Kako će turisti pronaći TIC? Na komadu papira poruka i strelica koja upućuje na - Velebit?!

Kao i nakon svake kvazipolitičke javne parade, tako ni nakon otvorenje novih prostorija zadarskog Turističko- informativnog centra u palači Cedulin nije izostao after party. Svita uglednika (opravdano je izostao jedino gradonačelnik Dukić), prve i drugostupanjske glave, ekipa iz turističkih zajednica grada i županije i ostali uglednici, zajedno s aktualnim ministrom turizma Gari Cappellijem, skoknuli su na večeru na otok Ugljan, u marinu u Sutomišćici.

Sad, ili su time poslali simboličnu poruku da u Zadru nema dovoljno dobrih restorana za ministarsku razinu pa je, je li, trebalo organizirati pravu malu flotu brodica za prijevoz svih tih važnih, ili je i ovaj put presudila snažna potreba lokalne političke elite koja živi od naših novaca da slavljeničku večeru uživaju u diskreciji, daleko od očiju javnosti i naroda kojeg neki put zovu i glasači.

U cijeloj je priči svjetla točka to što domaćini znaju izabrati stvarno dobar restoran, ali nekako i dalje ne priliči da otvoriš najvažniji servisni objekt turizma u gradu Zadru, pa onda odeš preko mora u drugu općinu na večeru. Ma nema veze. Ima se, može se.

A bilo bi baš lijepo da je ministar uživao u autohtonim specijalitetima zadarskog kraja po konobama Poluotoka.

Ima jedna druga stvar oko novog TIC-a, a ide ovako: Stari je TIC do ponedjeljka bio smješten na samom Narodnom trgu, zapravo na početku Klaićeve, tamo gdje je nekad davno 'Zadranka' imala sjajnu bombonijeru s izvrsnim bombonima koji su se prodavali na deke, a nisu bili gumeni poput onih koji se svakog ljeta kočepere na štandu ispred Volta. Stari je TIC stalno bio pun turista s tim da bi ih dobar dio završio i u šporkom portunu koji vodi do Dopisništva naše kuće, Slobodne Dalmacije. Već ljetima, čim vidim nekog stranca kako baulja po našim riskantnim škalinama, po navici mu prstom pokažem 'nazad' i promrmljam 'raund d korner'. Izlog TIC-a je naime tik do našeg ulaza pa su pogreške turista bile nekako i razumljive.

Sad se otovorio novi TIC. Jedini putokaz koji stranca može odvesti do njega je opet na vratima starog. Na komadu papira stoji poruka na engleskom da se info centar nalazi na novoj lokaciji i strelica koja upućuje na Velebit. I mala karta Poluotoka s rukom zaokruženom novom lokacijom. Znači, neupućenom turistu daješ do znanja gdje treba točno otići na mjestu koje ni do sada nije bez pomoći znao pronaći i to da bi mogao dobiti informacije koje mu trebaju?!

A na novoj lokaciji ni traga bilo kakvom putokazu, obavijesti, čak ni visećem baneru koji bi tek pristiglom turistu dao do znanja da baš tu može dobiti odgovor na svako pitanje koje postavi. Nema čak ni onog iritantnog sendvič panoa kojeg je natrkeljila na ulicu baš svaka krčma na Poluotoku.

Kažu, konzervatori ne daju da se bilo što izvjesi na fasadu palače Cedulin, što je u redu, ali nije vrag da nema kakve kreativne i praktične ideje kojom bi se dalo do znanja da se prevažni TIC nalazi baš tu!

Taj mali, a nimalo nevažan detalj dokazuje da se u otvaranje TIC-a krenulo, a da posao nije do kraja bio pripremljen. Ni nakon godina iščekivanja EU novaca za rekonstrukciju i uređenje ni nakon dvije godine renoviranja palače Cedulin, ni uz dva aktivna direktora ne samo da nije izvješen info natpis na infopunktu nego oko TIC-a i dalje visi niz upitnika. Lako što se u nove uredske prostorije nisu odmah uselile službe turističkih zajednica grada i županije nego i apsolutno najatraktivniji dio cijelog zdanja, prizmenih 100 kvadrata poslovnog prostora koji se veže uz novouređeni atrij, nema namjenu i na tako atraktivnoj lokaciji će do daljnjega zjapiti prazan.

Da, bio je raspisan javni natječaj, ali ne njega nije stigla ni jedna ponuda – čak se niti jedna od prebogatih banaka nije bacila na prostor koji mjesečno košta 30.000 kn minimalno plus PDV.

Sad, naravno, TIC do daljnjeg čeka da se njegova priča zaokruži. Do tad bi dobro došao i kakav baner sa strelicom gdje se nalazi. Da nam gosti, tražeći TIC, ne zalutaju.