Ni pet sati otkako je Index objavio vijest da je zabranio koncert srpske zvijezde Aleksandre Prijović na Višnjiku, gradonačelnik Branko Dukić nije se oglasio.
Unatoč pokušajima da ga dobijemo, na naše pozive gradonačelnik nije odgovorio, a iz njegovog ureda su nam poručili da se malo strpimo jer gradonačelnika ne mogu dobiti. Ali su nam priznali da ih nazivaju novinari iz cijele Hrvatske jer ih zanima zbog čega je Dukić odlučio zabraniti koncert pjevačice koja je pet puta napunila zagrebačku i osječku Arenu, koja ima ugovorene koncerte u Varaždinu, Rijeci, Splitu...
Ništa bolje nismo prošli ni kod direktora ŠC Višnjik Denisa Karlovića. I on nas je zamolio da se strpimo do sutra (utorak) kada će sve biti jasnije, dajući nam naznaku da će sutra biti još jedan sastanak s gradonačelnikom i da bi se ovaj nesporazum mogao pozitivno riješiti. Jer, navodno, nije riječ samo o koncertu srpske pjevačice, nego i koncertima drugih poznatih izvođača, koji se ugovaraju u paketu.
Hoće li tako biti, nije nam poznato, hoće li Dukić i kakvu odluku donijeti, ni to nam nije poznato, ali već sada znamo da je šteta za Zadar učinjena.
Dukićeva neshvatljiva šutnja napravila je štetu za reputaciju Zadra kao otvorenog i tolerantnog grada, kao grada koji prihvaća druge i koji je spreman biti domaćin za sve ljude dobre volje.
Slučajno ili ne vijest da Dukić odbija koncert mlade srpske izvođačice dolazi samo nekoliko minuta nakon vijesti iz Splita da su tamošnje vlasti (ili netko treći) prebrisale sramotan mural s javne površine, kopiju onog civilizacijskog potonuća koje se na Bulevaru kočoperi više od šest godina. I, što je još najzanimljivije, tamošnja policija pokrenula je kriminalističku istragu kako bi utvrdila kako je netko takvu žvrljotinu, što kaže kolega Saša Ljubičić, uopće napravio na tako prometnom mjestu.
U Zadru sasvim druga slika. Dukić, ali i institucije koje su se trebale time pozabaviti od prvog dana, okreću glavu i relativiziraju cijelu stvar. Radi čega? Taj dio, vjerujemo, spada u prostor zadarske društvene, institucionalne i političke patologije i nije preporučljivo po njemu previše čeprkati, ali bi svakome uistinu razumnome i dobronamjernome cilj trebao biti da se takve stvari što prije uklone s javne površine. U suprotnome, ovakva popustljivost stvara klimu u kojoj i najekstremnije stvari postaju normalne, u kojem i najodvratnije poruke postaju "naše" poruke, u kojoj nezamjeranje ili, budimo otvoreni, strah od reakcije desničarskih radikala, uništava svaku priliku da se više od trideset godina od rata život u Zadru vrati u normalu.
Gradonačelnik Dukić na žalost ne vidi tu širu sliku. Ostao je, kao i bezbroj puta do sada, slijep na stvari koje nikome ne bi trebale biti prihvatljive. Naprotiv, potpuno nepotrebnom zabranom koncerta sjajno se uklopio u stereotipnu sliku kakvu o Zadru šalju navijačke skupine, zamatajući vrijednosti Domovinskog rata u ustaški celofan.
Poruka "Naša Oluja ne prestaje", nije ništa drugo nego nepatvoreni govor mržnje, duboko antisrpska poruka. Ako je "Olujom" oslobođen okupirani dio Hrvatske, čemu voditi "Oluju" nakon 30 godina? Protiv koga? Protiv više od 200 tisuća prognanih ljudi? Protiv Srba? I tko bi to trebao voditi današnju "Oluju"? Golobrade "ustaše" koje se klanjanju domaćim izdajnicima koji su ovaj grad predale okupatorima? Jadno.
Dukićev popustljiv stav prema muralu i sada ova zabrana čitaju se istom optikom: Srbi u Zadru nisu poželjni! Fašisti mogu, Prijovićka ne može. Poruke je to koju šalje Dukić, ali i takozvani navijači kluba kojeg su kroz povijest vodili i za njega igrali treneri i igrači, Zadrani srpske nacionalnosti.
Ovakva sramotna poruka naprosto je neprihvatljiva u trećem desetljeću 21. stoljeća. Ne samo za Zadar, nego za sav civilizirani svijet.
Na sreću, Zadar je puno više i od Branka Dukića i od Tornada.