Postoje stvari o kojima se kod nas u pristojnom društvu sve više izbjegava govoriti, a da to nisu visina plaća, bolesti ili ljubavni odnosi. Vrlo je neupućeno, pa i riskantno, upustiti se kod nas u svjetonazorske teme, jer vrlo se lako može dogoditi da krstitke, obična druženja, pa čak i čitavi pirovi – pođu kvragu i to zbog najobičnijeg iznošenja stavova o nekim osnovnim stvarima.
Ako ste recimo liberalni ljevičar, a znate da vam je neki rođak, poznanik ili susjed zadrti desničar, valja vam oprezno izbjeći temu o Plenkoviću, Kolindi, Petrovu ili recimo Hasanbegoviću jer vam se može dogoditi da vas prije nego što mlada baci buket u mnoštvo, i „rođeni“ kum za stolom proglasi – nacionalnim izdajnikom!
- Nikako mi ne ide u glavu da možeš tako razmišljati, pa što si ti – komunjara?, zgranuto će na neku opreznu opservaciju o pogubnosti nacionaliz(a)ma i univerzalnim ljudskim pravima bez obzira na „bojurasuispol“ vaš dojučerašnji pobratim.
- Zašto nisi mogao izbjeći tu temu? Znaš kakav ti je on – prebacit će vam netko od najbližih ukućana nakon skandala nakon kojega pola rodbine više ne priča međusobno.
A što se misli za desničare? Nacionalna isključivost se kod većine lijevomislećih ljudi doživljava kao, blago rečeno, ograničenost, da ne kažemo retardacija...
„Znate, dobar je čovjek, ali dosta pije u zadnje vrijeme“. Ili „bio je dobar dok ga kocka nije povukla u ponor...“ otprilike se tako misli za one uskogrudnih i izrazito prodesnih stajališta. Desničarenje je, zbog općenite karakteristike da ne ostavlja baš puno prostora za raspravu, plodno tlo za zamrzavanje prijateljskih odnosa na više desetljeća.
Oni koji bi izmirili te podjele među malim ljudima sa svojih vidika „visoke politike“, uglavnom misle da to mogu postići tako da prevlada njihova opcija, da se nepoćudni priklone poćudnima. U pravilu, da lijevi počnu misliti kao desni. Ili da barem šute. I to im je onda „pomirba“.
Stara izreka „Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš“ kod nas zapravo zvuči posprdno. Kažu da u hrvatskom jeziku ne postoji baš precizna domaća riječ za toleranciju. Baš čudi zašto. Tekuća razmjena mišljenja tako vrlo lako dobije neočekivani nastavak u obliku konkretnih argumenata.
Zdjele juhe izlivene na glavu.