U pandemiji se Vučić okrenuo Kini pa njegovi simpatizeri mašu portretima Xija Jinpinga, a ne više Putinovim. Intravenozno su primili i prokineski nacionalizam
- Srbija je na rubu građanskih sukoba - izjavio je za lokalnu TV postaju N1 politolog Vuk Velebit, napominjući da su predizborne igre i tenzije opasno podijelile srbijansko društvo sada, otprilike mjesec dana prije parlamentarnih izbora zakazanih za 21. lipnja.
Ovih dana došlo je i do fizičkih napada ispred Skupštine, gdje su se sukobili pristaše oporbe i Vučićevi simpatizeri. Masovno su se okupljali i jedni i drugi, bez obzira na drakonske mjere zbog pandemije. Vučić je pokazao zube, pa je odmah, unatoč koroni, poslao svojih 5000 ljutitih sljedbenika na nekoliko stotina pristaša oporbe. Žandarmerija ih je razdvajala, došlo je do fizičkih obračuna. Epidemiolozi su zbog takvih okupljanja pali u očaj.
Čini se da će se u dogovoru s vlastima ponovno sve obuzdati, ali izbori se moraju održati. Bilo je i tragikomičnih scena. Pripadnici ultradesnog pokreta Dveri Boška Obradovića napali su zastupnike vladajućeg SNS-a, što je izazvalo zlobne i zajedljive komentare tipa "fašisti napali četnike". Obradović poziva na bojkot izbora ili njihovo odgađanje i proglašava štrajk glađu na skupštinskim stepenicama. Provučićevski mediji u ekstazi stalno pišu da mu se donosi hrana i da ju potajno jede. A da je politička scena u Vučićevoj pandemijskoj Srbiji potpuno trivijalizirana i banalizirana, dokazuje i štrajk glađu koji je započeo zastupnik Vučićevih naprednjaka Aleksandar Martinović, što je jedinstven slučaj da se vladajući režim smatra žrtvom.
Leteći cirkus Aleksandra Vučića ide dalje, pa Martinovića patetično poziva da se okani štrajka glađu, ali on ne sluša. U Srbiji, dakle, vlada blag i manje blag kaos, koji može izmaknuti kontroli. Izborne su se strasti uzburkale, pa više nitko ni ne obraća pozornost na opasnosti od koronavirusa, koji je Srbiju pogodio najgore na Balkanu. Predsjednik Vučić uveo je najdrastičnije mjere, među kojima i 80-satne policijske sate u komadu, testirao je strogoću na umirovljenicima dok su njegovi pristaše održavali prorežimske bakljade tijekom strogih policijskih mjera izolacije, kao odgovor na prosvjede građana koji su svake noći sa svojih balkona i prozora lupali loncima u akciji "Bukom protiv diktature".
No, oporba je u potpunom rasulu, ne zna bi li bojkotirala izbore ili ne, odnosno bi li pozvala građane da od njih apstiniraju te slabim odazivom, manjim od 50 posto, pokušala Vučiću koliko-toliko poremetiti planove. Dio oporbe, poput Dveri i Vuka Jeremića, neće izaći na izbore, istog je stava zasad i Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa, a dio se, poput Trifunovićeva Pokreta slobodnih građana i pokreta "1 od 5 milijuna" prvo odredio za bojkot, a onda odjednom samostalno predomislio te ipak izlazi na megdan Vučiću i njegovu sve autoritarnijem režimu, a bivši predsjednik Srbije Boris Tadić, danas šef minorne Socijaldemokratske stranke, sada je unio na scenu još jedan zbunjujući i nepovezani prijedlog - izaći na izbore, a potom bojkotirati institucije.
Neki u Srbiji smatraju da si je oporba ovim propucala obje noge jer će na izbore, kažu, ili svi ili nitko. Ovako je, tvrde, sve to voda Vučiću na mlin, jer on je već alarmirao i upregnuo cijeli svoj sustav u izbornu propagandu. Boris Tadić misli da oporbeni Savez za Srbiju praktički više ne postoji. Sve to ide u prilog Vučiću, koji je iskoristio i pandemiju da bude sveprisutan u srbijanskoj javnosti. Popunjavao je program svih tamošnjih TV postaja, a nije silazio ni s naslovnica režimskih medija, a takvih je u Srbiji većina.
No, kako kaže Vuk Velebit, Vučić podiže tenzije i pokazuje određenu nesigurnost ovakvim agresivnim ponašanjem iako mu ankete predviđaju dosad najveću pobjedu na izborima. Prema nekim anketama mogao bi dobiti i 60 posto Skupštine, a uz svoje pouzdanike poput Dačićeva SPS-a, koji je još na temeljima politike Slobodana Miloševića, te uz radikale svojeg mentora i današnjeg "neformalnog" savjetnika Vojislava Šešelja imao bi posve komotnu situaciju da na čelu države nesmetano vlada čvrstom rukom.
Osim toga, izborni je prag spustio na samo tri posto, što nizu malih stranaka navezanih na SNS, tzv. vučićevskih trolovskih stranaka, uglavnom teškog nacionalkonzervativnog kalibra, omogućava da popune skupštinske klupe i dodatno pomognu Vučiću ne samo kao vladaru nego mu služe i kao pokriće da sebe predstavi kao nekakvog umjerenjaka.
- Bolje i ja nego ovi radikali - populistički poručuje Vučić, koji je uspio potpuno slomiti oporbu i učiniti je neozbiljnom. Osim što bi mu to olakšalo unutarnje vladanje, olakšalo bi mu i da se poslije dohvati Kosova, koje mu stalno ledbi nad glavom. U pandemiji se okrenuo Kini, pa su, recimo, na skupu pred Skupštinom njegovi simpatizeri mahali portretima kineskog predsjednika Xija Jinpinga, a ne više Putinovim, pa su sada srpski nacionalisti, osim što su apsorbirali ruski nacionalizam, intravenozno primili i prokineski. To galimatijas Vučićeve politike dodatno čini čudnim iako tu i tamo pošalje poruku da je još odan europskom putu. No, ni Kremlju se ne sviđa toliko koketiranje s Kinom.
Nedavno je Putinov čovjek u Srbiji, Aleksandar Bocan Harčenko, rekao da će Moskva podržati svako rješenje koje odgovara Srbiji, a i Josep Borrell, predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, također će podržati svako rješenje s kojim se slože Beograd i Priština. Dakle, oboje moraju pristati što se tiče Europske unije. U Beogradu su to spasonosno protumačili kao da je na stolu opet moguća podjela Kosova ili razmjena teritorija, što je Vučićeva davna želja jer njegova propagandna mašinerija to već dugo proglašava najboljim rješenjem i od njega zida najvećeg Srbina u povijesti, usporedivog s rodonačelnikom srednjovjekovne srpske kraljevske loze Stefanom Nemanjom.
No, na tom putu stoji njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se protivi takvim rješenjima, strahujući da bi to otvorilo Pandorinu kutiju na Balkanu, brinući se pritom ponajprije za opstojnost BiH zbog ponašanja Milorada Dodika i njegovih secesionističkih težnji. Rusija bi se rado ugurala za pregovarački stol te otvoreno kaže da i hoće ako to zatraži Srbija, ali Vučić nekako oteže s tim.
No, nakon srbijanskih izbora dijalog Kosova i Srbije će se nastaviti (ako mu opet ne zasmeta ili koronavirus ili kriza vlasti na Kosovu, jer se i tamo sve češće spominje mogućnost prijevremenih izbora). Vučiću su ovi izbori vrlo važni kako bi potpuno kontrolirao vlast i bio siguran da neće imati problema kada ga Bruxelles pritisne zbog po njega nepovoljnog rješenja Kosova - priznanja neovisnosti i ništa od podjele, što je, čini se, zasad najrealnija opcija.
Doduše, velika većina Srba ionako je protiv članstva u EU, a u odgađanju neizbježnog nada se podršci Kine i Rusije. U Srbiji je sve više simpatizera Kine, ali Vučić ne govori da su krediti koje je od nje uzimao nepovoljniji od zaduživanja kod zapadnih kreditora, što će se odraziti i na nadolazeću recesiju.
Kina je dala Srbiji kredit od dvije milijarde dolara s kamatama od 3 posto dok Svjetska banka daje kredite s kamatama od 1,19 posto. Stoga je jasno da Vučić ima jako puno razloga za ovakvo nervozno ponašanje te se grčevito bori da na skorašnjim izborima zadrži što veću vlast da bi se, kako on misli, mogao nositi s nadolazećim problemima i nedaćama. Možda bi mu najviše pomogao drugi val korone.