plaćate vrhunsko održavanje i servis, a ako ste u problemu, onda je sve puno teže. Hidroavioni su iznimno skupi za održavanje jer more i sol čine svoje i sve to puno košta. A ekonomska logika cijene kojom je trebalo pokriti troškove poslovanja kod njih je uvijek bila upitna jer se na tim kalkulacijama nije moglo zaraditi. Mislim da su imali pogrešan koncept da budu lokalni prijevoznik među otocima i duž obale. U svijetu takav prijevoz funkcionira tako da su hidroavioni sastavni dio usluge koju prodaje velika aviokompanija čijim zrakoplovima dođete recimo u Split, a onda u sklopu cijene koju ste platili imate dalje prijevoz hidroavionima do konačnog odredišta. Takav model je održiv, ali samo lokalni prijevoz na ovom modelu je teško ekonomski pokriti cijenom - pojašnjava nam stručnjak za aviopromet.
Jedan od razloga za sve to, nastavlja, svakako leži u malom kapacitetu hidroaviona koji zbog ograničene težine mogu voziti samo četrnaest putnika, a kako je tvrtka investirala u Hrvatsku po svojim tvrdnjama 22 milijuna eura, teško je vratiti uloženo.
No, unatoč svemu tome, u veljači ove godine najavljivali su veliki povratak i letove kojima su tijekom ljeta ove godine planirali nastaviti povezivati kopno i otoke. Tražili su i radnike u ugostiteljskim objektima u pristaništima i one koji će prodavati zrakoplovne karte za sezonu... No, od svega najavljenog nije se realiziralo ništa i u 2017. godini nije poletio niti jedan hidroavion.
I dok traje službeni stečaj tvrtke na Trgovačkom sudu, najnovije informacije kažu da su za projekt preuzimanja ECA-e i letova hidroavionima na Jadranu sada zainteresirani ozbiljni investitori, i to tvrtke "Airways", koja je službeno registrirana u Crnoj Gori. Radi se o tvrtki koja ima helikoptere i manje privatne avione s kojima klijentima pružaju usluge prijevoza, panoramskog razgledavanja ili snimanja i slično. Tako organiziraju ture helikopterom iznad Tivta, Kotora, Svetog Stefana, kanjona Tare i drugih atraktivnih turističkih lokacija, a za 220 eura može se njihovim malim avionima stići iz Podgorice u Prištinu ili Skoplje.
I u samom "Airwaysu", čije sjedište je u Čemovskom polju na sportskom aerodromu kod Tivta, neslužbeno smo dobili potvrdu njihova zanimanja za kupnju ECA-e, no u službenoj komunikaciji nismo dobili odgovor na traženo pitanje. Tek, crnogorski izvori upućeni u cijelu priču kažu da bi tvrtka "Airways" iza koje stoji australsko-arapski kapital, u slučaju preuzimanja hidroavionskog prometa na Jadranu trebala dobiti operativnu licenciju od Europske unije, jer žele ući u malu avijaciju u Hrvatskoj, koja je članica EU-a.
Usluge zrakoplovnog čartera i helikopterskih turističkih tura koje nudi "Airways" u Crnoj Gori oglašavaju se i na službenim stranicama "Riana Group DMC", korporacije koja je registrirana u Dubaiju, a bavi se ulaganjima u avijaciju, transfere, turizam, nekretnine za turizam i drugo. Vlasničke udjele i tvrtke imaju u Crnoj Gori, Velikoj Britaniji i Australiji.
Osim licencije EU-a, potencijalnim investitorima u hidroavione na Jadranu trebat će i koncesije za slijetanje i polijetanje koje je već dobila ECA, a koje se ne mogu automatski prenijeti na novu tvrtku-kupca.
- Koncesije je ECA imala na jednu godinu za pontone i slijetanja u lukama, pa bi najmanji problem bio da nova tvrtka zatraži slična odobrenja ponovno na jednu godinu unutar luka. Nitko nam se još nije obratio ni sa kakvim službenim zahtjevom u tom smjeru pa nemam informacija o tome - kazao nam jeStipe Čogelja, pročelnik Ureda za pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije.
Unutar turističkog sektora letovi hidroavionima među otocima i obalom prije tri godine su dočekani sa zadovoljstvom pa su takva i očekivanja da bi se oni mogli obnoviti. No, da bi amfibijski avioni u 2018. doista ponovno poletjeli prema jadranskim otocima, osim preuzimanja tvrtke kroz programirani stečaj od strane novog investitora, budući vlasnici moraju posložiti i svu potrebnu dokumentaciju, dobiti koncesije, avione i već u travnju početi prodaju karata za sezonu.
Hoće li u tome uspjeti, pokazat će mjeseci pred nama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....