Da nije pomoći države i potpora u očuvanju radnih mjesta, mnogi poslodavci i radnici pogođeni usporavanjem ili potpunim izostankom poslovnih aktivnosti uslijed pandemije COVID-19, našli bi se u još goroj situaciji.
Ali u praksi ima primjera u kojima je vidljivo da su unatoč državnim mjerama pomoći pojedini poslodavaci, kao i radnici pogođenijih od drugih, odnosno da svi ne mogu jednako računati na pomoć Vlade RH, piše Slobodna Dalmacija.
Jedan dalmatinski poduzetnik pokazao nam je prepisku s državnim tijelima, posebice s Poreznom upravom i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje koji provode mjere potpore očuvanja radnih mjesta.
U njegovoj situaciji, kako ističe, apsurdno je što ne može računati na mjere potpore jer je na kraju ožujka imao porezni dug, a dug je imao jer je u uslužnoj djelatnosti kojom se bavi njegova tvrtka rad zabranjen 19. ožujka na temelju odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite o mjerama ograničavanja društvenog okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja.
Podsjetimo, pravo na odgodu plaćanja dospjele obveze PDV-a može ostvariti porezni obveznik koji obračunava PDV prema obavljenim isporukama, a koji podnosi zahtjev ili ga je već podnio i ispunjava nekoliko uvjeta među kojima je i uvjet da na dan podnošenja zahtjeva nema dospjelog neplaćenog poreznog duga, odnosno da na knjigovodstvenoj kartici ima evidentirani porezni dug manji od 200 kuna.
- Ako su doprinosi i porezi na i iz plaća dospjeli danom isplata plaća, koje smo isplatili 23. ožujka jer smo tek tada radi prispjeća nekih uplata od kartica klijenata to mogli, i ako nam je isplata neto plaća, bez pripadajućih davanja u slučaju da nema sredstava za njihovu isplatu, javno putem medija odobrena od strane ministra financija, a 19-og je nastupila zabrana našeg rada, kako se onda može smatrati da smo odgovorni za neisplatu tih poreza i doprinosa, te da smo zbog toga neuredan porezni obveznik? Čak četiri dana prije dospjeća tih poreza i doprinosa nama je zabranjen rad. Da nam nije zabranjen rad prikupljali bi ostvarivanjem našeg prometa potrebna sredstva za bruto 2 plaće i isplatili ih u roku zakonskog dospjeća, dakle najdalje do zadnjeg dana ožujka – kazuje ovaj poduzetnik.
Već 23 godine su nadležna tijela mogla utvrditi da tvrtka od uvođenja PDV-a ne ostvaruje nikakvu dobit, ali da je uredan porezni obveznik. Kao i da plaće isplaćuju nakon 20-og u mjesecu. Plaće za veljaču 2020. isplaćene su 23. ožujka u neto iznosu, a za poreze i doprinose nije bilo ostvarenog prihoda jer je pandemija koronavirusa učinila svoje, a od 19. ožujka zabranom rada nove prihode nisu više mogli ostvarivati.
Za poduzetnika iz naše priče, a vjerojatno nije usamljen primjer, dodatna otežavajuća okolnost je to što Vladinom odlukom u mjere potpore nisu uključeni direktori tvrtki koji zapošljavaju više od 10 radnika. Njegova zapošljava 15 ljudi, među kojima je i on sam.
- Kad smo u poduzeću, koje je i moj poslodavac, isplatili neto plaće i većinu neodgodivih računa za veljaču na našem žiru nije ostalo, niti će sve dok ne radimo prispjevati sredstva za isplatu bilo čega, pa tako i moje plaće sa pripadajućim osiguranjem - ističe on pitajući se gdje je tu logika. Zbog toga je uputio i prigovor na diskriminaciju pitajući i kako bi HZZ primjenjivao potporu za zaposlenike kad bi on kao direktor odbio raditi zato što je uskraćen za plaću.
- I ne samo za plaću ili njenu nadoknadu: za mene ove mjesece neće nitko uplatiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje! Poduzeće neće jer nema sredstava, Republika neće jer me diskriminira! Paušalac, tj. poslovni subjekt koji posluje izvan sustava PDV-a i koji ima godišnji promet kao jedna naša prosječna radnica za cijelu godinu plati 2691 kn paušalnog poreza na svoj godišnji prihod, a za samo jedan od najavljena tri mjeseca će dobiti 4000 kn + poreze i doprinose za osiguranje. Ja koji radim u poduzeću koje je npr. prošle godine prosječno iz prometa svake od 10 radnica moralo izdvojiti 20.500 kn neto PDV-a (nakon odbitaka predporeza) tj. ukupno 205.000 kn za cijelo poduzeće, neću dobiti ni kunu i još ostajem bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. A meni je plaća jedini prihod od kojeg živim. I to u iznosu od 4395 kn na koje me firma osiguravala – kaže naš sugovornik.
Nadalje, kazuje i kako se obraćao na adrese triju ministarstava (financija, rada i mirovinskog sustava, te poduzetništva i obrta), kao i Hrvatske gospodarske komore, ali je dobio samo jedan odgovor - od Uprave za poduzetništvo i obrt pri resornom Ministarstvu koja ga u svezi korištenja potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima epidemijom koronavirusa upućuje na daljnju komunikaciju s nadležnim tijelom za provedbu istih - Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.