Danas je na Muraju iznad ulaza u Grad osvanuo transparent s natpisom "Ispod šljema mozda nema" i znakom mira. Akciju postavljanja transparenta protiv obevznog služenja vojnog roka postavila je neimenovana građanska inicijativa koja je medijima uputila i prigodno propćenje koje prenosimo u cijelosti:
Protiv obveznog služenja vojnog roka - Vojska nije i ne može biti garancija mira, sigurnosti i slobode
"Način na koji nam premijer, predsjednica i ostali prezentiraju i opravdavaju uvođenje obveznog vojnog roka nejasnim ostavljaju značenje mira i ljudske sigurnosti uopće. Prema Johanu Galtungu, utemeljitelju mirovnih studija, osim samog odsustva rata mir je i proces prevencije rata koji uključuje pitanja socijalne pravde i dostupnosti prava svima.
Pitanje socijalne pravde velikim je dijelom pitanje ekonomske pravde, pa tih nekoliko stotina milijuna kuna kojih vrijedi moguće uvođenje obveznog vojnog roka iskoristimo kao vježbu za promišljanje.
Neka svatko za sebe promisli što bi se sve za taj novac moglo napraviti u zemlji s oko formalno 244 tisuće nezaposlenih, ili u zemlji s prirodnim potencijalom zdravog i održivog života (npr. ekološka proizvodnja hrane, obnovljiva energija, more i vode...), neriješenog stambenog pitanja za stotine tisuća ljudi ili u zemlji u kojoj u bolnicama, školama, vrtićima nema ni za toaletni papir, a kamoli za primjeren kadar, infrastrukturu i opremu prikladnu stoljeću u kojem živimo.
Zdravlje, posao, krov nad glavom neki su od temeljnih odrednica ljudske sigurnosti, a odsustvo istih čine stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj nesigurnima. Govor mržnje, diskriminacija i nasilje na osnovi roda, etničke, vjerske, seksualne i drugih pripadnosti dodatno nas čine nesigurnima. Hoće li vojno discipliniranje pomoći u smanjenju ovih višestrukih nesigurnosti?
Mišljenja o tome su razna, ali ono što pak svi i sve znamo, ili bi trebali znati, je da vojska nije i ne može biti garancija mira, sigurnosti i slobode. A upravo su to osnovne vrijednosti i stanja koja uspješno obećavaju vladajući političari diljem svijeta. Bez obzira na naše političko (ne)opredjeljenje i životne stavove, možda se možemo složiti da svi i sve želimo živjeti u miru i slobodi da se kritiziramo, razgovaramo ili izbjegavamo, u miru. Isto tako svi i sve imamo pravo slobodno odlučiti hoće li netko od nas ili onih koji će tek postati punoljetni ići u vojsku ili ne.
Što god odlučili, i dalje ostaje činjenica koju političari i mnogi drugi uspješno ignoriraju, a to je da se mir ne osigurava vojskom već procesima koji u cilju imaju transformaciju političke i ekonomske moći za dobrobit (političku i ekonomsku jednakost) stanovnika nekog grada, države, regije te u konačnici svijeta.
Bez pravednosti nema ni mira. Na svima nama je odgovornost da o tome promišljamo te da za mir i djelujemo. Disciplinirajmo se samo u tome.